DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 14     <-- 14 -->        PDF

lika Poljana, mogu se graditi i veći objekti na onim dijelovima terena, koji
su bez ponikava, ili gdje ih je manji broj i manjih veličina.


Ako bi se za gradilište upotrebio strmi bok prema Kozja k u, tada
valja paziti na ona mjesta boka, koja su nasipana kamenim kršljem izmiješanim
silovinama. Na takvim mjestima traba odstraniti taj pokrov i temeljenje
objekta izvesti na čvrstoj kamenoj podlozi. U protivnom: slučaju,
ako bi se temeljenje vršilo u nasipanom materijalu, tada nije isključena
mogućnost pomicanja terena niz kosinu cdlomljenih vapnenaca.


Kod eventualne izgradnje na donjoj dolomitnoj terasi uz K o z j a k,
ne bi se mogla dozvoliti izgradnja uz neposredni rub terase t. j. uz obalu
Kozjaka s razloga, što bi se gradnjom mogla proširiti koja pukotina, koja
ide prema jezeru, a koja je u današnjem stanju zabrtvljena, pa bi voda iz
jezera kroz proširenu pukotinu zalazila u terasu i kroz nju bi došla do
vapnenaca, što bi značilo stalan gubitak vode iz jezerskog bazena Kozjaka.
Radi toiga je mišljenja, da se na toj terasi ne dozvole gradnje objekata izuzev
uz sam pregib terase i strme kosine. U pogledu izgradnja u Plit. Ljeskovcu
na gornjoj i donjoj terasi, mogu se prostori obih terasa uzeti kao
površine za izgradnju objekata. Dr. P o 1 j a k navodi da u prvom redu
sedre ne podnose velika opterećenja radi slabe povezanosti vapnenih čestica,
što napose vrijedi za raspršite sedre. Jakim opterećenjem dolazi do
usjedanja i pucanja sedra, što redovno povlači za sobom i pucanja zgrade
sagrađene na sedri. U koliko dođe do izgradnje na ljeskovačkim terasama,
i ne nađe se drugo rješenje, preporuča se izgradnja lakih objekata s prednjih
razloga. Građevne objekte treba situirati što dalje od rubova pojedinih
dijelova terase, s razloga, što su rubovi redovno strmo oslomljeni, pa su
sedre otvorene i izvržene djelovanju čimbenika rastrojbe, pa se do´gađa,
da sedre uz rubove pucaju i ruše se, što je štetno i za građevni objekt, koji
se nailazi u neposrednoj blizini nestabilnih rubova sedrene terase. Od velike
je važnosti temeljita odvodnja krovišnih i kućnih voda, s razloga, što
na području parka oborine postizavaju oko 1100—1300 mm godišnje. Te
količine voda u divljim tokovima u unutrašnjosti sedre mogle bi postati
s vremenom vrlo opasne, jer bi kroz i onako poroznu sedru stvorili nove
puteve, što bi znatno ugrozilo stabilitet terena. Prilikom koncentriranja
većeg broja zgrada na stanovitom prostoru terase, spomenute vode mogle
bi prouzrokavati znatnih neprilika, koliko na samoj terasi, toliko i na izgrađenim
objektima.


Od važnosti je da se i dodirna crta između sedra i dolomita, koja je
sada prekrivena debelim obronačnim ilovinama bezrazložno ne otkriva,
s razloga, što bi na taj način otvorilo put oborinskim vodama, koje se cijede
niz padinu zaleđa u podzemlje. Stalnim proticanjem tih voda na granici
dolomita i sedre, imalo bi za posljedicu potpiranje i odnošenje sedre,
a ovo povlači za sobom usjedanje tla, koje je opterećeno stanovitom težinom
izgrađenih objekata.


Obzirom na prednje mišljenje dr. Poljak a smatram da nije sretno
rješenje za izgradnju i regulaciju Plit. Ljeskovca kako jie to obrađeno u
brošuri »Nacionalni park Plitvičkih Jezera« od prof. arh. Strižića ,
pošto je cijelo naselje predviđeno da se sagradi baš na terasi, a cesta i
most idu preko´ treseta, koji je isto zaštićen. To rješenje smatram da se
mora podvrći temeljitoj reviziji.


446