DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Opć i interes i šumarstva carevine. Početkom 60-tih godina počinje drug i odsje k u povijesti Š. d. Nakon pada apsolutizma i uvađanjem ustavne vladavine, omogućeno je slobodno i jav n.o raspravljan j e problema u šumarstvu. U toj sa periodi naročito ističe Josef Wesely (1814—1898), koji je znao energično provoditi ono za što se založio. Društvo poduzima naučna putovanja; krug djelatnosti mu je mnogostran. Kao primjer njegovog praktično g rad a navest ćemo ovaj slučaj: Kad je krajem 60-tih godina masovno prodavanje državnih dobara izazvalo javno negodovanje i kada je pored toga odglasan 1870. g. zakon o prodaji dijela bečki© šume (5.400 ha), održalo je Š. d. skupštnu u Badenu, na kojoj je »lojalno ali odlučno« zauzeto stanovište protiv namjera vlade. Uprava se državnih šuma u to vriejme nalazila pod Ministarstvom financija. Na dobro obrazložen prijedlog Š, d. određeno ja carskom odlukom od 20. siječnja 1872. g. da državna dobra prelaze u nadležnost Ministarstva poljoprivrede, a reorganizacijom uprave državnih šuma od 1873. g. znatno se popravio socijalni i materijalni položaj šumarskih tehničara. Istp je godine Robert Micklit z vrhovni zemaljski šumarnik, stupio u Ministarstvo poljoprivrede. Utjecajem njegove snažne ličnosti nastao je prevrat u upravi državnim šumama i u dušama osoblja, koje je u njoj bilo zaposleno!. Tako je nastalo vrijeme mirnog razvitka. Održavale su se terenske skupštine i po udaljenim područjima države. Između 1869. i 1891. g. tri put je posjećeno kraško područje; 1895. g. naučno je putovanje Bosnom trajalo 17 dana, a 1897. Bukovinom 8 dana. Nakon velikih poplava 1882. g. objavljen je zaikon o zaštiti šuma i uvedena služba zagradi v a n j a bujica. Daljnim razvitkom šumarstva i drvne industrije poslije 1898. g. nar staje treć i odsje k u povijesti Šumarskog društva. Pravila se mijenjaju. Društvo si postavlja zadatak da b r a n i, unapređuje i s t a 1 n o zastupa interese šumarstva sviju zemalja i kraljevina koje su zastupane u Državnom savjetu i to interese šumarstva u, čitavom njegovom opsegu i u svim njegovim granama uračunavši i trgovinu drvetom, a tako i industrije i zanata, koji su u vezi sa šumskom privredom. Nakon Prvog svjetskog rata povlači se Austrija u svoje etničke granice. Time počinje četvrt i odsje k u historiji Šumarskog durštva. Od 1922. g. priređuju se opet terenske skupštine i naučne ekskurzije, a 1925, g. prisustvuje Šumarsko društvo korporativno na skupštini Njemačkog šumarskog društva xi Salzburgu. Iza toga dolazi Hitlerova invazija i — kako- smo već spomenuli — uklapanje Austrijskog šumarskog društva u Njemačko šumarsko društvo. Od 1946. ustaje Šumarsko društvo ponovno na svoje noge. Privremeno predsjedništvo preporuča budućim funkcionerima slijedeće: »Austrijsko šumarsko društvo treba da djeluje temeljnim stručnim radovima, izradom važnih stručnih mišljenja i što skorijim izdavanjem stručnih publikacija.« Zato treba da u upravu uđu najbolji stručnjaci, kao što je to bilo u prošlosti. Da se o važnosti Š. d. vodilo računa vidi se po tome, što je odlukom Saveznog ministarstva; za poljoprivredu i šumarstvo od 24. ožujka 1949. g. Glavnom odboru Š. d, povjerena i funkcija Šumarskog privrednog savjeta. 482 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 51 <-- 51 --> PDF |
U zadaltke današnjice spada i dalje izdavanje Četvrtgodišnjaka Za šumartvo (Österreichische Vierteljaihresschrift für Forstwesen), koji izlazi već pneko 100 godina. Ali ukazuje se i potreba s p e c i j a 1 i z i r a n j a stručnih časopisa, jer jedan jedini list ne može služiti svim granama njezinim. (Međutim ni taj jedini list ne bi mogao izlaziti, da nema pomoći Saveznog ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo). Ing. Đ. Knežević (J)i(eg,LtcL (Lowinet itntmt itci:m.p.L 0 USPJEHU SADNJE PRI POšUMLJAVANJU Pitanje uspjeha šumskih kultura osobito je aktuelno pred jesenju i proljetnu kampanju. Naša šumska stručna nauka daje nam u tom pogledu nažalost veoma malo praktičnih uputstava. Glavni načini sadnje i ´agrotehnike njihovog izvadanja tiču se pretežno vanjske sredine posađena biljke, a da se samoj sadnici kao živom, organizmu i ne poklanja dovoljno pažnje. Sadnice, odgojene u rasadnicima,, gube iskapanjem znatan dio korjenog sistema a naročito vlasnatih žilica, na kojima se kod mnogih vrsta šumskog drveća razvija simbioza s gljiviniim halama (mikoriza). Ako se uzme u obzir, da se sadnice na višim položajima pretežno rasađuju za ranog proljeća, dok se nalaze u stanju mirovanja vegetacije, jasno je pod kakvim teškim uslovima dospijevaju one na mjesto stalnog boravka. U međuvremenu od dvije sedmice i više, dok krene vegetacija, ugibaju dalnje žilice,, tlo se suši, vlaga isparuje, a slaba sadnica nije u stanju, da iskoristi preostalu vlagu, žuti (i često ugiba. Slično je i sa jesenjom sadnjom po našem Primorju, gdje ljetni period mirovanja korjena prekida aktivnost rasta. Zato što se prigodom vađenja, prenošenja, pakovanja, prevoza i druge manipulaoije ne svraća potrebna pažnja, događa se često da se posade biljke koje nisu više sposobne za život, a za neuspejh baca se krivnja na klimatske nepo-gode, (Šafar 1951. S. L.). Šumarska praksa traži puta i načina,, da pritekne u pomoć sadnicama zadržavajući vlagu tla višekratnim prašenjem površinskog sloja zemlje. Pitanje je kako bi često i brižljivo trebalo provađati prašenje za vrijeme prelaza sadnica iz doba mirovanja vegetacije do daljnjeg razvoja korjeaih žilica, jler sadnica svakako gubi dio vegetacionog perioda. Pri povoljnim uslovima postigne sadnica slijedeće godine po sadnji normalni razvoj, u protivnom slučaju nerazvijenost prve godine negativno djeluje na rast sadnicd te ona često i propada. Sadnici treba pomoći .p r i j e sadnje , kako bi se brzo oporavila od nanesenih povrijeda pri iskopavanju, pakovanjiu i pi´enosu, da bismo stvorili takove uslove, pri kojima bi mogla odmah po sadnji da liskoinišćava vlagu tla i produljim, vegetacioni period. ćhććt šd etaoin etaoiin shrdlu shrdlu shredlu shrdlu shrdlu shrdlu shrdluo Prema rezultatima naučnih istraživanja pokusne stanice Mohkov (provincije Orlov) još od 1928. g. treba da se korjenje sadnica potopi u vodu za nekoliko dana prije sadnje s razloga, što za vrijeme mirovanja vegetacije nastaje dehiidrao´ja korjenskog tkiva, pa je potfebno da se ono vrati na prvobitni sadržaj vode i dosljedno potreban turgor tkiva, koji, hi omogućio obnovu normalne vegetativne djelatnosti s proljeća. 483 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 52 <-- 52 --> PDF |
(Monti e boschi No. 7/52.) Nešto slično predlaže Gluckij, da se za pohičenje boljeg razvoja korjenskog sistema iskopaju sadnice sredinom jula i preko ljeta zatrpaju po mogućnosti! blizu´vode, u zasjeni, sa primjesom kompostne zemlje ili dodavanjem mirJeralnog gnojiva. Pod tim uslovima moguće je izvesti sadmice iz stanja mirovanja, obezbijetfc´ti im razvijanje korjenih žilica i konačno raisaditi s proljeća biljke potpuno sposobne za daljnja život. Radi boljeg razvijanje korjenog sistema preporuča u rasadniku, gdje nema pogibelji sasušivanja površinskog sloja zemlje, podrezati u zemlji korijen sadnica. Vađenjem sadnica iz rasadnika (na \ m2 zatrpaju se oko 10.000 sadnica, odnosno na 200 m2 mogu se zatrpati sadnice sa 1 ha korisne površine rasadnika. Tako oslobođena površina rasadnika može se tokom ljeta u druge svrhe korisno upo-trebiti, smanjuje se znatno radna površina, isključuje se ugibanje sadnnca od suše, od ličinki i ostalih štetočina i ne povređuje se toliko korjeni sistem kao kod običnog iskopavanja sadnica s proljeća ili jeseni iz rasadnika. (Lesu. Hoz. 1949.) Sadnici treba pomoći prije sadnje i obratiti naročitu pažnju manipulaciji od vađenja iz rasadnika pa do sadnje na terenu, osobito kc-rjenskom sistemu kao najosjetljivijem dl´jelu sadnice na nepovoljne vanjske uticaje, te njegovom smještaju u zemlju. To svjedoče i pokusna istraživanja vršena sadnjom biljaka cnnoig bora u Belgiji, koje u rasadniku nisu bile ni pikirane ni presađivane, te su jedne sađelie onako, kako su iskopane iz rasadnika, drugima močemo je ko-nijtanje u vodi sa primjesom ilovače, a trećim je osim toga dodano i nešto gnojiva, prije sadnje. (Buli. d. la Soc. Centrale fqaresit. d. Belgique. 1938/1.) Uspjeh pošumljavanja bio je slijedeći. Pokusne čestice Zeumlis de Fagnes 1. Sadnjai običnih biljki uspjela ,je sa 4 5°/o 2—3% 2. Sadnja biljki močenih u ilovastoj vodi 56—70°/a 60% 3. Sadnja kao pod 2. s dodatkom kravljeg gnojiva 75—85°/o 70% Iz prednjeg se može jasno razabrati, koliko utiče na uspjeh porumljavanja pomoć sadnicama prije sadnje, osobito dodavanjem vode korjenom r/stemu, ikoju je ono bilo za vrijede periode mirovanja vegetacije prigodom manipulacije za vrijeme od vađenja do zasađivanja izgubilo. O tome se može u praksi lako osvjedočiti, jer za stvaranje takovih usiova pri pošumljavanju nisu potrebni spomena vril´iedni troškovi ni kakvo složeno oruđe — svaki, iko je spreman da slijedi davno stečena d poznata iskustva. —Rr RAZVOJ SMOLARENJA STIMUI ACIJO.M, PROIZVODNJA I IZVOZ TERPENTINA I KOLOFONA U S. A. D. Zarezivanje borovih stabala (Pftous caribaea, P. palustris) u svrhu industrijskog iiskorišćavanja sirove smole uz neposredno prskanje žlijebova 50% otopinom sumporne kiselice otpočelo je u Americi godine 1946. na osnovu rezultata višegodišnjih naučnih (istraživanja. Ovim problemom bavili su se među ostalim: R. W. Clements, C. S. Schopmeyer, P. R. Larson, K, B. Pomeroy, L. D. Demmon i nadasve A. G. Slow, Jr, (koji je na tom objavio ako 60 stručnih radova) na zavodima: The Southeastern Forest Experiment Statiton, Aschville, Nord Carolina, Laike City, Filorida, The Virginia Pine Pline Research Center, Beltswille, Maryland i t. d.). Mjesto dosadašnje metod´e zarezivanja »knee deep and belly wide«, po kojoj su žHjebovi zadirali 0.5—1.2 cm duboko u drvo (kambij) i obnavljali se svakih 2—7 dana* danas se dobiva sirova smola — zarezivanjem žlijebova isključivo u živoj kori svakih 14 dana i stimulacijom otopinom sumporne kiseline — sa 12—36% većim količniama prinosa. Prema tome primjernom kemijske stimulacije novim načinom zarezivanja i manjeg broja zavezivanja u sezoni, mogu sada smolarski radnici podržavajući normalno curenje smole da tretiraju dvaput više stabala i da na istoj visini (površini) debla uslijed užih i zbijenijih žlijebova smolare. 6—7 godina mjesto četiri po do sada uobičajenoj metodi. Najveća fe prednost ove metode rada što uopće ne šteti poprečni presjek stabla, zadržavajući punu otpornost proti vjetru, što ne skraćuje trajanje života i ne umanjuje vitalnost stabala, te je radi uvećanog doprinosa i manjih proizvodnih -troškova veoma ekonomična. (David 1951/52.} 484 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Pokusna istraživanja koje je posljednje sezone vrSio A. G. Snow Jr u Lake City-ü, pokazala su da smolarenje stimulacijom daje najveće prinose zarezivamjem u vremenskim razmacima od dvije sedmice. Produlji li se ovaj interval na tri sedmice, umanjuje da prinos smole na V4, a na polovinu, kad se zarezuje samo svake četvrte sedmice. Pri običnom smolarenjii normalno smola koncem sedmice po zarezivanju prestane da curi,, međutim primjenom stimulacje kiselinama curenje se produlji još za nekoliko sedmica i u znatnom obimu. Djelovanje stimulacije na prinos smole pri zarezivanju u vremenskim razmacima od 2, 3 i 4 sedmice u uporedenju sa običnim smolarenjem i normalnim zareziivanjem svake sedmice (35—40 puta za sezone prosječno) prikazuje slijedeći diagram. Smolarenje sitmulacijom bora Pinuscanibaea (slash) 200 prinos običnog 100 smolarenja I sedmice i y* oola % cola šiinina žlijebova Pinus palustris (lomgleaf) prinos normalnog smolarenja sedmice y> cola K cola Razmak (Interval) zarezivala svaike 2 sedmice svake 3 sedmice svaike 4 sedmice (16 puta u sezona) (11 puta u sezoni) (8 puta u sezoni) 485 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Sezonski prinos smole sfimuIacSJoin prti raznim intervalima (frekvencijama) prema običnom smolaremju. (Sedmično zarezävanje s 1.25 cm širokim i dubokim žilijieborvfima.) Priilnos ismolaremja stimulacijom s intervalom zairezivamja od dvije sedmice bio je prosječno zai 10—12% veći: od običnog smolarenija sa. seđmičnim zarez´ivamjem kod obe vrsti borova ii obaju ..Širina žlijebova. Pri troisedmönom ilniteirvalu smanjio se prinos za 16—25%, a pri četveroisedaničnomf za 40—46% od običnog smolarenja. Ako dima dovoljno radne snage i ukaže se potreba velikih količina smole, najbolje je priimjemiitli dvosedmičnla interval zarezivanja. U pomanjkanju radine snage i pri nepovoljnim terenskim i saobraćajnim prilikama, zareziivamje svake treće stedmiee postizava. prema utrošenoj radnoj snazi razmjerno niže cijene, za svaku bačvu proizvedene smole. Na .svaki nač)im ovim postupkom snizuju se iroškovij proizvodni« ii povećavaju istovremeno prinosi smole. Stoga je počev od godine 1946. sve viiše proiizvađača smiolle napuštalo staru metodu smolarenja i prelazilo iskorišćavanju smole na novi načn stimulaioijom. Tako je u godiinii 1950. zavelo metodu smolareinja stimulacijom öko 817 proiizvađača (preduzeća) sa 11,718.695 bjeleniäca (kara), dok se već u godim 1951. njihov broj popeo za 113% nia 1.744 proiizvađača´, aibroj bjelenica za 55% na 18,211.(674, rasporedteno po pojedinim zemljama kako. slijedi: država bnc rodzvađaiča broj bjelenlica Alabama 100 1,283.385 Florida Georgia Mississippi North Carolina 213 1.354 63 12 4,445.605 1,485.399 900.000 38.460 Suth Carolina 1 9.000 Ukupno 1.744 18,211.674 S razloga što je primjenom! smolarenja stimulacijom na pifeko lf miliona bjelenica ušteđeno Četvrt miliona radnih nadnica u vrijednosti od million dolara, sniženi su znatno, troškovi proizvodnje sirove smole, a. dosljedno U dijene glavnih derivata kolofona i terpentiina. To je doprinijelo pojačanju proizvodnje i sve življem izvozu u prekooceanske zemlje. Sveukupna proizvodnja derivata smole u godini 1951/52 iznosila je: bačavaterpenttaa po 50 gal = 190 litara pokolofolna 520 lbs = 234 kg Od hirove smole (Processors Plants) Ekstrakcijom iz drva (Steam solvent) od sulfatnoig postupka celuloze 246.640 229.590 203.430 716.350 11,333.040 svega baičava.: 679.1660 2,049.390 odnosno 129.135.4 t 479.557.3 t Export ovih derivata ikretao se u 1946—1949. god. između odn. godišnje prosjiečno 90—155.000 118.000 500—L00.000 540.000 Uslijed rata u Koreji je g. 1950/51 izvoz neobičnu visinu od dkruglo 208.000 941.000 buradj dok je .1951/1952odm. fenosio izvoz 130.000 24.7001 640.000 buradi 149.760 t t. j . prema prošloj godini za cea 38°/o odn. 35% manje U godini 1951. veći dfilo izvoza (oko 63% terpentina u 53% kolofottiija bio je namijenjen državama Evrope. Postavlja se pitanje da li ostale države van areala dolara, koje proizvode sirovu smolu, mogu podmiriti ostalu vanjsku potražnju. 486 |