DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 11 <-- 11 --> PDF |
vati nikakvu važnost, budući da je Afamasije v upotrebljavao mrki ugljen samo u raznim smjesam a đubriva, pa se i prema rječima samog Afanasijeva (str. 174) ne može utvrditi koji je od upotrebljenih elemenata, izazvao brzo rastenje. Nema sumnje, da bi bilo potrebno, a sigurno interesantno, kada bi se egzaktnim fiziološkim metodama, (ne metodama alhemičara!) pokušalo da ispita kako djeluje mrki ugljen zeničkih ugljenika na rastenje šumskog drveća. Neka mi je konačno dozvoljeno upozoriti samo na neke znatnije omaške u knjizi ing. Afanasijeva , koje se odnose na saznanja iz opće biologije, a posebice biologije biljaka, a za koje nije potrebno dati naročitih komentara. str. 243 «l samo je tie u sumi zdravo i čisto od svih zaraznih mikroba bolesti, jer bakterije penicilina, aspergilisa i dr. ubijajumikrobe, koji se mogu razmnožavati samo u prljavoj prašini gradskihulica«. Šta da se o ovom kaže? Ocjenu može da dade kandidat šumarstva na svakom fakultetu, nakon što je položio ispit iz botanike. str. 47 »period najsporijeg razvitka, to je period mladosti, stagnacijačekanja, to je izgubljeno vrijeme. Ovo je svojstvo sporosti rastenja, kojeg je odredila priroda, pojačano uslijed ozlijeda, koje pre trpi biljka pri presađivanju«. Da li je period mladosti period najsporijeg razvitka? Neka odgovore na to biolozi, koji su prošli opći kurs iz biologije. str. 155: »U bakterijska dubriva, analogno njihovom djelovanju mogli bismoubrojiti i mikorize. 1o je simbioza gljivica iz vrste Boletus sa korje— njem drveća«. Boletus nije u sistematskom pogledu vrsta , nego ro d gljiva (ne gljivica!) iz grupe himenomiceta, od kojih mnoge vrste raznih rodova, a ne samo roda Boletus, mogu uzrokovati pojavu mikorize kod drveća. str. 158 »Obično su za djelovanje katalizatora dovoljne njegove male količine. Po neki put je potrebna samo jedna molekula ili jedanhromozom za uspješno djelovanje«. Dakle hromosom kao mjerilo za količine materije! Ako se tu ne radi o nekoj štamparskoj greški, a i nakon dužeg razmišljanja ne možemo da se domislimo, kako bi došlo do takove greške, onda preostaje samo zaključak, da autoru nisu poznate opće zasade biološke nauke. Više sam sklon tome, da tumačim, da se ovdje radi o nekoj zbrci pojmova, kao što je to slučaj i kod iznošenja pojma auksina. Za one, koji žele da se detaljnije upoznaju sa pojmom, naravi i primjenom auksina u poljoprivredi, a i u šumarstvu, a naročito sa znatnim uspjesima na području prakse ožiljavanja sadnica šumskog drveća, postignutih egzaktnim istraživanjima, donosim na koncu još i svu najznatniju literaturu, kako bismo se mogli ispravno informirati o toj problematici, čije rješavanje nije po mojemu mišljenju zadatak šumarskih meliorativnih stanica, nego prvenstveno fiziologije biljaka, koja proučava probleme rastenja biljaka. NAJZNATNIJA LITERATURA (MONOGRAFIJE) Boysen-Jense n P. (1935), Die Wuchsstofftheorie, Jena. Ott e K. (1937), Die Wuchsstoffe im Leben der hoheren Pflanze, Braunschweig. Schlenke r G. (1937), Die Wuchsstoffe der Pflanzen, Berlin. |