DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 6 <-- 6 --> PDF |
IV. Zaštitni predjeli prirode su takovi rajoni, koji su podvrgnuti ljudskoj djelatnosti i koje je on promijenio, ali ih treba zaštiti obzirom na njihovo bogatslvo i prirodnu harmoniju koja ih karakterizira. Oni se dijele: 1. na predjele za zaštitu krajobraza i to: a) kulturnog krajobraza gdje se kvalitet i kvantitet biljnog pokrova kao i regionalan stil graditeljstva mora zaštititi i uskladiti s gospodarskim planiranjem, b) prvotnog krajobraza, koji nosi oznake bilo prvobitnog bilo historičkog načina gospodarenja. 2. Predjeli za zaštitu bogatstva prirode koji mogu da obuhvate bilo koje površine, pa i takove na kojima se vrši gospodarska eksploatacija, ali u kojima se metode ´eksploatacije moraju podržavati u određenim oblicima, da se izbjegne pljačkaškom gospodarenju i da se ne prouzrokuju izmjene u izgledu tih predjela. Dijele se na: a) predjele za zaštitu geološkog bogatstva i tla u odnosu na rudarstvo i poljodjelstvo (na pr. erozija tla), b) predjela za zaštitu biljnog pokrova, u odnosu na poljoprivrednu, vrtlarsku i šumarsku djelatnost (naročito u iskrčenim rajonima), c) lovačko-ribarske zaštitne predjele u odnosu na probleme uzgoja divljači i riba, a i zaštite riba selica. Ova nomenklatura i klasifikacija objekata, koje obuhvaća zaštita prirode bila je stavljena od strane Poljske na diskusiju na međunarodnoj konferenciji o zaštiti prirode u Lake Successu u Sjedinjeni Državama Sjeverne Amerike, koja je održana od 16.—31. VIII. 1949 godine. U narodnim (nacionalnim) parkovima, obzirom na njihove velike površine, lakše je održavati odnosno očuvati prvotnu ili prirodnu biološku ravnotežu, nego li u manjim od njih rezervatima. Njihovu klimu u poredbi sa klimom rezervata, moglo bi se u stanovitoj mjeri smatrati makroklimom, dakle onom, koja odgovara manje više općoj makroiklimi dotičnog predjela. S tim u vezi ovdje je i vodno gospodarstvo u neku ruku samostalno i nije toliko ovisno o susjednom području. Pošto su ova dva faktora najvažnija za biljni svijet, a posredno i za životinjski, to njihova relativno mala privremena promjena osigurava u znatnom stupnju stalnost kvalitativnog sastava njihove žive zajednice. U nacionalnom parku treba pronaći načine i nastojati da se održi u budućnosti sadašnje stanje ovisnosti, da bi se time što je moguće više očuvala u neporemećenom stanju sadašnja biocenoza parka. U svakom slučaju nužno je ipak točno poznavanje svih faktora staništa koji uslovljuju opstanak štićenih biocenoza. Isto tako ne mogu se biljne i životinjske zajednice posmatrati zasebno, pošto su oba ova svijeta usko među sobom povezana. Osobine našeg nacionalnog parka Naš park i njegovo područje osnovano je u prvom redu radi samih jezera i slapova. Da toga nema, ne bi se to područje nikada izdvojilo* kao nacionalni park, pošto ima na području Republike ljepših i interesantnijih šumskih predjela i prirodnih ljepota. Prema istraživanjima prof. dr. Pevalek a Plitvička Jezera pretstavljaju biodinamični sistem, u kojem vrlo važnu ulogu imaju sedrotvorne 438 |