DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 22 <-- 22 --> PDF |
narodnog novca i upropašćavanj e rada naših trudbenika, i tu se treba sjetiti riječi Lj. Markovića u »šumarskom listu« 1934 g. str. 147: »Jeftine metode rada sa vječitim popunjavanjem skuplje su od najskupljih «. Dakle, neuspjeh je tu i umjesto da pogleda pravo u oči pravom razlogu tog neuspjeha, A. Horvat ga traži tamo, gdje ga nema i ne može biti. Kao prvi razlog neuspjeha on stavlja »socijalno ekonomski momenti «. Koji su to momenti? Ovdje su prepisani iz knjige Balena »Naš goli krš« i manj ak stočne hrane i drveta, velika sj eča, primitivan način paše i nabavljanja ogrevnog drveta, uništavanje biljnog pokrova, sterilnost krava i muka domaćica i da »melioracione površine mogu biti sutra napadnute i da treba zagarantovati sigurnost melioracionih radova. Nastupa opasnost da rad bude uništen. Uništva se ne samo postojeća već i obnovljena vegetacija«. Ako rastumačimo ove nešto uvijene rečenice ispada da okolno stanovništvo uništava kulture. Šta onda mogu učiniti u ovom slučaju naše naučne ustanove, kojima A. Horvat preporučuje rješavanje ovog zadatka? Logično izlazi da je ovdje mjerodavna milicija koja bi trebala braniti od napada ove »pošumljene« površine sa 79% uginulih sadnica, a nikako ne naučno istraživačke ustanove. Zašto smo došli do toga, da pošumljene površine treba da brani milicija? Odgovor nam daje Ing. M. špiranec u br. »šumarskog lista« od 1950 g. str. 482. »Imademo iskustva da je seljak na sva naša izlaganja o većim prihodima šume nego lošeg pašnjaka, kad nova šuma odraste, samo skeptički mahnuo rukom i odvratio: »A dotle? Dok ta šuma odraste, mene već neće možda ni biti«. Sve koristi i prednosti koje mu obećavamo dospijevaju tek možda za 20 godina. Takovu dugoročnu mjenicu neće naš seljak da potpiše«. Jasno je da zadatak naših naučnih ustanova nije u tome da brane površine propalog pošumlj avanj a, već u tome da se late posla i da pokažu kako treba podizati brzorastuće šume sa 100 postotaka uspjeha a ne sa 21. Tada će i sam seljak, baš onaj, koji sada uništava neuspjele kulture, braniti stvarno uspjelo pošumlavanje. Stoga A. Horvat pogrešno stavlja u prvi red rješavanje nekih socijalnih momenata, potpuno zaboravljajući na principe socijalizma po kojima baš socijalna pitanja moraju rješavati tehnikom. Već toliko puta je naglašavano i od voćstva naše zemlje i od Partije, da se sva ekonomska pitanja, obnova zemlje, podizanje životnog standarda, materijalno blagostanje može postići samo visokom tehnikom, šumarstvo u tom pogledu ne pretstavlja i ne može pretstavljati nikakav izuzetak. Ono mora rješiti svoje probleme isključivo tehnikom, u datom slučaju tehnikom pošumlj avanja, koja će lako savladati sve »loše« ekološke faktore. Kao drugi razlog A. Horvat navodi te famozne »loše« ekološke faktore i pokušava to dokazati, navodeći, na pr. da pojačana svjetlost povlači pad asimilacije. Ni ovdje on nije u pravu. Upućujemo ga na radove o fotosintezi, na pr. na knjigu »Fotosinteza kao proces životne djelatnosti biljaka« od V. Brillianta, str. 24 i na mnoge druge radove. Tamo, je ukazano da fotosinteza kod izrazito svjetloljubivih vrsta kao bagrema i ariša raste pri pojačanju svjetlosti a bukve i tise pada čim sunčani zraci počinju padati okomito na list. Intenzivnost fotosinteze brijesta dostiže maksimum od 105 mg. COa za 1 sat i ostaje na ovom nivou pri daljem |