DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 7 6. OKTOBAR I NOVEMBAR GODINA 1952 Ing. Dušan Đukić (Zagreb) NACIONALNI PARK »PLITVIČKA JEZERA« (PROBLEMATIKA I UREĐENJE) Uvod Uslijed naglog porasta proizvodnih snaga sve jače zadiranje ljudskog društva u prirodna bogatstva radi njihovog iskorišćavanja diktiralo j zaštite prirode i prirodnih rijetkosti. Jedna od takovih mjera je proglašenje nekojih područja nacionalnim parkovima. Kod nas je medu prvima proglašena Paklenica nacionalnim parkom, a odmah poslije toga radi svojih naročitih ljepota i rijetkosti proglašena su i Plitvička Jezera nacionalnim parkom Zakonom U br. 22 od 8. IV. 1949 god. (Narodne Novine broj 29 od 9. IV. 1949 god.). Na osnovu točke 2 člana 52 Zakona o šumama N. R. H. donijela, je Vlada N. R. H. »Uredbu o upravljanju nacionalnim parkovima« broj 116/1950 od 5. I. 1951 god. (Narodne Novine broj 3 od 11. I. 1951). Ministar šumarstva N. R. H. na osnovu ovlaštenja iz stava 2 člana 2 Zakona o proglašenju Plitvičkih Jezera nacionalnim parkom, u suglasnosti s predsjednikom Vlade N. R. H., donio je rješenje pod brojem 909/1951 od 14. II. 1951. o određivanju granice nacionalnog parka (Narodne Novine broj 12 od 19. II. 1951). Ukupna površina parka iznosi oko 14.551 ha. Na temelju prednjih odredaba osnovana je na terenu Uprav a n acionalnog parka sa sjedište u Plitvičkom Ljeskovcu, koja je počela radom 1. I. 1951 god. Na čelu Uprave postavljen je šumarski inžinjer. Uprava je bila pod neposrednim rukovodstvom Ministarstva; šumarstva, a kasnije poslije ukidanja Ministarstva, pod Glavnom upravom za šumarstvo. Kod Ministarstva šuma bio je osnovan Stručni Savjet, koji je radio po odredbama »Uredbe o Stručnim Savjetima pri organima Vlade Narodne Republike Hrvatske«. 435 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Stručni Savjet za nacionalni park »Plitvička Jezera« bio je sastavljen od predstavnika: Jugoslavenske Akademije znanosti i umietnosti, Prirodoslovno- matematičkog fakulteta, Tehničkog fakulteta, Polj.-Šumarskog fakulteta, Geološko-paleontološkog muzeja, Zoološkog muzeja, Savjeta za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti kod M;nistarstva za nauku i kulturu, Sanitarne inspekcije Ministarstva narodnog zdravlja, Ministarstva građevina, Komiteta za vodoprivredu, Uprave hidrometeorološke službe, Glavne direkcije za puteve, Komiteta za turizam, Ministarstva unutrašnjih poslova, Glavne uprave za ribarstvo, Generalne direkcije elektroprivrede, Uprave Generalnog urbanističkog plana, Konzervatorskog zavoda, Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti i Odjela za zaštitu spomenika kulture, Hrvatskog prirodoslovnog društva, Društva inžinjera i tehničara, Sekcije arhitekata, Šumarskog društva, Narodnih odbora kotara Titova Korenica i Otočac i Glavne uprave za šumarstvo . Stručni Savjet je savjetodavni organ Glavne uprave za šumarstvo´ i ima zadatak da proučava, stavlja predloge i daje mišljenja za rješavanje stručnih pitanja uprave, zaštite i unapređenja nacionalnog parka. Savjet je radio u sekcijama i to: a) šumarska, b) botanička, c) zoološka, d) geološko-hidrološka, e) arhitektonsko-inžinjerska, U toku rada kroz ove dvije godine sa Stručnim Savjetom, pokazalo se potrebnim, da bi se Stručni savjet za nacionalne parkove morao sastojati samo od stručnjaka, koji su. neposredno povezani sa zaštitom prirode (biolog, botaničar, zoolog, geolog, hidrolog, šumar, Hrv. prirodoslovno društvo kod društvena organizacija i Odjela za zaštitu prirode) dok kod rješavanja pojedinih specijalnih pitanja treba tražiti mišljenja stručnjaka i naučnih radnika u čiju struku spada rješavanje tog pitanja. To s razloga što je sastav Savjeta suviše glomazan i radi toga otežava rad, a osim toga glasaju po pitanjima zaštite pojedini sručnjaci u čiju struku i ne spada rješavanje tih predmeta. Zaštita prirode u svijeta Prirodne ljepote i rijetkosti nacionalnog parka Plitvička Jezera poznate su u svijetu i o njegovoj zaštiti interesira se i Međunarodna unija za zaštitu prirode, koja djeluje u Brujxelles u (Union International pour la Protection de la Nature). Pojam zaštite prirode definiran je kao očuvanje čitave biotičke zajednice svijeta, ili prirodne okoline čovjeka, koja uključuje zemaljske prirodne izvore, koji se obnavljaju, a od kojih se ona sastoji in a kojoj počivaju temelji ljudske civilizacije . Unija propagira i preporučuje pored ostalog nacionalne i internacionalne akcije za čuvanje divljači i prirodnih okolina, tla, voda, šuma te čuvanje područja, objekata, faune i flore, koji imaju naučnu, historijsku ili ´estetsku važnost, usvajanjem zakonodavstva, kao što je zakonodavstvo za osnivanje nacionalnih parkova, prirodnih rezrevata, spomenika i zakloništa za divljač s naročitim obzirom na očuvanje vrsta, kojima prijeti izumiranje. 436 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Prema nomenklaturi zaštite prirode mi danas razlikujemo; I. parkove prirode, II. rezervate prirode, III. spomenike prirode, IV. zaštitne predjele prirode. I. Kao parkovi prirode smatraju se velike i fiziografski dobro izdvojene jedinice, koje su izuzete iz gospodarske djelatnosti kao cjelina, obzirom na njihovu naučnu vrijednost ali imaju i atrakciono značenje za posjetioca. Oni obuhvataju: a) Zakloništa prirode (sanktuariji ili matičnjaci). To su velike jedinice, koje sačinjavaju javno vlasništvo, na kojima nije dozvoljeno vođenje gospodarstva. Ono je zatvoreno za masovna posjećivanja i u njima se vrši strogo kontroliran naučni rad. Osnovana su u svrhu, da se u njima očuvaju prvotni uslovi života. b) Narodne parkove (ili međunarodne) tipa većine sada postojećih narodnih parkova sa djelomično izmijenjenim prirodnim uvjetima, no koji s općeg gled´šta posjeduju obilježja prvotnosti. Otvoreni su za masovna ali u uskim granicama organizirana posjećivanja uzimajući u obzir turističke olakšice. c) Javne parkove« prirode za odmor. Služe kao tereni dodira čovjeka sa prirodom u svrhu njegovog duševnog i tjelesnog odmora. II. Rezervati prirode manji su od parkova prirode i mogu postojati zasebno ili se osnivaju unutar parkova prirode. U prvom redu oni imaju naučno i odgojno značenje. Ovamo spadaju: 1. Rezervati prirode koji služe u svrhu stroge zašt´te prirode rodi dokumentarnog očuvanja njenih prvotnih uslova. Naučni rad mora se strogo kontrolirati, a naročitu pažnju treba posvetiti zaštiti prirodne biološke ravnoteže. 2. Specijalni rezervati, koji se osnivaju u svrhu zaštite stanovitih određenih elemenata prirode. Ti elementi moraju se nalaziti pod strogom zaštitom, dočim njihova okolina može biti pod djelomičnom zaštitom radi očuvanja prirodnih uslova njihova života. Specijalni rezervati dijele se: ä) na rezervate staništa za zaštitu izvjesnih staništa i njihovih biocenoza, b) na rezervate vrsta za zaštitu pojedinih vrsta ili njihovih grupa, koje su važne za nauku, c) na geološke rezervate za zaštitu dragocjtnih objekata zemaljske kore, d) na uzgojne (školske) rezervate kao prostore za vršenje demonstracija u didaktične svrhe škola raznih stepena. III. Spomenici prirode su pojedini prirodni predmeti kao: stijene, grupe minerala, drveće, vrste životinja i djela ljudskih ruku koja nose prvotne oznake, usko povezane sa prirodnom podlogom. U ove spadaju: a) pravni spomenici prirode, b) geološki spomenici, c) prirodno-historički spomenici, 437 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 6 <-- 6 --> PDF |
IV. Zaštitni predjeli prirode su takovi rajoni, koji su podvrgnuti ljudskoj djelatnosti i koje je on promijenio, ali ih treba zaštiti obzirom na njihovo bogatslvo i prirodnu harmoniju koja ih karakterizira. Oni se dijele: 1. na predjele za zaštitu krajobraza i to: a) kulturnog krajobraza gdje se kvalitet i kvantitet biljnog pokrova kao i regionalan stil graditeljstva mora zaštititi i uskladiti s gospodarskim planiranjem, b) prvotnog krajobraza, koji nosi oznake bilo prvobitnog bilo historičkog načina gospodarenja. 2. Predjeli za zaštitu bogatstva prirode koji mogu da obuhvate bilo koje površine, pa i takove na kojima se vrši gospodarska eksploatacija, ali u kojima se metode ´eksploatacije moraju podržavati u određenim oblicima, da se izbjegne pljačkaškom gospodarenju i da se ne prouzrokuju izmjene u izgledu tih predjela. Dijele se na: a) predjele za zaštitu geološkog bogatstva i tla u odnosu na rudarstvo i poljodjelstvo (na pr. erozija tla), b) predjela za zaštitu biljnog pokrova, u odnosu na poljoprivrednu, vrtlarsku i šumarsku djelatnost (naročito u iskrčenim rajonima), c) lovačko-ribarske zaštitne predjele u odnosu na probleme uzgoja divljači i riba, a i zaštite riba selica. Ova nomenklatura i klasifikacija objekata, koje obuhvaća zaštita prirode bila je stavljena od strane Poljske na diskusiju na međunarodnoj konferenciji o zaštiti prirode u Lake Successu u Sjedinjeni Državama Sjeverne Amerike, koja je održana od 16.—31. VIII. 1949 godine. U narodnim (nacionalnim) parkovima, obzirom na njihove velike površine, lakše je održavati odnosno očuvati prvotnu ili prirodnu biološku ravnotežu, nego li u manjim od njih rezervatima. Njihovu klimu u poredbi sa klimom rezervata, moglo bi se u stanovitoj mjeri smatrati makroklimom, dakle onom, koja odgovara manje više općoj makroiklimi dotičnog predjela. S tim u vezi ovdje je i vodno gospodarstvo u neku ruku samostalno i nije toliko ovisno o susjednom području. Pošto su ova dva faktora najvažnija za biljni svijet, a posredno i za životinjski, to njihova relativno mala privremena promjena osigurava u znatnom stupnju stalnost kvalitativnog sastava njihove žive zajednice. U nacionalnom parku treba pronaći načine i nastojati da se održi u budućnosti sadašnje stanje ovisnosti, da bi se time što je moguće više očuvala u neporemećenom stanju sadašnja biocenoza parka. U svakom slučaju nužno je ipak točno poznavanje svih faktora staništa koji uslovljuju opstanak štićenih biocenoza. Isto tako ne mogu se biljne i životinjske zajednice posmatrati zasebno, pošto su oba ova svijeta usko među sobom povezana. Osobine našeg nacionalnog parka Naš park i njegovo područje osnovano je u prvom redu radi samih jezera i slapova. Da toga nema, ne bi se to područje nikada izdvojilo* kao nacionalni park, pošto ima na području Republike ljepših i interesantnijih šumskih predjela i prirodnih ljepota. Prema istraživanjima prof. dr. Pevalek a Plitvička Jezera pretstavljaju biodinamični sistem, u kojem vrlo važnu ulogu imaju sedrotvorne 438 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 7 <-- 7 --> PDF |
biljke, odnosno sedrotvorne zadruge. To su uglavnom mahovine Crato neuron, Brvum i slične Zaštitu jezera treba udesiti u smislu održanja pri rodne biodinamike jezera. U prvom redu treba osigurati pravilan dotok voda, koje zadržavaju veću ili manju količinu kalcijskog i magnezijskog karbonata, koje one talože posredstvom napred navedenih mahovina i stvaraju barijere i slapove raznih oblika. Radi toga je kod određivanja granice nacionalnog parka vodeno računa o g&ologijskim razlozima za osiguranje priliva vode. Po stručnom mišljenju prof. Anton a Takšić a geologa, koje je dao prilikom određivanja granice nacionalnog parka, petrografska struktura područja Plitvičkih Jezera u stvari ja vrlo jednostavna. Prema postojećoj karti prof. Kocha 1 : 75.000 cijelo se područje sastoji od taložina gornje krede i to od rudistnih vapnenaca dolomita i pločastih vapnenaca. Područje zahvaćeno granicama Nacionalnog parka sastoji se u pretežnom dijelu od dolomita; u nešto manjoj mjeri od pločastih vapnenaca, a tek u maloj mjeri od vapnenaca gornje krede. Vapnenac susrećemo samo u području M. Javornika (989 m) istočno od Kika (1084 m), zatim na S-e liskom Vrhu (1280 m) i Ci gelu (1257 m), i to samo u višim planinskim partijama, i konačno u obliku široke zone od Medveđak a preko B i 1 j e v i n e i preko Sertića Poljane do sela Kusel ja i dalje. Granica između dolomita i vapnenaca od Sertić Poljane do Kuselja teče baš po samoj cesti S 1 u n j—O gul i n. Uzimajući u obzir položaj dolomita prema vapnencu, odnosno uvažujući da dolomit kao mlađi član gornje kredne serije Ježi iznad vapnenaca i da ih pokriva, a osim toga i jaku raspucanost dolomita, koja omogućava oticanje vode podzemnim putem kao i nagibe slojeva koji uvjetuju smjer oticanja vode za Plitvička Jezera kao centru, valjalo je granicu Nacionalnog parka uzeti onako kakvo je sada. Ovo naročito važi za SE dio područja iznad sela Vrela, gdje se na cesti koja vodi iz Titove Korenice ka Vrhovinam a jasno vidi kako vapnenci padaju pnema NO, dakle prema Javo r ni k u i Plitvičkim Jezerima, a isto je tako jasno vidljivo u S u ž a n j s k o j Dragi, kako dolomiti padaju ka Plitvičkim Jezerima. U nacionalnom parku propisane su posebne mjere, kojima je svrha zaštita niže navedenih kategorija objekata i to: a) sedrene barijere, sedru, sedrotvorce (mahovine i alge) i treset, b) spilje i spiljski organski svijet, c) erozijski i denudacijski oblici korito Plitvičkih Jezera, d) izvori i vodotoci, V e) vodeni bazeni (jezera) i slapovi, f) karakteristični dijelovi terena, kao što su vrtače, stijene, glavice i grebeni, g) šume nacionalnog parka, h) livade i proplanke kao i njihovu neposrednu blizinu, i) faunu, floru i vegetaciju, j) spomenici iz NOB-e, k) spomenici kulture. Da bi se prednje zaštitilo zabranjeno je: a) svako diranje u zemljište kao na pr. lomljenje i uništavanje sedre i sedrotvoraca, kopanje zemlje, potkapanje obala, lomljenje i vađenje ka 439 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 8 <-- 8 --> PDF |
i4^a, pijeska, odstranjivanje kamena i pijeska iz vodotoka kao i svi radovi kojimaise mijema dosadašnji izgled terena; b) svojevoljno´mijenjanje dosadašnjeg stanja i iskorištavanja vodotoka kao i korištenje vode iz jezera i pritoka bilo u koje svrhe, kao na pr. mlinovi, centrale, pilane, natapanje zemlje, kaptiranje i korištenje vrela i si.; c) zabacivanje vode jezera i pritoka tekućim i čvrstim otpacima bilo kojeg porijekla; d) močenje lana i konoplja, te upotreba vode u bilo kakove industrijske svrhe; e) upotrebljavanje površine jezera za splavljanje drveta, izvlačenje drveta na obalu kao i vađenje izvaljenih stabala iz jezera; f) svojevoljno postavljanje čamaca i splavi (kerep) na jezera, te podjedno upotreba i iznajmljivanje istih u trgovačke svrhe. Područje Nacionalnog parka naseljeno je i na slijedeća sela i zaseoke: Čuj´ća krčevine, Sorća krčevine. Prijeboi, Korenička Kapela. Rudanovac, Vrelo, Korenička Reka, Homol´ac, Uvalica, Končarev kraj, Vukmirović, Plitvički Ljeskovac, Mirć Štropine, Jezerce, Velika Poljana. Zaklopača, Rastnvača, Korana, Poljanak. Plitvice, Sert:ć Poljana Rodićeve kuće. Kusel´, Čorkova Uvala i Gorm´i Babin potok. Na tom pođručiu ima oko 500 seljačkih domaćinstava sa oko 2.500 stanovnika, koje je Uprava parka dužna da podmiruie sa građevmm i ogrevnim drvetom. Godišnja potreba istih iznosi oko 6.0O0 m3. Radi toga moralo se park podijeliti na uže i š:re zaštitno područje kako je to na priležećoj karti i označeno. Kod određivan´a granice užeg zaštHnog područja držalo se osnovnog principa, da bi se izbjegli sukobi u pogledu paše i da se omogući stoci prolaz u otvorene predjele šireg zaštitnog pođruč´3. Izuzetak čini dio sela Plitvički Ljeskovac od rrlane prema s´everu, koji mora ostati u užem zaštitnom područiu i Velika Poljana. Ostalom površ:nom užeg zaštitnog područja zaštićeni su slivovi Crne Ri´eke. d;o R´ečice i potoka koji ide iz Sužan´ske Drarfe u Limanski zaljev te Čiginovac i u Matijaševu Dragu na jezeru Kozjak. Prema prednjoj nomenklaturi uže zaštitno područjie bio bi rezer vat prirode. Na užem zaštitnom području (rezervatu prirode) isključena je svaka sječa i iskorišćavanje šume. Na tom području može se izvršiti jedino sječa u svrhu zasHte od štetnih insekata i even+ualno odstranjivanje bolesnih stabala, štetnih po okolinu kao i staba^ koja su srušena usb´Jed elementarnih nepogoda, te smetaju prometu. Na barijerama nije dozvoljena nikakova sječa. U širem zaštitnom području Gospodarenje sa šumama vršit će se po propis´ma uređajnog elaborata. Dok se ure^ajni elaborat ne izrad´, ne dozvoljava se nikakova s;eča, osim vađenja po;edinih napadnutih, osušenih ili jako ozliieđenih stabala (t. zv. slučajni užici). Gospodarenje sa šumom ima se propisati tako, da se postigne što veća estetska vrijednost, a ujedno da bude naučnog interesa. Sve degradirane dijelove šuma, koji su pretvoreni u nisku šumu i šikaru, treba postepeno meliorirati i pretvarati u visoku prebornu šumu. Da se postignu ti posebni ciljevi, postupak će se razlikovati od postupka sa prebornim šumama kojima je osnovni cilj dobivanje drveta. Ima se stalno održavati znatno veća drvna masa (zaliha) nego u ostalim ŠU´ 440 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 9 <-- 9 --> PDF |
mama. Smjesa debljinskih razreda mora da bude pretežno grupimična- Stabla sa formama koje tve trpi uredno gospodarenje, ovdje će se ostavljati i čuvati, ako su te forme od estetske vrijednosti. Isto tako čuvat će se pojedina stabla ili grupe stabala ostalih vrsta, koja nisu dominantna (javor, jasen, brijest, trešnja, jarebika i t. d.) a isto tako i grmlje. Postojeći omjer smjese u glavnom će se zadržati, a u čistim bukovim šumama mogu se unositi grupe četinjara. U nekim predjelima, gdje se ne zapažaju tragovi sječa, izlučit će se posebni odjeli karaktera prašume kao rezervati prirode, u kojim se odjelima ima potpuno zabraniti svaka sječa. Sve livade i proplanke treba održavati u njihovom slikovitom obliku. One daju izvanrednu hranu divljači i čuvaju šumu od prevelikih šteta od divljači. Rubovi šuma treba da ostanu gusti i valja čuvati grmlje, trnje i rijetke vrsti. Krajnja rubna stabla treba da su od puta udaljena par metara, da grane ostanu u šumi radi mogućnosti širenja i sprečavanja oštećivanja. Važno je, da krošnje stabala budu snažne i razgranate. Mjestimično valja ostavl´ati šuplja stabla radi zaštite ptica. Naročito treba čuvati i ostavljati slikovite skupine stabala. Njega mladika i sječe ne smije se nikako provoditi u vrijeme kada životinje i ptice imaju mlade. Ne treba sve prepustiti sasvim prirodi. Dovoljno će biti vođenje ekstenzivnog iskorišćavanja i pripuštanje svijetla prizemnoj vegetaciji. Te mjere znatno će ubrzati što skoriju uspostavu prirodnog stanja i ravnoteže te povećanje drvne zalihe. Ovakove mjere moraju se propisati radi toga, što je prije proglašenja Nacionalnog parka na tom području vršena sječa sa dosta jakim intenzitetima, naročito poslije oslobođenja, radi obnove zemlje, uslijed čega je poremećena prirodna ravnoteža. Posljedica takovih sječa jesu šušci i kalamiteti koje treba vaditi radi održavanja parka u zdravom stanju. Postepeno će se to smanjivati, dok se ponovo ne uspostavi potpuna ravnoteženost. To će se u dogledno vrijeme i postići, jer se sada siječe po hektaru prosječno samo jedna četvrtina od godišnjeg prirasta i takovim mjerama povećati će se u najskorije vrijeme drvna zaliha. U pogledu sječa uspoređivanje našeg Nacionalnog parka sa švicarskim u Engadin u u kojem je svaka sječa potpuno zabranjena i isključena nije pravilno. To s razloga što na području švicarskog Nacionalnog parka nema nijednog sela i zaseoka i površ´na šuma iznosi oko 8.000 ha, dok u našem parku iznosi šumska površina oko 12.500 ha. Tako velika površina u nastanjenom kraju ne može se sva proglasiti rezervatom prirode i zabraniti sve sječe. To bi se moglo učiniti samo onda kada bi se sva naselja i domaćinstva iselila i kolonizirala na drugom mjestu države*, a to nije potrebno i može se uskladiti sa principima zaštite. Rekreacia, Posjećivanje Nacionalnog parka iz godine u godinu raste i to naročito za ljetnih mjeseci. Najviše posjetilaca dođe subotom i nedjeljom. Ove godine znalo je na te dane biti i oko 5.000 ljudi. Nažalost točan broj posjetilaca se nezna. Najviše dolaze razne sindikalne organizacije, škole, društvene organizacije, vojska i stanovnici okolnih mjesta iz Like, Korduna i Bosne. U to vrijeme sva ta masa izletnika skoncentriše se na sama jezera i slapove, pa se postavlja problem reguliranja prometa i nadzora za očuvanje napred označenih kategorija objekata od oštećivanja. Hi |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Pored tih posjetilaca dolaze i inostrani turisti u glavnom svojim autobusima i od Putnika. Radi prednjeg treba svu izgradnju hotelskih i turističkih objekata usmjeriti tako, da se ta masa posjetilaca sa Velike Poljane razbije na više skupina, što će olakšati nadzor i zaštitne mjere i sprečavati oštećivanje osnovnih kategorija. Mjesta izgradnje takovih objekata pored Velike Poljane treba da su za da našnje potrebe Plitvički Ljeskovac, Mukinje — Jezerce i Plitvice. Gradnja velikih objekata samo na Velikoj Poljani sa kapacitetom hotela i re storana sa hiljadu mjesta, kako predlaže ugostiteljstvo (»Borba« od 27. X. 1952. strana 6) samo bi pogoršala situaciju, jer bi se koncentracija turista na razmjerno mali prostor još povećala ,a time i otežala sprovođenje zaštitnih mjera na očuvanju parka. Pored prednjeg treba proučiti pitanje: a) reguliranja prometa, b) parkiranja motornih vozila, c) parkiranja kola sa konjskom vučom, d) postavljanja servisnih stanica za automobile. Što se tiče programa organizacije turizma i izgradnje turističkih objekata na području parka isti je od svoga početka postavljen na pogrešnu osnovicu. Ranije Glavna uprava za turizam, koja je u prvo vrijeme upravljala za svima jezerima i turizmom osnovala je Hotelsko poduzeće »Plitvice« sa sjedištem na V eliko j Poljan i na čisto komercijalnoj bazi sa privrednim računom, koje je htjelo park iskoristiti u tom smjeru, a zaštitne mjere uopće nije poduzimalo niti o tome vodilo računa. Za turizam sezona na parku je vrlo kratka i traje najviše 2—3 mjeseca za vrijeme ljeta. Čim zahladi i padnu kiše, hoteli opuste i samo mogu pružiti opskrbu prolaznim putnicima, koji su vrlo rijetki. Naravno da za tako kratko vrijeme ne mogu postići toliku akumulaciju koja je potrebna za rentabilno poslovanje poduzeće i stoga nastoji da iskoristi ostale objekte, koji treba da se zaštite u svoje svrhe. U prvom redu to je ribolov i prihod od vožnje čamcima, a misli se i na prihod od lova i kupališta. Takvo gledište je u suprotnosti sa osnovnom idejom o nacionalnim parkovima i rezervtaima, gdje se prvenstveno ima voditi računa o zaštiti prirodnih rijetkosti i ljepota, a turizam organizovati uglavnom kao prolazni turizam. To znači, da treba što više naših radnih ljudi da se upozna sa prirodnim ljepotama i rijetkostima. Boravak takovih posjetioca na području parka ne bi trebao biti duži od par dana. Za prolazni turizam treba omogućiti brza transportna sredstva — autobuse za prebacivanje po području parka. U tu svrhu valja uzdržati sve ceste i šumske puteve u ispravnom stanju, po mogućnosti bez prašine. To će služiti i za zaštitne mjere u slučaju opasnosti od požara radi mogućnosti hitnog prebacivanja ljudstva. Veliko područje parka je šumsko i isprepleteno šumskim cestama po kojima treba omogućiti posjetiocima vožnju radi upoznavanja sa tipovima tamošnjih šuma i prašuma. Tim posjećivanjem ništa se ne će ugroziti zaštita a omogućit će se upoznavanje cijelog parka i ostalima, a ne samo planinarima. Putevi i ceste. Poznato je da područje parka vrlo nezgodno leži za posjećivanje i udaljeno je od željezničkih stanica. Danas je najglavnija stanica Vrhovine . U obzir još dolazi Bihać i Karlovac a za pješake i planinare R u d o p o 1 je i Javornik. Radi toga mislila je bivša Glavna uprava za šumarstvo da kao polaznu stanicu za park uzme željezničku stanicu Javorni k koja leži na visini oko 800 m na vrh Kapele, odakle vodi šumska cesta do Čo r kov e Uvale i Sužanjske Drage te Li mana u Plitvički Ljeskovac. Ta cesta vodi kroz šumu odmah od stanice Javornik i na petom kilometru ulazi u park i prolazi sredinom najljepših šumskih predjela parka. Od te ceste treba izgraditi novu cestu prema selu B i gina Poljana i Plitvice do državne ceste odakle bi bio prilaz 442 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 11 <-- 11 --> PDF |
tom cestom na Veliku Poljanu u središtu parka. Tu novu cestu treba izgraditi s razloga, što je žiteljima sela Bi g in a Poljan a zabranjen put kolima preko Labudovačke barijere radi zaštite iste, te je postignut sporazum za mogućnost prilaza u Plitvički Ljeskovac novom cestom. Na početku ceste kod želj. stanice Javornik s istočne strane pruge treba izgraditi planinski hotel sa oko 20 soba za prenoćišta, restauracijom i svima odgovarajućim prostorijama i garažom za autobus gdje bi putnici imali mogućnost noćenja i prehrane, a mogao> bi služiti i za zračno lječilište u Lici. Poznato je da u našoj Republici ima vrlo malo zračnih planinskih oporavilišta za kojima je velika potreba i da većina interesenata odlazi u Sloveniju. Takav hotel bezuvjetno bi dobro radio i u znatnoj mjeri povoljno utjecao na platni bilans hotelskog poduzeća u Plitvicama. Prednjim pravcem jasno je da bi se odobrio samo putnički saobraćaj autobusom uprave parka i osobni automobili, a nikako teretni saobraćaj kamionima. Saobraćaj kolima žiteljima sela Čorkov a Uval a morao bi se odobriti. , Proti ovoga predloga koji je iznesen na sjednici stručnog savjeta, koja je održana na Velikoj Poljani od 16.—18. III. 1952 god. pao je oštar prigovor naročito od Dr. P e v a 1 e k a i članova savjeta, da se na bilo koji način pojača promet duž Lim an a i to neposredno^ uz obalu jezera, pošto je taj dio najmirniji i najmanje utjecan turizmom i bilo bi protivno ideji nacionalnog parka, da se ovuda omogući tranzitni promet za Ti tovu Kor ie nie u preko sela Uvalice. Ovo pitanje trebalo bi detaljno proučiti i analizirati pošto smatram da primjedba za tranzitni promet Javornik—Čorkova Uvala—Sužanjska Draga—Plitvički Ljeskovac— Uvalica—Vrelo—Titova Korenica nije na mjestu. Reguliranje prometa na području parka bit´ će udređeno posebnim statutom uprave parka, koji će odrediti smjerove vožnji, vrstu vozila, brzinu za svaku pojedinu cestu i pravac. Osim toga tom cestom vrši se javni saobraćaj i danas i ne može se obustaviti. Posebno pitanje je izmjena današnje državne ceste Slun j — Pli tvice — Velika Poljana, pošto ista sa prelazom kod Kozjaka (drveni most) teškim kamionskim saobraćajem za Liku uvelike ugrožava sadrenu barijeru, koja se stalno oštećuje. Veliki autobusi i kamioni često se na samoj barijeri prevrću i kako ugrožavaju živote putnika, tako isto i samu barijeru .To čvorište trebalo bi svakako ukinuti, kolski most odstraniti i ostaviti samo pješački uski most za prelaz, a barijeru osloboditi teškog opterećenja kamenom, koji je upotrebljen kod izgradnje ceste. Potreba za prelaženjem tog poteza i ukidanjem saobraćaja preko Kozjaka, potvrđuju i najnovija istraživanja, hidrografskih prilika prof. ing. Petrika, koja su objavljena u toku 1951 i 1952 god. Utvrđeno je, da se jezero Kozjak sastojalo prije od 2 jezera. Uzdizanjem svojevremeno barijere kod današnjeg mosta radi ceste, (nasipavanje materijalom) potopljena je srednja barijera i slapovi u Kozjaku, koji se danas ne vide ali, su prilikom mjerenja dubljina i izobata jasno utvrđeni. Zato treba proučiti pitanjie nove trase prelazom Korane ispod Čatrnje i vođenje trase s istočne strane Korane i Jezera preko Rastovače na Veliku Poljanu, Po prijašnjem rješenju putne mreže na području parka predviđeno je, da se na potezu Velika Poljana — Plitvički Ljeskovac ta cesta, koja vodi uz jezera, napusti i da se napravi nova cesta u udalje 443 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 12 <-- 12 --> PDF |
nosti od stare cea 500 metara istočno i u glavnom paralelno uz staru cestu. Takvo rješenje smatram da nije dobro, jer bi nova cesta išla preko Kos e i Rječice do Velike Poljane i ugrožavala taj kraj, koji je od velike važnosti za zaštitu faune (naročito medvjeda) koja se tamo vrlo rado zadržaje, jer joj odgovaraju us lovi razvoja. Potpuno zapustiti staru cestu, koja i onako nije u neposrednoj blizini jezera, te povrat u prvotno stanje, mislim da se ne će moći provesti, a niti nije potrebno, pošto se vožnjom ne ugrožavaju zaštićeni objekti. Švicarski nadšumar K. Rüedi iz Aarau-a u svom članku »Moderno šumarstvo i zaštita prirode« spomin*e: »Naročito opustošeno djeluju putevi pored obala, jer poremećuju prirodnu vezu vode i zemlje i uništuju živa bića koja su na takova mjesta upućena. Najžilavije se valja braniti o d izgradnje puteva ili cesta neposredno duž obale: njih treba izvesti daleko od obale«. Potpuno se slažem sa tim gledištem, ali u našem slučaju ne radi se o novim cestama, već o postojećim starim, koje su tu i koje se ne mogu staviti u prvotno stanje i zasuti. Te ceste treba samo uzdržati u dobrom stanju i odobriti niima samo saobraćaj osobnim autima i kolima. Ostali teretni saobraćaj imao bi da ide okolo cestom preko Priieboja. Zapadna obala jezera je u mnogo povoljnijem stanju pošto nema puteva i cesta uz obalu i prirodno stanje može se zadržati. Izgradnja, Na području parka nužno je provesti plansku izgradnju raznih objekata, koju možemo razvrstati u 2 glavne grupe: a) šumarska izgradnja zajedno sa objektima za zaštitu i naučna istraživanja, b) turistička izgradnja za potrebe rekreacie i ugostiteljstva. Za potrebe šumarske izgradnje, zaštite i naučnih istraživanj a treba izgraditi upravu Nacionalnoj? parka sa mab´m muzejima na Velikoj Poljani, stambene paviljone za osoblje uprave parka na Mukinjama — Jezercu, deset lugarnica za ci´elo područje parka, laboratoriju za naučna istraživanja na Kozjaku, mrjestilišta ^potreb ? na Kozaku i Pročćanskom jezeru, spremišta za čamce na Kozjaku i Prošćanskom jezeru sa malom radionicom za popravak čamaca, garažu za vozni park uprave, hranib´šta i skloništa za divFač, vodovod i kana´-z^evu na Ve´ikoj Poljani i P´iVičkom Ljeskovcu, opernu i školu na Mukinjama — Jezercu, popravak i uzdržavanje svih šumskih puteva sposobnih za kolski saobraća´, provedbu elektrifikacije svih turiš´ičkih nasel´a na Velikoj Poljani, Mukinja Jezercu i Plitvičkom Ljeskovcu te izgradnju otvorenih ognjišta i m´esta za logorovanje, onskrbu vodom i sanitarnim uređajima. Sva ta izgradnja stajala bi oko 263,009.000.— din. Za potrebe rekreacie, ugostiteljstva i turizma treba izgraditi: započeti hotel u Plitvičkom Ljeskovcu, stambene paviljone za osoblje hotelskog poduzeća zaposlenog na Velikoj Poljani u Mukmjama- Jezercu, gospodarske zgrade (pekara, klaonica, peradarnica, praonica, staje za svinje i krave i t. d.) na Mukinjama Jezercu, hotel sa skupnim ležauma za potrebe škola, sindikata i masovnih posjećivanja kapaciteta 200 kreveta na Mukinjama Jezercu, puteve u novom naselju na Mukinjama ^ 444 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Jezercu i između turističkih paviljona na Velikoj Poljani, narodne gostione i hotel na Mukinjama, centralni, kasino i restauraciju sa prostorijama za recepciju, poštu, dežurnog milicionera, sanitarnu službu, brijačnicu, manju trgovinu sa toaletnim potrebštinama i narodnim rukotvorinama i u sklopu istog 50 hotelskih soba za noćenje, sagraditi jedan stambeni paviljon na Velikoj Poljani kapaciteta 50 kreveta, garažu za osobne automobile turista na Velikoj Poljani, i Plitvičkom Ljeskovcu i nekoliko manjih bifea: kod spilja u kanjonu Korane, kod Labudovca i na izvoru Crne Rijeke. Sva ta izgradnja stajala bi oko 267,000.000.— din. i za sada mogla bi pokriti potrebe. Tim svotama trebalo bi još dodati oko 70,000.000.— din. za prebacivanje i rekonstrukciju prilazne ceste, pa u glavnim crtama možemo računati da bi za sada kod najnužnijeg uređenja nacionalnog parka trebali oko 600,000.000.— din. Po prioritetu gradnje valjalo bi najprije izgraditi naselje na M u k i nje- Jezerc u (šumarsko i turizma) zajedno sa vodovodima i kanalizacijom na Velikoj Poljani i Plit. Ljeskovcu, te dovršiti započeti hotel (objekt Habsrle) i izgraditi 5 lugarnica na prilaznim mjestima u park (Kuselj, Poljanak, Bab:n potok, Končarev kraj i Prijeboj) radi hitnosti zaštite i sprečavanja krađa i nepovlasnim sječama u parku. Nakon toga očistiti i odstraniti sve objekte sa Velike Poljane, osim paviljona Ostrogović, Haberle, Strižić i restauracije Strižić te novog paviljona sa skupnim ležajima. Istovremeno pristupiti izgradnji centralnog kasina. Kod određivanja lokacija za pojedine objekte na Velikoj Poljani, mora se imati u vidu i geološki sastav tog područja. Po nalazu dr. Josip a Poljak a višeg naučnog suradnika i ravnatelja Geološkog muzeja u Zagrebu, navedeno područje pruža povoljne mogućnosti za izgradnju raznih građevnih objekata, pošto bi temeljenje tih objekata bilo u vapnenačkim stijenama znatne nosivosti i opterećenja. Vapnenački slojevi malog su pada prema sjeveroistoku, što mnogo doprinosi stabUitetu cjelokupnog terena. U morfološkom pogledu teren ravni Velike Poljane nije posve besprikoran. Blizina zasjednog pravca i tektonski pokreti koii su se zbili uz taj ras´ed odrazili su se u jakoj razlomljenosti vapnenačkih stijena područja Velike Pol´ane. Razlomljenost vapnenačkih masa razlogom je, da ie na površini ravni došlo do stvaranja ponikava i dolova. Dna tih ponikava redovno su povezana s pukotinama, koje vode u duboko podzemlje. Pošto većina ponikava i danas vrši odvodnju oborinskih voda toga područja, to je nužno kod gradnje voditi o njima računa. Svako lociranje objekta treba tako izvesti, da se izbjegne po mogućnosti slučaj, da ponikva dođe unutar građevno g objekta. Ako sie tome ne može izbjeći, tada je nužno odnosno ponikvu učiniti neaktivnom t j. temeljito je zasuti. Opasnost od ponikava sasto´i se u tome, što vode, koje prolaze kroz dno ponikve u unutrašnjosti, stalno proširuju erozijom i koroz´jom pukotine, a u koliko su ove u vezi s većom šupliinom, tada ob´čno dolazi do urušavanja i proširenja ponikve. Kod toga urušavanja mogu stradati i objekti, koji se nalaze u neposrednoj blizini ponikve. Stog a je posve neispravna sugestija, da bi se krovišnekućne vode objekta odvodile u ponikve. Time bi se pospješilo proširivanje pukotina, koje su povezane prema gore s ponikvama, a prema dolje s eventualn´m pećinama i pećinskim kanalima, što bi dovelo do urušen ja ponikava. Obzirom na geološki sastav terena ravni Ve m |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 14 <-- 14 --> PDF |
lika Poljana, mogu se graditi i veći objekti na onim dijelovima terena, koji su bez ponikava, ili gdje ih je manji broj i manjih veličina. Ako bi se za gradilište upotrebio strmi bok prema Kozja k u, tada valja paziti na ona mjesta boka, koja su nasipana kamenim kršljem izmiješanim silovinama. Na takvim mjestima traba odstraniti taj pokrov i temeljenje objekta izvesti na čvrstoj kamenoj podlozi. U protivnom: slučaju, ako bi se temeljenje vršilo u nasipanom materijalu, tada nije isključena mogućnost pomicanja terena niz kosinu cdlomljenih vapnenaca. Kod eventualne izgradnje na donjoj dolomitnoj terasi uz K o z j a k, ne bi se mogla dozvoliti izgradnja uz neposredni rub terase t. j. uz obalu Kozjaka s razloga, što bi se gradnjom mogla proširiti koja pukotina, koja ide prema jezeru, a koja je u današnjem stanju zabrtvljena, pa bi voda iz jezera kroz proširenu pukotinu zalazila u terasu i kroz nju bi došla do vapnenaca, što bi značilo stalan gubitak vode iz jezerskog bazena Kozjaka. Radi toiga je mišljenja, da se na toj terasi ne dozvole gradnje objekata izuzev uz sam pregib terase i strme kosine. U pogledu izgradnja u Plit. Ljeskovcu na gornjoj i donjoj terasi, mogu se prostori obih terasa uzeti kao površine za izgradnju objekata. Dr. P o 1 j a k navodi da u prvom redu sedre ne podnose velika opterećenja radi slabe povezanosti vapnenih čestica, što napose vrijedi za raspršite sedre. Jakim opterećenjem dolazi do usjedanja i pucanja sedra, što redovno povlači za sobom i pucanja zgrade sagrađene na sedri. U koliko dođe do izgradnje na ljeskovačkim terasama, i ne nađe se drugo rješenje, preporuča se izgradnja lakih objekata s prednjih razloga. Građevne objekte treba situirati što dalje od rubova pojedinih dijelova terase, s razloga, što su rubovi redovno strmo oslomljeni, pa su sedre otvorene i izvržene djelovanju čimbenika rastrojbe, pa se do´gađa, da sedre uz rubove pucaju i ruše se, što je štetno i za građevni objekt, koji se nailazi u neposrednoj blizini nestabilnih rubova sedrene terase. Od velike je važnosti temeljita odvodnja krovišnih i kućnih voda, s razloga, što na području parka oborine postizavaju oko 1100—1300 mm godišnje. Te količine voda u divljim tokovima u unutrašnjosti sedre mogle bi postati s vremenom vrlo opasne, jer bi kroz i onako poroznu sedru stvorili nove puteve, što bi znatno ugrozilo stabilitet terena. Prilikom koncentriranja većeg broja zgrada na stanovitom prostoru terase, spomenute vode mogle bi prouzrokavati znatnih neprilika, koliko na samoj terasi, toliko i na izgrađenim objektima. Od važnosti je da se i dodirna crta između sedra i dolomita, koja je sada prekrivena debelim obronačnim ilovinama bezrazložno ne otkriva, s razloga, što bi na taj način otvorilo put oborinskim vodama, koje se cijede niz padinu zaleđa u podzemlje. Stalnim proticanjem tih voda na granici dolomita i sedre, imalo bi za posljedicu potpiranje i odnošenje sedre, a ovo povlači za sobom usjedanje tla, koje je opterećeno stanovitom težinom izgrađenih objekata. Obzirom na prednje mišljenje dr. Poljak a smatram da nije sretno rješenje za izgradnju i regulaciju Plit. Ljeskovca kako jie to obrađeno u brošuri »Nacionalni park Plitvičkih Jezera« od prof. arh. Strižića , pošto je cijelo naselje predviđeno da se sagradi baš na terasi, a cesta i most idu preko´ treseta, koji je isto zaštićen. To rješenje smatram da se mora podvrći temeljitoj reviziji. 446 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Postavlja se sada pitanje;, kako treba graditi na području nacionalnih parkova i to sa naročitim osvrtom na potrebe turizma i posjećivanja. Tu postoje u glavnom dva gledišta, koja su u velikoj suprotnosti. Jedno gledište je turizam, koji traži gradnju takovih hotela; i restorana, da mogu pokriti potrebe posjećivanja za vrijeme najveće sezone i masovne posjete, koja je na Plitvicama najviša nedjeljom. Hotele treba graditi na samoj obali jezera kao i kupalište, kapaciteta od 1000 mjesta. Turizmu treba odobriti ribolov na pastrve i lov, veslački šport i sve moguće ostale športove i razonode, koje danas društvo traži i što može da pruži. Građevine treba da budu takove, da se vidi današnje dostignuće čovjeka u tom pogledu. Drugo gledište, koje je prevladalo i u ostalom svijetu je takovo, da se na području nacionalnih parkova sve gradnje izvedu tako, da se ne narušava veličina prirode i njenih stvaranja. Priroda se želi zaštititi i sve radnje treba izvoditi tako, da se taj osnovni princip ne naruši. Građevni materijal valja uzeti sa područja parka. To je u našem slučaju kamen i drvo. Gradnje ima da se izvode tako, da se potpuno ukloni gradska atmosfera. Kod gradnje pokušava se dobiti tipove arhitekture saobrazne prirodi kraja i njegove historije. Čovjek i društvo imadu dovoljno prilike da pokažu svoja dostignuća na području arhitekture i tehnike na slobodnim golemim područjima bez ikakovih ograničavanja, pa nije potrebno da se to ističe na razmjerno malenim površinama nacionalnih parkova, koji imadu sasma drugi zadatak i svrhu. Da se sve to može postići i uskladiti dokazuju nam iskustva koja su postignuta, u drugim državama, koje su tehnički mnogo razvijenije, sa ogromnim potencijalom proizvodnih snaga. To su Sjedinjene Američke Države. Citirat ću samo Carla Feissa direktora škole za arhitekturu i planiranje na Univerzitetu Denves u Coloradu. Po njemu u arhitektualnom nacrtu strukture Nac. parkova ispoljavaju se dvije karakteristike. Prva, oni su seoski i snažni po karakteru očevidno tako učinjeni, da bi se postigla što veća harmonija s okolinom. Drufo, regionalni, po prirodi vrlo se dobro slažu s ličnom karakteristikom prostora. Neobično visoki stepen uspjeha postignut je većinom jednostavnim zgradama. Pa i pored toga u Yellowstone parku milion ljudi prođe kroz njegovih pet ulaza u roku od četiri mjeseca. Prema podacima koji su dobiveni od Freda M. Packarda sekretara National Parks Association iz Washingtona turistički objekti u njihovim nacionalnim parkovima grade se izvan istih ali prilično blizu njih. Na taj način parkovima se ne čini šteta, a ljudi mogu ulaziti lako u parkove, koji se nalaze u blizini hotela. U dragim slučajevima hoteli, kabine i područja za logorovanje grade se unutar parkova, obično na zemljištu koje je u privatnom vlasništvu i nije bilo traženo sa strane vlade, ali koliko je god moguće te su olakšice do krajnjih granica jednostavne. Oni se izgrađuju najvećim dijelom izvan vidika i daleko od najslikovitijih mjesta. Općenito pokušava se dobiti tipove arhitekture saobrazne prirodi kraja i njegove historije. Kod izgradnje u našim nacionalnim parkovima treba da se koristimo iskustvima drugih država. Ne treba ih kopirati već prilagoditi našim prilikama i potrebama. Onda ne ćemo pogriješiti. 447 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Oosadanji rad na zaštiti. Uprava parka započela je sa radom 1. I. 1951. i već u svom početku imalo je niz slabosti kao i svako novo tijelo. U prvom redu broj osoblja bio je u svemu 13 zajedno sa čuvarskim osobljem. U toj godini ukinuta je i šumska milicija, pa se zadatak na zaštiti povećao. Lugarsko osoblje je vrlo slabo, kako u stručnom pogledu, tako i u borbi sa šumskim prestupnicima i odbijanju navala, naročito iz Kordun a i Bosne . Čuvanje samih jezera i njihova zaštita, radi tako malog broja osoblja i još tomu nekvalifikovanog, nije bilo obuhvaćeno. Na samom području parka uprava nije bila jedina vlast i upravljač. Turizam je vodio svoju politiku, koja nije bila u skladu sa zaštitom. Kotarski Narodni Odbor u «Titovoj Korenici nije pomagao upravu baš u nijednom pitanju, a naročito uklanjanja vlastite pilane i ostalih problema. Taj raskorak nije se ni do danas mogao ukloniti i došao je već u takov stadij, koji zahtijeva hitno rješenja. Nijedan zaključak Stručnog Savjeta u pogledu zaštite, kojemu je trebalo dati podršku od prednjih tijela, nije proveden. Zaključci Stručnog Savjeta ostali su mrtvo slovo na papiru. Stručni Savjet izradio je nacrt »Pravilnika o održavanju Nacionalnog parka Plitvička Jezera« ,koji bi barem u glavnim crtama regulirao odnose i poslužio zaštiti. Međutim isti je ostao iz nepoznatih razloga neriješen. U današnjem stadiju našega razvitka pokazuje se potreba za hitnim donošenjem zakona o održavanju Nac. parka jer Pravilnik ne može riješiti sva pitanja. Na području nacionalnih parkova ograničena su mnoga prava i djelovanja koje obični zakoni daju ljudskom društvu. Nacionalni parkovi su takova mjesta, gdje se ima sačuvati prirodni izgled i biološka ravnoteža u svom prvobitnom obliku. Radi toga to područje mora imati svoj poseban režim i zakonske odredbe koje su obavezne za svakoga. Smatrajući pitanje vode i njezine zaštite kao primarno i na prvom mjestu, Uprava za šumarstvo pristupila je odmah istraživanjima u tom pogledu. Hidrološka istraživanja obavljena su od strane ing. M i 1 i v o j a P e t r i k a profesora tehničkog fakulteta i ekipe od 12 studenata. Uz tu ekipu vršio je biološka istraživanja dr. Hink o Emil i tada šef biološkog laboratorija higijenskog zavoda i dr. ing. Hrvoj e Ivekovi ć profesor Farmaceutskog fakulteta i ing. Luk a Dančevi ć šef sanitarno- tehinčkog laboratorija Higijenskog zavoda za kemijska istraživania. Uporedo sa tim istraživanjima, organizirala je Uprava hidrometeorološke službe pri Vladi NRH stalna mjerenja vodostaja i brzine vode (ing. Marko Frangeš) kao i osnutak klimatološke opažačke stanice (prof. Beirislav Makjanić). Radi poznavanja geoloških prilika u Plit. Ljeskovcu i Velikoj Poljani u svrhu pravilne izgradnje i lokacije objekata u 1951 god. obavljao je dr. Josi p Polja k viši naučni saradnik i ravnatelj Geološkog muzeja geološka istraživanja. Da bi se moglo vršiti pravilno projektovanje novih objekata, vodeći računa o tamošnjim građevnim oblicima, vršio je istraživanja na terenu arh. A. Freudenreich. Prof. Berislav Makjanić izradio je studiju »Prilog kliniatografiji Plitvičkih Jezera« 448 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Öd strane Instituta za slatkovodno ribarstvo obavljao je u toku 1051. i 1952. god. istraživanja faune jezera — naročito pastrve Zdravk o Ta1 e r ihtiolog. Po zoološkim prilikama, naročito gmazova, obavljao je u ove dvije godine istraživanja prof. Mila n Kama n direktor Zoološkog muzeja. Istraživanja o sedri i sedrotvorcima obavljao je u toku 1951 i 1952 god. dr. Iv o P e v a 1 e k prof. polj. šum. fakulteta. Istraživanja o kukcima — potkornjacima vršio je dr, Ž e 1 j k o K o v a č e v i ć prof, polj, šum. fakulteta. Istraživanja o zaštiti faune obavljali su od strane Instituta za šumarska istraživanja u toku ove godine ing. S r d i ć i dr. R o r. Za sve vrste istraživanja potrebna je solidna gospodarska karta u razmjeri 1:10.000 sa izohipsama. Radi toga povjereno je stručnoj ekipi Geodetskog odjela Tehničkog fakulteta (prof. dr. ing. Čubranić sa asistentima) triangulacija III. i IV. reda na cijelom području parka vezana na državnu izmjeru, koja će biti ovih dana završena. U mjesecu novembru kada padne lišće snimiće Geografski Institut Jug. Armije avionsko snimanje cijelog područja parka, da se mogu dobiti podaci za aerofotogrametriju i izradu karata. Područje jezera bit će snimano u većem mjerilu iz manje v´s^e, da se dobiju točnije sve barijere i slapovi te jezera. Ova snimanja bit će od velike važnosti za praćsn^e promjena na jezerima i morat će se ponoviti barem u periodama od 50 god. Prva veća snimanja obavljena su prije 50 god. od strane prof, dr .Gavazzia sa ondašnjim primitivnim alatom, koji je bio onda na raspolaganju. Šumarska istraživanja nisu se mogla nažalost obaviti, jer se očekuje najprije ova karta, koja će u znatnoj mjeri olakšati taj rad. Prof. Ferd o Č u 1 i n o v i ć piše studiju o historijskim dogođajima na području parka od ranih vremena i Vojne Krajine, do najnovijih događaja za vr:jeme Narodno Oslobodilačkog rata. U toku ove godine vršena su i istraživanja o spiliama na području parka te flori i fauni spilja, koja je obavljao drug Redenšek sa svojom ekipom. Sva ta istraživanja i rezultati služit će za donošenje pravilnih odluka o zaštiti parka i poduzimanju mjera za unapređenjem i dovađanjem što bliže prvotnom stanju. Već iz dosadašnjeg materijala, elaborata i ekspertiza moći će izdati prvi svezak »Monografije o Plitvičkim Jezerima«, koja se namjerava izdati početkom iduće godine i koju smo dužni dostaviti službi nacionalnih parkova u Sjedin´enim američkim državama, Belgiji, Švicarskoj i Austriji od kojih smo dobili znatan materijal o njihovim iskustvima i pomoć u radu. Kod istih postoji veliko interesovanje za naš nacionalni park i sa nestrpljivošću očekuju se prvi svezak monografije. Zaključne napomene. U ovom se prikazu radi kratkoće vremena nije mogla obraditi detaljno sva problematika. Pitanje pravilnog rješenja organizacije same upravedjelokruga njenog rada bit će obrađeno u posebnom referatu. Pitanje zaštite prirede pokrenuto je u svijetu još prije prvog svjetskog rata. Na prvom mjestu bila je Švicarska. Ostale zemlje pristupile su tom 449 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 18 <-- 18 --> PDF |
radu i na tome do sada postigle velike rezultate. Tu je Amerika, Belgija, Švedska, Poljska, Rusija, Italija, Engleska i Francuska. Svaka ima svoje specijalno obilježje: i metode rada. Mi ih ne želimo kopirati u svemu, jer imamo svoje specijalne uslove razvoja i današnje naše društveno uređenje pruža nam velike mogućnosti da se to pitanje pravilno< riješi. Nacionalni park Plitvička Jezera nema samo za nas važnost već kao jedinstveni i jedini primjer velebnog stvaranja prirode u svijetu međunarodni značaj. Zato će vremenom i dobiti karakter Međunarodnog nacionalnog parka i mi smo dužni prema ostalom svijetu da ga zaštitimo i unapređimo za buduća pokoljenja. Grešaka je bilo dosta i vrijeme je, da se one uklone dok ne bude prekasno. Austrijanac A u g u s t i n M e i s i n g iel r u jednom svom referatu na zasjedanju Zaštite prirode u Krimml u kazao je vrlo dobre misli: ;Gotovo svako umjetničko djelo, koje je stvorila ljudska ruka, zaštićeno je zakonom. Ako se iz objesti uništi, plaća se visoka globa, iako mi danas možemo svako umjetničko djelo, ako bi bilo uništeno^ opet izraditi ili bar oponašati. Međutim umjetnička djela prirode nisu bila zaštićena, ma da nijedan čovjek na svijetu ne bi mogao kopirati na pr. drvo staro viš© stotina godina, a kamoli stvoriti ga. Ako se takovo djelo uništi, izgubljeno je za vječita vremena. Nažalost, ne može nitko da vječito uzdrži takovo čudo prirode. Pa ni uz nabolju zaštitu. Kod drveća i drugih raslina možemo samo spriječiti prijevremeno propadanje ili uništenje sa strane čovjeka. Možemo im samo produžiti život. A to je i glavna svrha prirodnih spomenika: mi hoćemo da: mnoge vrijedne prirodne tvorine, koje danas još poznajemo, sačuvamo što možemo duže za buduća pokoljenja. Ali mi hoćemo i današnjoj generaciji da pokažemo postojeća čuda prirode, hoćemo da ih na njih upozorimo i da ih na taj način dovedemo bliže prirodi i njihovom zavičaju.« Nastojao sam da u ovom kratkom prikazu donesem pregled o jednom dijelu zaštite prirode kod nas u nacionalnim parkovima, a potanje o Nacionalnom parku »Plitvička Jezera«. Pitanje zaštite i problematike j»e vrlo složena, pa će nam rezultati započetih istraživanja dati pravac, kojim treba da krenemo, da taj prekrasni biser naše domovine sačuvamo na dobro naroda i naših pokoljenja. Kratak sadržaj Autor daje kratak prikaz o jednom načinu zaštite prirode — o nacionalnim parkovima, a potanje o nacionalnom parku »Plitvička Jezera«. Spominje zakon i uredbu o upravljanju nacionalnim parkovima. Osnivanje uprave i sastav Stručnog Savjeta i njegov djelokrug rada. Detaljnije o zaštiti prirode u svijetu i nomenklaturi. Osobine i karakteristike nacionalnog parka »Plitvička Jezera« i kategorije zaštite objekata: sedrene barijere, sedru, sedrotvorce (mahovine i alge) i treset, spilje ispiljski organski svijet, erozijski i denudacijski oblici korita Plitvičkih Jezera, izvori i vodotoci, vodeni bazeni (jezera) i slapovi, karakteristični dijelovi terena kao što su vrtače, stijene, glavice i grebeni, šume nacionalnog parka, livade i proplanke kao i njihovu neposrednu blizinu, faunu, floru i vegetaciju, spomenici iz NOB-e i spomenici kulture. Uže zaštitno područje i šine zaštitno 450 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 19 <-- 19 --> PDF |
područje. Osnovni principi gospodarenja sa sumama. Usporedba sa Švicarskim nacionalnim parkom. Rekreacia. Putevi i ceste. Izgradnja za potrebe šumarstva, zaštite, naučnih istraživanja, rekreacie, ugostiteljstva i turizma. Potrebno cea 600,000.000.— din. kako treba graditi na području nacionalnih parkova. Dva gledišta — turizam i zaštita u suprotnosti. Iskustva iz USA. Dosadanji radovi na zaštiti i naučna istraživanja. Zaključna napomena. LITERATURA: 1. Brunies Stefan: »Der Schweizerische Nationalpark« Basel; 2. Brzezinski Waclaw: Nowa polska ustawa o ochronie przyrody« Chronmy przyrode, Ojezysta br. 7/8 God. 1949; 3. Feiss Carl: »National park and monument planning in the United States«. The Town Planning Review vol. XXI No 1 april 1950; 4. Hausendorff: »Schorfheide« Zeitschrift für Weltforstwirtschaft, knjiga III, sveska 11/12 god. 1936; 5. Koch Ferdo: Tumač geološkoj karti Plitvice razmjera 1:75.000; 6. Meisinger Augustin: »Praktische Naturdenkmalpflege«. Natur und Land — sv. 1/2 god. 1952; 7. Mikulski St. Jözef: »Projekt miedzynarodowej nomenklatury pojeć ochrona przyrody«, Ochrona przyrody — Krakov 1950; 8. Papanek František: »Lesne Hospodarstvo v USA« god. 1948; 9. Parke N. William: »Proper Planning of Campgrounds and Picnie Areas«, Journal of Forestry — god. 1952. broj 8; 10. Petitmermet M: »Les forets du Pare national Suisse«, Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen Nr. 8/9 God. 1951; 11. Pevalek Ivo: »Biodinamika Plitvičkih Jezera i njena, zaštita«, »Zaštita istraživanjima oko Plitvičkog Ljeskovca, Velike Poljane i Jezera Ciginovac na poprirode « sv. 1., god. 1938; 12. Pevalek Ivo: »Oblici fitogenih inkrustacija i sedre na Plitvičkim Jezerima i njihovo, geološko znamenovanje«, Spomenica u počast prof. dr. Gorjanović Krambergera; 13. Poljak Josip: »Izvještaj o izvršenim geološkim druČju nacionalnog parka Plitvička Jezera; 14. Rüedi K.: »Moderne Waldwirtschaft und Naturschutz«, Sweizerische Zeitschrift für Forstwesen Nr. 8/9, god. 1951; 15. Simm Kazimierz: »Ekologia a ochrona przyrody«. Ochrona Przyrody — Krakov 1950-16. Vischer Wilhelm: »Naturschutz in der Schweiz«, Sweizerische Naturschutzbücherei band 3-1946. Ing. Pavle Rupert; JEDNA RACIONALNA METODA POŠUMLJAVANJA LAKIH TALA Ovim svojim kratkim prikazom htio bih pokazati kako se može pojeftiniti pošumljavanje peskulja i lakih šumskih zemljišta, sadnjom bagrema (Robinije pseudoaceacije), a iskorišćavajući pravilno njegova biološka svojstva. Ovaj metod rada predviđa sadnju bagrema na pruge većih međusobnih rastojanja, i kasnije kompletiranje tako stvorene kulture prerezivanjem te povređivanje žila radi dobijanja izdanaka i stvaranja potpunog sklopa. Pre nego što bi prešao na objašnjenje metodike rada po ovome predlogu, mislim da je potrebno da ukazem na izvesna svojstva koja poseduje Rohnija. Poznato je da je Robinija sadena na terenima:, koji odgovaraju njenim biološkim zahtevima na tlo i klimu, veoma brzorasna vrsta. Samim 451 |