DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 61 <-- 61 --> PDF |
PILOVINA KAO NADOMJESTAK HUMUSU Stalno nestajanje humusa uslijed erozije (djelovanjem vjetra (i vode) daje šum. sitručnjacimia mnogo brig«. Pošumljavanjem može se doduše tome zlu predusiresti alä istom poslqje dosta dugog vremena. Potrebno je. balo pronaći sredstva, koja bi mioigla neposredno zamjeniti otplavljeni humus. Takovo sredstvo za poboljšanje tla predstavlja piljevina i ostali celulozna materijal manije vrijednosti, rastvoirenii kaitakzatoirskitm kiselinama pri umjerenoj temperaturi. Pa i piljevina, ikoja se prethodno upotrebila u godinama slaboga prinosa slame kao prostirka u stajama, odnosno piljbvina upotreblijiena prri stvaranju komposta, može se upotrebiti za gnojenje oranica, livada i za pripremanje klijališta. Na zemliištu od 0 4 hektara, na kojem je bilo razastrto 10—40 tona rastvorene piljevtine, moglo se ustanoviti, da sjeme brže klije i ponik bujnije rasite sa većim i zelenijim lišćem nego na običnom tlu. Pri upotrebi ovako preparirane paljevine u povrtlarstvu pojazalo se, da su repa, luk, rajčice i ostalo povrće imali znatno veće tetžEme nego obično. Na ´taj način se može prirodni humius, koti je stalno izložen erozrji, nadomjestiti kemijskim humusom dobivenim pretvorbom mfilliona tona otpadaika drvne icnduntmjte. Rr NOVA METODA ZA UZGAJANJE BILJA VJEŠTAČKIM SVIJETLOM Agrofizički institut u Lenjlingradskom području usavršio je metodu uzgajanja biljaka umjetnim svijetlom. Izrađen je u tom institutu originalan model mikrotermometra, koji automatski mjeri i registrira promjenu topline u lišću biljaka, te time omogućuje potpuno iskorišćavanje energije liradijaoijie. Uzgajanje biljaka kako šumskih tako i poljoprivrednih vrši se u više državnih rasadnika i staklenika, pomoću vještačko;g svijetla. Ovim metodom su proizveli stručnjaci prve plodove rajčica za 16—25 dana, koji su inače normalno da sazriju trebalo 50—60 dana. Ovakovm skraćivanjem periode sazrijevanja uspjeli su, da u jednoj godini sa jednog sitabla rajčica poberu šest puta pio-/ dove. Na isti nač´n u znatno kraće vrijeme sazrijevaju lr´mittni grožđe, razni gomolji, dii-je i ostali poljoprivredni proizvodi. A i šumski pocđk izložen umjetnom svijetlu raste brže nego obično. Knapp R., Linskens H. F.. Lieth H. i Wolf E,, Untersuchungen über die Boden feuchti4ke´t in verschiedenen Pflanzengesellschaften nach neueren methoden. (Istraži vanja vlažnosti tla u raznr´m biljnim zajednicama po novijim metodama). Sonderabdr. aus den Berichten der Deutschen Bot. Ges., Jahrg. 1952., Band XLV, 5. p. 113—132. Dosada najraširenija metoda određivanja vlage tla na temelju gubitka težine sušenjem kod 105°C ne zadovoljava posvema za eikološka mjerenja s razloga 1. što se ovom metodom određuijai i one zalihe vode, koj´tna se biljke ne mogu koristiti: 2. mjerenje se svaki puta vrši na drugom uzorku tla. Orijentaciona istraživanja pokazala su međutim, da se volumen pora, a time i kapacitet za vodu na malom prostoru znatno mijenja. Radi toga su u novije vrijeme izrađene brojne druge metode, koje većinom polaze od svojstava tla, koja su na neki način ovisna o sadržaju vode u tlu. kao što su napon pare, osmotski tlak, toplinska svojstva, električna vodljivost, dlelekrična konstanta i dr. Autori smaitrajiu, da jie za ekološka mjerenja naročito prikladna metoda, koju su izradili Bouvouco s i Mick . Kod te se metode mjeri električni otpor sadrenih blokova (30X45X10 mm) ukopanih u tlo, koji ovisi o sadržaju vode u tim blokovima. Sto je tlo vlažnije to se sadreni blokovi mogu jače zasititi vodom, i tim je otpor manji;. Prednost je te metode u tome, što se sadren´ blokovi mogu bez većih troškova u dovoljnom broju proizvesti i nenapadno u tlo zakopati, tako da se trajna opažanja mogu vršiti i na nečuvanrm postajama u slobodnoj prirodi. Pojedina mjerenja mogu se brzo izvršit´, taiko da je moguće s istom aparaturom vršiti gotovo istovremeno mjerenja u nazlič´itim biljnim zajednicama, samo ako nisu suviše udaljene. 491 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Kao nedosatke metode navode autori, da se ne mogu vršiti na istom bloku suviše česta mjerenja, te da je potrebno dulje vrijeme (20 h), da se postigne ravnoteža u sadržaju vode sadrenog bloka i tla! Metoda nije također prikladna za tla ekstremnog mehaničkog sastava, za čiste pijeske i čiste gline. Autori su primijenili ovu metodu za stacionarna mjerenja u trajanju od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci u različiltiim močvarnim, livađnim, vrištinsklm, šumskim zajednicama. Mjerenja su vršena uz najiraizličiitije vremenske prilike. Dobiveni su zadovoljavajući rezultati. Čini se, da hi ova metoda — uzimajući pri ocjeni dobivenih rezultata njene igore navedene nedostatke — mogla dati dobru sklku o raspodijeli biljkama pristupne vode. Autori su također razvili i metodu određivanja vlage pomoću trajnih uzoraka tla, kod koje se uzorci nakon svakog mjerenja posebnim aparatom vraćaju u prvobitni položaj u tlo, a nakon završenih mjerenja uzorak se suši kod 105°C. Metoda ne zadovoljava. Ing. Zlatko Gračanin Duchaufour Ph., Les especes forestieres calcicoles et calciiuges (Kalcifiiltoe i kalcifugne šumske vrste). Revue forestiere framcaiise. No 5. Nancy 1952., p. 30)—305 Razlikovanje »kalcifilnih« i »kalciifugmih« biljaka je dosta staro. Ono je rezultat redovitih opažanja razlika, koje postoje među florom vapnenačlkJh i siilikatnih predjela. Ipak je pitanje razlikovanja kalcifilnih i kallcifugeih vrsta mnogo kompleksni: ja, nego što se to pri površnom promatranju čini. Cesto se sreću anomalije u raširenju jednih i drugih vrsta, koje se ne daju na prvi pogled razjasniti. Autor smatra, da su uzroci tih teškoća dvostruki: 1. često se miješa kemijske zahtjeve biljaka s njihovim zahtjevima prema fizikalnim svojstvima tla (zahtjevi prema toplin, otpornost prema suši i t. d.); 2. nepoznavanje pedoloških svojstava tla. Tako se često brka tlo s matičnim supstratom. »Vapinenim« se zove tlo nastalo na vapnenačkom matičnom supstratu, bez obzira na to, što ono može biti dekarbonatizirano u cijelom profilu. Iz vapnenačkih se matičnih supstrata mogu razviti tla vrlo različitih svojstava. Osim toga ne vodi se dovoljno računa o obliku kalcija u tlu. Kaloium ioni mogu se u tlu nalaziti u obliku aktivnih karbonata, t. jl. takovih koji mogu lako ući u otopinu pod utjecajem ugljične kiseline ilj pak u obliku više manje inaktivnih karbonata u grubljiim mehaničkim elementima. Aktivni karbonati uvjetuju alka ličnu reakciju (pH 7—8). Pored toga Ca-ionj dolaze i vezani u adsorpciijskom kompleksu tla kao supstitucijskii Ca. Ako je adsorpajski kompleks saturiran Ca-ionima pH se može kretatij od 6—7. Ima doista biljaka, ikoje izbjegavaju CaCOa, barem aktivni, bez sumnje zato, što postojanje većih ikone entracija kalcij skoig bikarbonata u otopinama tla otežava prehranu drugim mineralnim elementima, kao željezom i kalijem. Ali ipak neke od tih biljaka na pr. Sarothamus scoparius, Erica scoparia, Pinus maritima i kesten sasvim dobro uspijevaju na taiima, kojima je adsorpcijski kompleks potpuno saturiran s Ca. Za njih se može reći da izbjegavaju CaC03, ali nipošto im ne pripada naziv kalcifuga. Neke od njih (Pinus maritima) nađene su čalk i na tlima, koja sadrže kalcij u obliku karbo nata, ali je tada količina aktivnog vapna bila mala ili nikakva. No lima i n´izrazito acidofilmiih biljaka, Ikoje izbjegavaju veće koncentracije Ca u adsorpcijskom kompleksu; njima s pravom pripada ime kalcifuga. To su Ericacene: Calluna vulgaris, Erica cinerea, od Graminea Deschampsia flexuosa, mahovine kao Stereodon Schreberi, rod Spaghum i dr. Autor ističe, da zapravo ne postoje biljke, koje bi rasle isključivo na tiiima bogatim aktivnim vapnom, Naprotiv mnoige bljke su neutirofilne t. j . ne mogu rasti nego na tlu, čiji je ađisorpeijskii kompleks gotovo zasićen kalcijem. Ovamo spadaju Mercurialis perennis, Brachypodium silvaticum, Acer campestre, Ligustrum vulgare, Evonymus europaeus, Cornus sanguinea, Lonicera xylosteum i dr. Cesto se ubrajaju među kalcifilne biljke i talkove, koje nemaju nikakovih posebnih zahtjeva prema kalciju, ö´ja je pojava na vapnemim supstratima vezama na izvjesna fizikalna svojstva tala razvijenih na tim matičnim supstratima: ta su tla topla i suha, na 494 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 63 <-- 63 --> PDF |
ročito ako se radii o plitkim rendzinama na šupljikavim vapnencima. Takova topla siianiišltia biiraijiu na sjevernoj granici svog raspros´tranjenijia Quercus pubescens i Buxus sempervirens. Bromus erectus, Koeleria cristata, a donekle i Brachipodium pinnatum dolaze na vapnenim tlima, jer ®u prilagođeno: suhim staništima; uz to oni ne dolaze aa izrazito kiselim tlima, pa pokazuju izvjesnu nsutrofiiliju. Događa se katkada, da se neke vrste, koje su u jednom kraju smatrane kaloiililmima, opažene u drugom na ijalko kiselim tlima. Tako je Genista pilosa, karakteristična za kredna tla Champagne opažena li u kiseloj sredini na subailpiinskim livadama {klimatska suhoća) i u vrišttoama Ericacea kod Limousina (fiziološka suhoća uzrokovana obiljem kiselog humusa). Takova staništa, gdje se obje grupe biljaka, sreću jedina pored druge, naročito su dragocjena za pedologe i botaničare, jer dopuštaju, da se na osnovu temeljitih studija svojstava tla točnije odrede zahtjevi pojedinih vrsta. Ing. Zlatko Gračanin / 495 |