DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 28 <-- 28 --> PDF |
kvalitet sjemena«. Ovdje je naime riječ opet o famoznom crnom boru, za koji se držimo kao pijan za plot. Jedna se ustanova već četiri godine bavi ovim problemom pa nije mogla konstatirati da smolarenje negativno utiče na kvalitet sjemena. Pored toga, nakon četiri godine jedan drugi institut prihvaća ovu temu i tek nakon toga informiše se o rezultatu četverogodišnjeg rada. Praktična vrijednost ove teme jednaka je nuli. Prvo, smolarenje se vrši kod nas na 30% borovih sastojina, te prema tome nema nikakove potrebe uzimati sjeme sa smolarenih sastojina. Drugo, mi nemamo nikakve potrebe za toliko velikim količinama sjemena crnog bora, koji uopće treba eliminirati iz masovnog pošumljavanja, a osim svega toga nemoguće je utvrditi upliv smolarenja na klijancima, što je jasno bez ikakvih eksperimenata svakome ko poznaje biološka svojstva bora. Ima tema, koje imaju izvjesnu vrijednost, ali koje isključuju paralelnost rada. Ovamo spada stratifikacija i stimulacija klijanja sjemena. Ona se razrađuje u nekoliko instituta sa nedovoljnim sredstvima i materijalnim mogućnostima. Ovakovom je temom potrebno zadužiti samo jednu ustanovu i osigurati sva potrebna sredstva. Jasno, da u datom slučaju ne postoje kakove ekološke razlike, na koje se neki vole oslanjati. Često se griješi u tome da se kod obrade teme ne prikupljaju literarni podaci i time se otkrivaju već odavno otkrivene Amerike. Dalje, neoprostiv je nehaj, da neki instituti i pored svoga dvogodišnjeg i višegodišnjeg opstanka nemaju ni primitivnih laboratorija. I tako dolazimo do paradoksa, da u to vrijeme kad naši napredni stručnjaci iz operative već u veliko primjenjuju agrotehniku, neki naši instituti tapkaju na jednom mjestu i nemaju interesa za nove i uspješne metode rješavanja glavnih ključnih problema, već prekopavaju stare ozloglašene metode, koje ne mogu dati pozitivan rezultat, i ispituju po hiljaditi put neuspješnu primitivnu tehniku. Da se uklone ove griješke i propuste potrebno je: 1. Zabraniti dalji uzgoj spororastućih i bezvrijednih vrsta. 2. Preorijentirati rasadnike na uzgoj brzorastućih, vrijednih i industrijskih vrsta, domaćih i egzota. 3. Postaviti kao prvi, glavni i hitan zadatak svih naučno istraživačkih ustanova podizanje brzorastućih i rentabilnih kultura pomoću agrotehnike, upotrebe auksina i sveh drugih modernih sredstava. Ovdje se ne treba bojati paralelnosti, jer razni instituti rade na raznim pedološkim bonitetima, pri raznim edafskim prilikama i ovdje je potrebno što više eksperimenata s obzirom na raznovrsnost agrotehničkih mjera. 4. Tako usmjeriti personalnu politiku, odnosno popunjavanje kadrovima naučnih instituta, da ona ne bude slučajna. U institutima mogu ostati samo napredni stručnjaci koji imaju smisla, volje i sposobnosti za napredan i koristan rad na unapređenju svoje struke. Lica sa zastarjelim shvatanjima i bez dovoljno spreme moraju ići u operativu. Ključ za ocjenjivanje lako je pronaći, na pr. u stručnim štampanim radovima svakog naučnog saradnika, kao što je već bilo sugerirano od strane saveznog instituta. 5. Poželjno je obrazovanje jedne stručne komisije od visoko kvalificiranih stručnjaka sa učešćem profesora fakulteta, koja bi izvršila reviziju svih instituta u cilju pregleda i konstatacije korisnosti i racionalnosti rađa |