DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 73 <-- 73 --> PDF |
pršljenova u dva tri navrata (kod bora svake 3—6, kod smrče svake 5—6 godine). Rezanje suhih grana vrši se bez opasnosti, kada se pri tome pazi da se ne ozlijedi kora. Pri skidanju jačih grana, ove treba prerezati na 15 cm do debla, pa drugi put tik do debla. Rezanje zelenih grana treba vršiti umjereno, da ono ne bi štetno djelovalo po prirast stabala, zaštitu tla ili smanjenje vlage na staništima toplih krajeva. Skidanje zelenih grana ne podnosi sasvim smrča, lakše trpi ariš i duglazija, bor i jela jer dok smanjenje jedne trećine zelene krošnje kod smrče prsnog promjera od 12—17 cm (Lakari — Finska) usporuje za 50% drvni prirast, štetno djelovanje kod bora javlja se istom, ako se krošnja smanji za 50°!ol (polovicu). — (U. S. A.) To potvrđuje i Burger , koji je u svojim pokusnim istraživanjima za vrijeme od 10 godina skidao sve iglice sa stabala crnog bora i smrče osim sa posljednjih godišnjih izbojaka, te je ustanovio da se prirast u visini za to vrijeme kod crnog bora smanjio za 2—3°/o, a u volumenu za 14—15%, dok je međutim štetno djelovanje kod smrče bilo mnogo jače, jer je prirast u visini pao na polovicu, a u volumenu se smanjio za 75—80%1 Obzirom na činjenicu, da bor zadržava zelene iglice prosječno kroz 3, smrča kroz 5—-6 godina, razumljivo je da u ovom slučaju smrča teže podnosi godišnje skidanje iglica nego li bor. Uostalom poznato je i iz prakse da se pri bolesti ili zarazi, koja uništava krošnju, bor mnogo brže i lakše regenerira . od smrče. Na osnovu dosada poznatih rezultata naučnih istraživanja može se kod smrče, duglazije, borovca i jele bez uštrba odstraniti odjednom 2—4 pršljena donjih zelenih grana. Topola podnosi rezanje suhih i zelenih grana do 5 cm debelih, a hrast i do 10 cm, ali odrezana mjesta, deblja od 3 cm treba premazati katranom. Grane se ne režu na svim stablima, već se odabere 1,5—2 puta toliko najboljih stabala, koliko se predmijeva da će stajati za vrijeme zrelosti (Dr. Va j da — Uzgajanje šuma, 1946.) Kod običnog bora, čije sadnice uzgojene u sastojini pod zasjenom daju stabla ravnog, pravilnog i punodrvnog rasta, (Lauffenburge r — Rev. for. franc. 1952.) režu se obično suhe grane sa stabala, počam od prsnog promjera od 9—16 cm, na prosječno 250 do 650 komada po hektaru (Mayer-Wegelin, 1936.) U Italiji se mnogo praktikuje rezanje zelenih grana kod- pinjola (P. pinea), primjereni zahvat dapače povoljno djeluje i na fruktifikaciju (P a- v a r i — Monti e boschi, 1952.) Neobično lako podnosi rezanje zelenih grana bor krivulj (P. montana var. mughus), prema podacima A. Bee r — Botan. Institut d. Universität Insbruck — čak i do 4/5 zelene krošnje; osobina, koja se u alpinskim krajevima iskorišćava za proizvodnju ljekovitog ulja. — (Oleum p. pumilionis). Još veću vitalnost i bržu regeneraciju poslije rezanja zelenih grana pokazuje troigličast bor kanarski P. canariensis, po svojim osobinama veoma sličan himalajskom boru. P. longifolia ili sjeveroamerikanskom P. rigida. Na kanarskim borovima, gdje se u šumsko-poljskom gospodarstvu uzgaja krmno bilje, bivaju svake 5—10 godine oklaštrene sve grane krošnje, sasušene, spaljene i pepeo zaoran kao gnojivo. Tako reducirana debla ma »žive stupove« brzo se pomlade i formiraju krošnju sličnu onoj pirami 417 |