DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Kao nedosatke metode navode autori, da se ne mogu vršiti na istom bloku suviše česta mjerenja, te da je potrebno dulje vrijeme (20 h), da se postigne ravnoteža u sadržaju vode sadrenog bloka i tla! Metoda nije također prikladna za tla ekstremnog mehaničkog sastava, za čiste pijeske i čiste gline. Autori su primijenili ovu metodu za stacionarna mjerenja u trajanju od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci u različiltiim močvarnim, livađnim, vrištinsklm, šumskim zajednicama. Mjerenja su vršena uz najiraizličiitije vremenske prilike. Dobiveni su zadovoljavajući rezultati. Čini se, da hi ova metoda — uzimajući pri ocjeni dobivenih rezultata njene igore navedene nedostatke — mogla dati dobru sklku o raspodijeli biljkama pristupne vode. Autori su također razvili i metodu određivanja vlage pomoću trajnih uzoraka tla, kod koje se uzorci nakon svakog mjerenja posebnim aparatom vraćaju u prvobitni položaj u tlo, a nakon završenih mjerenja uzorak se suši kod 105°C. Metoda ne zadovoljava. Ing. Zlatko Gračanin Duchaufour Ph., Les especes forestieres calcicoles et calciiuges (Kalcifiiltoe i kalcifugne šumske vrste). Revue forestiere framcaiise. No 5. Nancy 1952., p. 30)—305 Razlikovanje »kalcifilnih« i »kalciifugmih« biljaka je dosta staro. Ono je rezultat redovitih opažanja razlika, koje postoje među florom vapnenačlkJh i siilikatnih predjela. Ipak je pitanje razlikovanja kalcifilnih i kallcifugeih vrsta mnogo kompleksni: ja, nego što se to pri površnom promatranju čini. Cesto se sreću anomalije u raširenju jednih i drugih vrsta, koje se ne daju na prvi pogled razjasniti. Autor smatra, da su uzroci tih teškoća dvostruki: 1. često se miješa kemijske zahtjeve biljaka s njihovim zahtjevima prema fizikalnim svojstvima tla (zahtjevi prema toplin, otpornost prema suši i t. d.); 2. nepoznavanje pedoloških svojstava tla. Tako se često brka tlo s matičnim supstratom. »Vapinenim« se zove tlo nastalo na vapnenačkom matičnom supstratu, bez obzira na to, što ono može biti dekarbonatizirano u cijelom profilu. Iz vapnenačkih se matičnih supstrata mogu razviti tla vrlo različitih svojstava. Osim toga ne vodi se dovoljno računa o obliku kalcija u tlu. Kaloium ioni mogu se u tlu nalaziti u obliku aktivnih karbonata, t. jl. takovih koji mogu lako ući u otopinu pod utjecajem ugljične kiseline ilj pak u obliku više manje inaktivnih karbonata u grubljiim mehaničkim elementima. Aktivni karbonati uvjetuju alka ličnu reakciju (pH 7—8). Pored toga Ca-ionj dolaze i vezani u adsorpciijskom kompleksu tla kao supstitucijskii Ca. Ako je adsorpajski kompleks saturiran Ca-ionima pH se može kretatij od 6—7. Ima doista biljaka, ikoje izbjegavaju CaCOa, barem aktivni, bez sumnje zato, što postojanje većih ikone entracija kalcij skoig bikarbonata u otopinama tla otežava prehranu drugim mineralnim elementima, kao željezom i kalijem. Ali ipak neke od tih biljaka na pr. Sarothamus scoparius, Erica scoparia, Pinus maritima i kesten sasvim dobro uspijevaju na taiima, kojima je adsorpcijski kompleks potpuno saturiran s Ca. Za njih se može reći da izbjegavaju CaC03, ali nipošto im ne pripada naziv kalcifuga. Neke od njih (Pinus maritima) nađene su čalk i na tlima, koja sadrže kalcij u obliku karbo nata, ali je tada količina aktivnog vapna bila mala ili nikakva. No lima i n´izrazito acidofilmiih biljaka, Ikoje izbjegavaju veće koncentracije Ca u adsorpcijskom kompleksu; njima s pravom pripada ime kalcifuga. To su Ericacene: Calluna vulgaris, Erica cinerea, od Graminea Deschampsia flexuosa, mahovine kao Stereodon Schreberi, rod Spaghum i dr. Autor ističe, da zapravo ne postoje biljke, koje bi rasle isključivo na tiiima bogatim aktivnim vapnom, Naprotiv mnoige bljke su neutirofilne t. j . ne mogu rasti nego na tlu, čiji je ađisorpeijskii kompleks gotovo zasićen kalcijem. Ovamo spadaju Mercurialis perennis, Brachypodium silvaticum, Acer campestre, Ligustrum vulgare, Evonymus europaeus, Cornus sanguinea, Lonicera xylosteum i dr. Cesto se ubrajaju među kalcifilne biljke i talkove, koje nemaju nikakovih posebnih zahtjeva prema kalciju, ö´ja je pojava na vapnemim supstratima vezama na izvjesna fizikalna svojstva tala razvijenih na tim matičnim supstratima: ta su tla topla i suha, na 494 |