DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 27 <-- 27 --> PDF |
kore, bolesti i t. d., to su stvari koje mora dobro poznavati svaki lugar, i ovo nije nikakvo naučno, već administrativno organizaciono pitanje. Zaista, trebalo je samo malo pažnje i savjesnosti da se ne dopuste slučajevi, koje spominje u br. 1/2 »šumarskog lista« za 1951 god. dr. Anić, kada su se češeri sakupljali od oštećenih, bolesnih i zakržljalih stabala. Stoga ovo pitanje nije dominantno i nije u njemu "uzrok neuspjeha. Pretpostavimo da imamo idealno sjeme, koje zadovoljava svim traženim uslovima. Zar ne će ono biti upropašćeno pogrešnom manipulacijom u rasadniku, a ako ne u rasadniku, onda u kulturama? Zar kakvoća sjemena može spasiti kulture od propadanja, koje je prouzrokovano lošom tehnikom sađenja ili sijanja? šta vrijede dobre sadnice, kad su one upropašćene na terenu primitivnom tehnikom? Osim toga, umjesto da se gaje visoko vrijedne i brzorastuće vrste, opet se ponavlja stara griješka: opet se favorizira crni bor i to na staništima, na kojima bi svaka druga vrsta mnogo bolje odgovarala. Jedini razlog, koji navode pristalice crnog bora, da je on potreban za smolarenje. Ovaj je razlog ispod svake kritike, kad se uzme u obzir, da na tu mogućnost smolarenja treba čekati 50 godina. U toku ovih decenija potpuno su isključene iz upotrebe zauzete površine, što ne smije da bude u intenzivnoj privredi. Pored toga postoji mnogo zaista vrijednih vrsta, koje se mogu eksploatirati nakon svega nekoliko godina i koje daju mnogo vrednije sirovine nego smola. Spomenimo samo Evonymus, koji daje naj skupocjeniju sirovinu na svijetu — gutaperku, koja je mnogo skuplja od kaučuka i za koju sada plaćamo inostranstvu skupe pare. Od Phellodendrona dobij a se pluto. Broussonetia daje odličnu celulozu. Jedna od naj skupocjenijih vrsta na svijetu — Sequoia gigantea odlično raste kod nas i to bar deset puta brže nego crni bor, a u našim toplijim predjelima već smo aklimatizirali Eukaliptus, vrijedno industrijsko drvo. Za smolarenje već se upotrebljava brzorastuća vrsta kao ariš, a prave se uspješne oglede za smolarenje smrče. Pistacia također je jedna vrsta za smolarenje, koja kod nas odlično uspijeva na mnogim staništima, a pored toga daje plod izvrsnog ukusa i visoke hranljivosti. Kao predkulturu treba svuda ili skoro svuda uvoditi malinu. Potreba u malini samo za našu zemlju iznosi na desetine hiljada vagona i malina kao predkultura ili nuzkultura sa malo truda će podmiriti sve uzgojne troškove, a sa primjenom agrotehnike će dati još i čist dohodak. Naročito malina vrijedi kao predkultura za pošumljavanje palika, koji imaju velike količine kalija potrebnog za uzgoj maline. Ovim bi se riješio problem pošumljavanja palika u kojem je naša operativa pretrpjela skoro pot un neuspjeh. U pošumljavanje je potrebno uvoditi voćke, koje će podmiriti uzgojne troškove i t. d. Šta bi onda trebalo poduzeti da se ispravi postojeće stanje i prekine jalovi rad jednog dijela naše operative pa i nekih naučno istraživačkih instituta, kakav je izlaz iz ove štetne stagnacije i kako izvršuju svoj glavni zadatak naši instituti? Besumnje, ovaj se zadatak ne da riješiti zastarjelim i pogrešnim metodama, što je već odavno dokazano. Neki se naši instituti bave jalovim temama i troše na njih vrijeme i sredstva. Uzmimo, na pr. jednu od takovih tema: »Uticaj smolarenja na 25 |