DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 13 <-- 13 --> PDF |
The author gives at last some quotations from the book of Eng. Afatiasijev, which prove, that some of the elementary conceptions of general Biology were not known to him. From the author´s review it is clear, that — from the biological point of view — the book of Eng. Afanasijev cannot be considered as a serious work based on exact scientific methods. PRILOG POZNAVANJU OBLIKA VRSTE PINUS HALEPENSIS Mili. Ing. Mirko Vidaković, Zagreb A A natomiju iglica Pinus vrsta počeli su ispitivati još prije 100 godina. Sve do ovoga stoljeća autori, koji su se tim problemom bavili ispitivali su građu iglica pojedinih Pinus vrsta i na osnovu toga klasificirali te vrste u skupine. Od početka ovog stoljeća ispitivanje anatomije iglica je krenulo i u drugom pravcu. Na osnovu vanjske morfologije i anatomije iglica određuju se niže sistematske jedinice Pinus vrsta. Na ovim ispitivanjima su radili Longo, Ronniger, Đorđević, Schwarz, Huet i Delevoy i to najviše na određivanju nižih sistematskih jedinica Pinus nigra. Ja sam ispitivao u zadnje tri godine svojte crnoga bora kod nas i to samo na osnovu anatomije iglica. Određivanje tih svojta pomoću anatomije iglica je moguće. U svojoj radnji o crnom boru ću to detaljno i iznijeti. Sa pitanjem svojta alepskog bora kod nas se nije nitko bavio, a važno bi bilo raščistiti to pitanje i dobiti jasnu sliku o toj vrsti kod nas, tim prije, jer alepski bor ima značenje za pošumljivanje naše Jadranske obale, Cilj ove radnje je, da prikaže neke razlike u obliku češera i anatomiji iglica kod alepskog bora. Prilikom sabiranja materijala crnog bora po našoj državi djelomično sam sakupljao grančice i alepskog bora. Grančice alepskog bora sa češerima imam sa područja: Trsteno kraj Dubrovnika, poluotok Pelješac, otok Brač, Pag i Lošinj i sa područja Pazina i Pule. Pored toga dobio sam od dr. P. Fukareka iglica alepskog bora iz Francuske okolica Montpellier, a samo češera alepskog bora sa područja Splita (preko prof. dr. I. Pevaleka) od ing. P. Matkovića, te im se na tome ovim putem zahvaljujem. Na sakupljanje primjeraka toga bora ponukala me je činjenica, da se u literaturi rezultati ispitivanja o tome pitanju često ne slažu. Tako je Wilhelm donio crtež poprečnog prereza iglice alepskog bora. Prema tom crtežu hipoderma se sastoji iz 2—3 sloja stanica, između žila se nalazi 3 sloja stanica transf uzij skog parenhima, a iznad floemskih dijelova žila se nalazi jedan sloj sklerenhimskih stanica koji nije prekinut između žila. U tekstu stoji da se broj smolenica kreće od 2—7, a drugih podataka nema o građi iglice. Mahlert je na osnovu građe hipoderme podijelio Pinus vrste u 3 skupine. Pinus halepensis ubraja u skupinu kod koje se hipoderma sastoji iz dva sloja stanica. Prvi sloj stanica ima slabo drvenaste membrane. Prema Zang-u Pinus halepensis spada u skupinu kod kojih se hipoderma sastoji iz 2 najviše iz 3 sloja stanica. Nutarnji sloj tih stanica je odebljao. Hipoderma nije klinasto zaobljena. Huet donosi neke karakteristike poprečnog prereza iglice alepskog bora prema crtežu |
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Epidermalne stanice Broj slojeva Hipoderm. stan. na visina hipoderme konveks. str. Pinus Broj rt J4 s halepensis »3 puci 9 M > deb. -ga širina lumena rt _o > . rt > membrane C ti a > c K c o rt IH 3 prijično de 3-8 široki do Jedan oblik 18 (22) 14 (18) 14-18 2—1 2-1 2 (3) belo do sla (10) slabo uski bo debelo prilično uski (1) 2 prilično Drugi oblik 18 14 14—18 6—12 2-4 2-3 do slabo (3) debelo uski Wilhelm-a. Prema njemu alepski bor ima 2 ili 3 sloja hipodermalnih stanica, a te stanice su debelih odnosno veoma debelih membrana. Hipoderma je između puci zaobljena. Dalje Huet veli, da je hipoderma analogno građena kao kod austrijskog crnog bora, a da su smolenice opkoljene stanicama debelih membrana. Prema Harlow-u važniji elementi građe iglice alepskog bora su slijedeći. Hipoderma se sastoji iz 1—3 sloja stanica, svi ti slojevi su jednakog oblika. Smolenica ima 2—7, a stanice koje obavijaju smolenice su tankih membrana, žile se dodiruju, a katkada se nalazi sloj sklerenhimskih stanica između njih te imamo oblik slova T. Kao što vidimo podaci navedenih autora o građi iglica alepskog bora se ne slažu međusobom u potpunosti. Prema Mahlert-u alepski bor ima 2 sloja hipodermalnih stanica, dok Wilhelm, Zang i Huet donose da ima 2—3 sloja tih stanica, a Harlow veli, da se taj broj kreće od 1—3. Huet donosi da alepski bor ima membrane sklerenhimskih stanica oko smolenica jako debele, dok su prema Harlow-u membrane tih stanica tanke. Prema Wilhelm-u iglice alepskog bora imaju iznad floemskih dijelova žila jedan sloj sklerenhimskih stanica, dok Harlow veli, da se katkada nađe i između žila takav sloj stanica. Autori, koji su se bavili sa ispitivanjem anatomije iglica alepskog bora samo su djelomčno donijeli prikaz građe iglica toga bora. Oni su se zadovoljili time, što su na osnovu nekih elemenata građe iglice klasificirali vrstu Pinus halepensis. Rezultati istraživanja Ako promatramo češere alepskog bora vidjet ćemo, da oni nisu jednako građeni. Iz primjeraka koje posjedujem jasno se vidi, da ima kod nas dva oblika češera alepskog bora. Kod jednih je štitić ravan, većinom sa kosim brazdama, bez ili sa jedva vidljivom poprečnom izbočinom. Grbica je isto ravna ili malo ulegnuta si. br. 1. Duljina češera se kreće od 7,5—10,6 cm, a širina iznosi između donje trećine i baze 3,5—5 cm. Kod drugih je štitić izbočen, većinom bez kosih brazda, sa jasno vidljivom poprečnom izbočinom. Grbica je jako izbočena si. br. 2. Duljina češera se kreće od 6—9,7 cm, a širina se kreće od 3,1—5,2 cm. Pored ova dva tipična oblika češera nađeno je i prelaznih oblika između njih. Anatomska građa iglica alepskog bora sa onih lokaliteta, koji su gore naznačeni također nije jednaka. Većina primjeraka ima slijedeću |
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 15 <-- 15 --> PDF |
rt u Sklerenhimske stanice oko smolenice Broj slojeva transEuzijskog parenhima Poprečni presjek iglice Zaobljenost hipoderme ´3 OJ "3 0 oblik debljina membrane B o CB 6 OJ J& širina mikr. visina mikr. m c rtC « slabo zaobljena do ravna (3) 4—8 (lu) pravokutan tanke 2 1-3 790—1070 (1100) 500-680 jako zaobljena do zaobljena 2—4 pravokutan (eliptičan) tanke 2 1—3 930 — 1100 (550) 590-680 građu svojih iglica na poprečnom prerezu: (si. br. 3 i 4), visina epidermalnih stanica na konveksnoj strani iglice iznosi 18, rjeđe 22 mikr., a na ravnoj strani 14 rjeđe 18 mikr. širina epidermalnih stanica se kreće od 14—18 mikr. Broj pući na poprečnom prerezu iglica se kreće od 3—8, a SI. br. 1. Češer alepskog bora sa ravnim SI. br. 2. češer alepskog bora sa štitićem (foto Rendić) izbočenim štitićem (foto Rendić) rijetko se nađe 10 puci. Broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj i ravnoj strani iglice se kreće od 2—1, dok u uglovima iglice imamo 2, rijetko 3 sloja tih stanica. Membrane tih stanica su na konveksnoj strani iglice prilično debele do slabo debele, dok su im lumeni široki do slabo uski. Hipoderma je između puci slabo zaobljena do ravna. Broj smolenica se |
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kreće od 4—8, a rjeđe se nađe 3 odnosno 10 smolenica. Oblik sklerenhimskih stanica, koje obavijaju smolenicu je pravokutan, a membrane tih stanica su tanke. Broj slojeva transfuzijskog parenhima iznosi na floemskoj strani žila 2, a na ksilemskoj strani 1—3 sloja, žile su svojim ksilemskim dijelovima srasle ili se uzduž njih nalazi jedan sloj stanica čije membrane nisu odebljale. Širina iglica se kreće od 790—1070 mikr., a rijetko se nađe iglica širine 1100 mikr. Visina poprečnog presjeka iglica se kreće od 500—680 mikr. Ovi primjerci imaju češere sa ravnim i izbočenim štitićem. SI. br. 3. Jedan oblik iglice alepskog bora poprečno prerezane, povećano (150 X) Iglice alepskog bora koje mi je iz Francuske poslao dr. Fukarek odgovaraju po svojoj anatomskoj građi iglicama, koje sam gore opisao, ali je pitanje da li je alepski bor u okolici Montpellier-a autohton. Pojedini primjerci iz Trstena područje Brsečine imaju drugačiju građu svojih iglica od prije navedenih (SI. br. 5 i 6). Ti primjerci imaju visinu epidermalnih stanica na konveksnoj strani iglice 18 mikr., a na ravnoj 14 mikr. širina tih stanica se kreće na obje strane iglice od 14 do 18 mikr. Broj poprečno prerezanih puci se kreće od 6—12. Broj slojeva hipodermalnih stanica iznosi na konveksnoj strani iglice 2—4, većinom ima 3 sloja tih stanica. Na ravnoj strani iglice ima 2 rijetko 3 odnosno 1 sloj tih stanica. U uglovima iglice ima 2—3 sloja tih stanica. Hipoderrnalne stanice su na konveksnoj strani iglice prilično debelih membrana, dok su im lumeni prilično uski do slabo uski. Hi^oderma je između puci jako zaobljena do zaobljena. Broj smolenica se kreće od 2—4. Oblik sklerenhimskih stanica koje obavijaju smolenice je pravokutan, rijetko eliptičan, dok su membrane tih stanica tanke. Broj slojeva transfuzijskog |
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 17 <-- 17 --> PDF |
parenhima iznosi na floemskoj strani 2, a na ksilemskoj 1—3 sloja tih stanica, žile su svojim ksilemskim dijelovima srasle. širina iglica se kreće od 930—1100 mikr., a visina poprečnog presjeka iglica od 590—680 mikr., a rijetko se nađe primjeraka sa visinom od 550 mikr. Ovi primjerci imaju češere sa ravnim štitićem. SI. br. 4. Detalj iz si. br. 3.; Smolenica, hipođerma i epiderma, povećano (400 X) Iz prednjeg izlaganja kao i iz tabele i slika broj 3, 4 i 5 se vidi da su kod svih primjeraka alepskog bora sklerenhimske stanice koje obavijaju smolenice tankih membrana, a ni kod jednog primjerka nisam našao Si. br. 5. Drugi oblik iglice alepskog bora poprečno prerezane, povećano (120 X) da te stanice imaju jako debele membrane kako to Huet donosi. Isto tako svi primjerci imaju žile srasle ili se između njih nalazi jedan sloj parenhimskih stanica, a iznad floema kao i između žila nema nikada sloja sklerenhimskih stanica, kako to Harlow i Wilhelm donose. Jedino može nekad da se nađe između floema jedna, a najviše tri sklerenhimske stanice. |
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Dalje se iz izlaganja vidi da se primjerci iz Brsečine (Trsteno) naročito razlikuju u građi hipoderme i broju smolenica od ostalih primjeraka koje posjedujem. Manje razlike postoje još u broju puci i širini poprečnog presjeka iglica. Prema tome postoje dva oblika alepskog bora kod nas što se tiče građe hipoderme i broja smolenica. Jedan oblik (si. br. 3 i 4) ima broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani iglice 2—1, te se prema tome slaže sa opisom Mahlert-a za broj slojeva tih stanica za alepski bor. Na ravnoj strani iglice taj oblik ima također 2 ili 1 sloj tih stanica, a u uglovima iglice 2 rijetko 3 sloja tih stanica. Membrane hipodermalnih stanica su na konveksnoj strani iglice prilično debele do slabo debele, dok su im lumeni široki do slabo uski. Hipoderma je između puci slabo zaobljena do ravna. Broj smolenica se kreće od 4—8, a rjeđe se nađe 3 odnosno 10 smolenica. Si. br. 6. Detalj iz si. br. 5.; hipoderma, epiderma i puč, povećano (550 X) Drugi oblik si. br. 5 i 6 ima veći broj slojeva hipoderme na konveksnoj strani iglice, a manji broj smolenica na čitavom poprečnom prerezu iglice. Taj oblik ima na konveksnoj strani iglice 2—4 većinom 3 sloja hipodermalnih stanica te se slaže sa opisom Zang-a i Huet-a za alepski bor. Na ravnoj strani iglice ima taj oblik 2 rijetko 3 odnosno 1 sloj tih stanica, dok u uglovima iglice ima 2—3 sloja hipodermalnih stanica. Membrane hopodermalnih stanica su kod ovog oblika na konveksnoj strani iglice prilično debele, a lumeni su prilično uski do slabo uski. Velika je razlika u zaobljenosti hipoderme između puci kod ova dva oblika. Kod prvog oblika je hipoderma slabo zaobljena do ravna, a kod drugog je jako zaobljena do zaobljena. Broj smolenica iznosi kod drugog oblika 2—4. Hipoderma, broj smolenica i širina iglica su jako važni elementi građe iglica kod sistematike Pinus vrsta na osnovu anatomije iglica. Stariji autori kao Mahlert, Zang, Kirchner i drugi su uzeli već građu hipoderme u obzir kod sistematike Pinus vrsta na osnovu anatomije iglica. U novije doba autori, koji su se tim pitanjem bavili daju hipodermi veliku vrijednost za sistematiku pojedinih vrsta pa i nižih sistematskih jedinica od vrste roda Pinus. Tako Ronniger razlikuje dvije velike skupine crnog bora na osnovu građe hi oderme: Pinus Laricio i Pinus nigra. Pinus Laricio ima prema Ronnigeru 1—2 sloja hipodermalnih sta |
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 19 <-- 19 --> PDF |
nica na konveksnoj strani iglice, a Pinus nigra 2—5 slojeva tih stanica. Isto tako Schwarz, Huet i Delevoy između ostalog detaljno opisuju hipodermu, smolenice i širinu iglica kod prikaza pojedinih nižih sistematskih jedinca crnoga bora. I baš ta staničja su im služila kao važni dokaz za pojedine oblike crnog bora određene na osnovu vanjske morfologije i anatomije iglica. Delevoy je crni bor podijelio u dva subspeciesa i to Occidentalis i Orientalis. Ovi se međusobom razlikuju između ostalog i u građi hipoderme. Sspec. Occidentalis ima 1—2 sloja hipodermalnih stanica na konveksnoj strani iglice, a sspec. Orientalis 2—5 slojeva tih stanica. Interesantno je, da i alepski bor kod nas pokazuje sličnu razliku u građi hipoderme kao što to Delevoy i Ronniger iznose za crni bor. Ako anatomija iglica ima vrijednost kod sistematike crnog bora, a isto tako i kod planinskog bora* onda vjerojatno ima vrijednost i kod sistematike .alepskog bora što se već i iz ovih izlaganja vidi. Zaključak 1. češeri alepskog bora koji kod nas dolazi nisu uvijek istog oblika. Postoje dva ekstremna oblika češera kao i prelazi između njih. 2. Anatomija iglica također nije uvijek jednaka. Naročite razlike postoje u građi hipoderme i broju smolenica, dok su manje razlike u broju puci i širini poprečnog presjeka iglica. Na osnovu tih razlika u anatomiji iglica postoje kod nas 2 oblika alepskog bora. Jedan oblik ima između ostalog veći broj smolenica i manji broj hipodermalnih slojeva na konveksnoj strani iglice. Kod toga oblika dolaze češeri i jednog i drugog oblika. Drugi oblik ima na konveksnoj strani iglice manji broj smolenica i veći broj hipodermalnih slojeva, a češeri su sa ravnim štitićem. 3. Pošto alepski bor kod nas ima dva oblika češera, a građa iglica mu nije uvijek potpuno jednaka, vjerojatno da postoje svojte alepskog bora, koje bi trebalo detaljno istražiti. Isto tako bi trebalo komparirati naš alepski bor sa onim koji dolazi u zapadnom dijelu Sredozemlja i na istoku li Grčkoj i Maloj Aziji, kako bi dobili jasnu sliku o vrsti Pinus halepensis. Zusammenfassung Beitrage zur Kenntnis der Formen von Pinus halepensis Mili. In dieser Arbeit wird auf den verschiedenen anatomischen Aufbau der Nadeln sowohl auch der Zapfen von Pinus halepensis in FVR Jugoslawien hingewiesen. 1. Es bestehen zwei extreme Formen der Zapfen, Bei der einen Form ist der Schuppenschild flach (Bild No 1) und bei der anderen deutlich gewolbt (Bild No 2). 2. Auch in der Nadelanatomie bestehen bedeutende Unterschiede (Bild No 3 und 5). Ein Teil der Exemplare hat auf der konvexen Seite des Blattes einen 1—2 reihigen Hypoderm und auf dem Querschnitt 4—8 Harzgange. Andere Exemplare haben auf der konvexen Seite einen 2—4 reihigen Hypoderm und 2—4 Harzgange auf dem Querschnitt. Eine genauere Erforschung ist im Gange. * Vidaković: Prilog- poznavanja anatomije iglica nekih srodnih borova. Glas. za Sum. pokuse br. 11 (u štampi). 17 |
ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 20 <-- 20 --> PDF |
LITERATURA 1. Delevo y G.: A propos de la Systematique de Pinus Nigra Arnold. Ministers de ^Agriculture Administration des Eaux et Forets Station de Recherches de Grocnendaal 1945. 2. Đordevi ć P.: Pinus Nigra Arn. var. gočensis, n. var. Izdanje Ministarstva, šuma i rudnika, Beograd 1931. S. Harlo w W. M.: The identification of the pines of the United States, native and introduced, by needle structure. Bulletin of the New York State College of Forestry at Syracuse University 1931. 4. Hue t M.: Determination de differentes especes de Pins par l´etude anatomique de 1´aiguille. Bull. Soc. Centr. Forest. Belgique, No. 2, 3—4. Bruxelles 1933. 5. Kirchner, Loew, Scrhoter: Lebensgesch. Blutenpfl. Mitteleuropa, Bd. L, Abt. 1. — Die Coniferen und Gnetaceen Mitteleuropas, Stuttgart 1906. 6. Mahler t A.: Beitrage zur Kenntniss der Anatomie der Laubblatcer der Coniferen mit besonderer Beriicksichtigung des Spaltoffnungs-Aparates. Bot. Centralbl. XXIV. 1885. 7. Ronnige r K.: tjber den Formenkreis von Pinus nigra Arnold. Verh. Zool.-bot. Ges. LXXIII. (1923). Wien 1924, 8. Schwar z O.: Uber die Systematik und Nomenklatur der europaischen Schwarzkiefern. Notizblatt des Bot. Gartens zu Berlin — Dahlem XIII. No. 117. 9. Vidakovi ć M.: Prilog poznavanju anatomije iglica nekih srodnih borova. Glas. za Šum. pokuse br. 11, 1952. (u štampi). 10. VV i Ih e lm - H e mp e 1: Die Baume und Stršiucher des Waldes. I. Abo. 1889. 11. Zan g W.: Die Anatomie der Kiefernadel und ihre Verwendung zur systematischen Gliederung der Gattung Pinus. Dissert. Giessen 1904. NAŠE POŠUMLJAVANJE Ing. D. Afanasijev, Sarajevo U U naše doba šuma je dobila u životu čovječanstva mnogo veći značaj nego ranije, kada je služila isključivo za proizvodnju drvne mase. Velike katastrofe, i poplave, zatrpavanje miliona hektara plodne zemlje u SAD, nerodice u Rusiji, sve je to izazvano devastacijom šuma. Tek nedavno, u posljednjim decenij ama čovječanstvo je shvatilo da je proćerdalo šumsko bogatstvo i da ga mora ponovo steći. Ali kako je bilo lako trošiti a kako je teško stvarati! Lako je posjeći za nekoliko dana velike šumske komplekse, naročito savremenom mehanizovanom tehnikom, ali za uzgoj ovakovih šuma su potrebne dugačke decenije. Ali savremeno čovječanstvo ne može čekati decenij ama, ne može toliko dugo čekati na obnovu velikih upropašćenih površina plodne zemlje. Stoga se odmah nakon rata u SAD i SSSR i drugim državama pristupilo podizanju brzo rastućih šuma u početku posredstvom hibridizacije pojedinih vrsta, a po tome primjenom visoke agrotehnike. U tom cilju naučno istraživačke ustanove ne štede ni truda ni sredstava, jer postoji mnogo slučajeva, kada je potrebno što prije — za jednu, dvije godine — podići visoku šumu bez obzira na troškove. U isto vrijeme kod nas u pošumljivanju postoje dva pravca, jedan primitivni, reklamnog karaktera, a drugi ozbiljni i na naučnoj osnovi. Primitivni pravac se ispoljava u trčanju za količinom pošumljenih hektara bez obzira na uspjeh i rezultate. Ing Jovković u svom obrazloženom članku ubr.l /1950 g. »Narodnog šumara« ovako konstatira ža |