DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 72     <-- 72 -->        PDF

U vezi s utvrđenjem činjenice postojanja uši jelova izboja kod nas
trebalo bi opskrbiti šumska gospodarstva motornim zaprašivačima i potrebnim
količinama DDT ili HCH praha, kako bi se u slučaju potrebe
moglo odmah pristupiti suzbijanju tog štetnika. Ako ne pristupimo suzbijanju
uši kod početka zaraze može doći do jačeg širenja tog štetnika i na
taj način mogao bi biti ugrožen razvoj pomlatka jele u našim šumama.


Pored toga bezuvjetno je potrebno organizirati što jaču obavještajnu
službu za zaštitu šuma, jer bi bilo vrlo nezgodno da se zaraza ustanovi tek
onda kada se bude uš već u velikoj mjeri kod nas raširila.


LITERATURA


Hofman n Ch.: Freihandstudien über Auftreten, Bionoimiie, Ökologie und
Epidemiologie der WeÄsstannenilaius Dreyfusia (Chermes) Nüsislini C. B. Zeitschrift


f. angewandte Entomologie Bd. XXV Berlin 1939. — Schlimi tschek E.: Beobachtungen
bei einer Ubervermehruing d. Tannentrieblaius Dreyfusia Nussl"´mi C. B. Zentnailblatt
f. d. gas. Forstwesen Bd. 54 — 1928. — Schiraitschek E.: Zum Massenauf treten
d. Tannemtrieblaus Dreyfusiia. Nüssiini C. B. in Österreich, D. Land- u. forstwirtschaftliche
Giutsbetrieb, Wien 1952. — Sc hne i d eir-Or el li: Die Weasstannenlaus
Dreyfusia Nüssiini an alten Bämrnen. Schweiz. Zeitschrift f. Forstwesen. 1937.
TANENTRIEBLAUS — .DREYFUSIA NÜSSLINI C. B. Nachdem es bekannt
wurde list, dass die Tannentriohlaus auch -bei >unis vorkommt und der Autor hat s:ch
allein davon in einigen Wäldern Sloveniens überzeugt, gibt er in diesem Referate einen
kurzen Bericht über das Leben und Bekämpfung dieses Schädlings.


/


f


Ing. Drago Radimir (Zagreb)


UZGOJNA MJERA KOJOJ SE U NAS NE POKLANJA
DOVOLJNO PAŽNJE


Među ostalim šumsko-uzgojnim zahvatima u cilju da se u što kraćem
roku uzgoji što vrednija sastojina (čišćenja, prorede, progale) naročito
mjesto zauzima rezanje grana,


čišćenje granja sa stabala uzgajanih u sastojinama odgovarajućeg
sklopa odnosno odumiranje istih i pomjeranje zelene krošnje prema
gornjem dijelu debla prirodna je pojava u razvoju sastojina.


Efikasnom njegom sastojina treba pospješiti taj prirodni proces, da
bi se povećala vrijednost stabala odnosno njihova tehnička uporabljivost,
pravovremenim zahvatom, ukoliko se ona nisu po prirodi radi nedovoljnog
sklopa ili slabe zasjene očistila od grana.


U naprednijim zemljama ove uzgojne mjere provode se redovito na


" temelju rezultata stručnih istraživanja, koja su svojevremeno vršena u
Americi, Južnoj Africi, Finskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji
i t. d. po Th. Hartigu, Lakari, Mayer-Wedelinu, Bürgern, Arnoldu, Engler,
Cieslar i dr. Dok se rezanje grana vrši skoro kod svih četinara, kod listača
se provodi obično kod hrasta i topole, rjeđe kod bukve, lipe i breze. Rezanje
grana vrši se za vrijeme mirovanja vegetacije kod četinara, kad stabla
dostignu debljinu od 8—14 cm prosječno u prsnoj visini, počam od donjih


416




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 73     <-- 73 -->        PDF

pršljenova u dva tri navrata (kod bora svake 3—6, kod smrče svake
5—6 godine).


Rezanje suhih grana vrši se bez opasnosti, kada se pri tome pazi da
se ne ozlijedi kora. Pri skidanju jačih grana, ove treba prerezati na 15 cm
do debla, pa drugi put tik do debla.


Rezanje zelenih grana treba vršiti umjereno, da ono ne bi štetno djelovalo
po prirast stabala, zaštitu tla ili smanjenje vlage na staništima toplih
krajeva. Skidanje zelenih grana ne podnosi sasvim smrča, lakše trpi ariš
i duglazija, bor i jela jer dok smanjenje jedne trećine zelene krošnje kod
smrče prsnog promjera od 12—17 cm (Lakari — Finska) usporuje za 50%
drvni prirast, štetno djelovanje kod bora javlja se istom, ako se krošnja
smanji za 50°!ol (polovicu). — (U. S. A.)


To potvrđuje i Burger , koji je u svojim pokusnim istraživanjima za
vrijeme od 10 godina skidao sve iglice sa stabala crnog bora i smrče osim
sa posljednjih godišnjih izbojaka, te je ustanovio da se prirast u visini za to
vrijeme kod crnog bora smanjio za 2—3°/o, a u volumenu za 14—15%, dok
je međutim štetno djelovanje kod smrče bilo mnogo jače, jer je prirast
u visini pao na polovicu, a u volumenu se smanjio za 75—80%1 Obzirom na
činjenicu, da bor zadržava zelene iglice prosječno kroz 3, smrča kroz
5—-6 godina, razumljivo je da u ovom slučaju smrča teže podnosi godišnje
skidanje iglica nego li bor. Uostalom poznato je i iz prakse da se pri bolesti
ili zarazi, koja uništava krošnju, bor mnogo brže i lakše regenerira .
od smrče.


Na osnovu dosada poznatih rezultata naučnih istraživanja može se kod
smrče, duglazije, borovca i jele bez uštrba odstraniti odjednom 2—4
pršljena donjih zelenih grana.


Topola podnosi rezanje suhih i zelenih grana do 5 cm debelih, a hrast
i do 10 cm, ali odrezana mjesta, deblja od 3 cm treba premazati katranom.
Grane se ne režu na svim stablima, već se odabere 1,5—2 puta toliko najboljih
stabala, koliko se predmijeva da će stajati za vrijeme zrelosti (Dr.
Va j da — Uzgajanje šuma, 1946.)


Kod običnog bora, čije sadnice uzgojene u sastojini pod zasjenom daju
stabla ravnog, pravilnog i punodrvnog rasta, (Lauffenburge r — Rev.
for. franc. 1952.) režu se obično suhe grane sa stabala, počam od prsnog
promjera od 9—16 cm, na prosječno 250 do 650 komada po hektaru
(Mayer-Wegelin, 1936.)


U Italiji se mnogo praktikuje rezanje zelenih grana kod- pinjola (P.
pinea), primjereni zahvat dapače povoljno djeluje i na fruktifikaciju (P a-
v a r i — Monti e boschi, 1952.)


Neobično lako podnosi rezanje zelenih grana bor krivulj (P. montana
var. mughus), prema podacima A. Bee r — Botan. Institut d. Universität
Insbruck — čak i do 4/5 zelene krošnje; osobina, koja se u alpinskim krajevima
iskorišćava za proizvodnju ljekovitog ulja. — (Oleum p. pumilionis).


Još veću vitalnost i bržu regeneraciju poslije rezanja zelenih grana
pokazuje troigličast bor kanarski P. canariensis, po svojim osobinama
veoma sličan himalajskom boru. P. longifolia ili sjeveroamerikanskom P.
rigida. Na kanarskim borovima, gdje se u šumsko-poljskom gospodarstvu
uzgaja krmno bilje, bivaju svake 5—10 godine oklaštrene sve grane krošnje,
sasušene, spaljene i pepeo zaoran kao gnojivo. Tako reducirana debla
ma »žive stupove« brzo se pomlade i formiraju krošnju sličnu onoj pirami


417




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 74     <-- 74 -->        PDF

dalnog čempresa. Pa čak i kad požar uništi krošnje ovih borova oni ne
ugibaju, već se debla, koja uslijed jake kore ostaju neozledena, brzo zazelene.
Pri sječi ili proredama tjeraju iz panja bujne izbojke, te izgleda kao
da se formira druga etaža u sastojini.


Radi brzog rasta, vanredno vrijednog drva »tea«, velike vitalnostisposobnosti tjeranja adventivnih pupova iz debla i izbojaka iz panja unašana
je ova ekzota posljednjih decenija u sve zapadnomediteranske zemlje
i neke otoke klimatske zone Lauretuma, a ima je i kod nas kao parkovno
drvo u Primorju (Dubrovnik, Hercegnovi).


Kvalitetno vrijedno tehničko drvo smatra se drvo čisto od grana.
Stepen čistoće veći je u onoj grupi stabala, kod koje se deblo može da
razabere i unutar same krošnje sve do njenog vrha (smrča, jela, ariš, bor,
borovac, joha, hrast kitnjak, jasen, breza), a manji u onoj, gdje se osovina
počinje da gubi već na početku krošnje. Biološki uzevši, prosječni stepen
čistoće debla veći je u liščara nego u četinjara, međutim sa gledišta praktičnoga
iskorišćavanja šuma (tehničko-trgovačkog) prosječna je čistoća
debla veća u četinjara nego u liščara. (Ugrenovi ć — Iskorišćavanje
šuma II. 53)


Drvo potpuno čisto od grana ne može se kod izvjesnih vrsti drveća
postići nikakovim šumsko-uzigojnim postupkom, ukoliko se ne pritekne u
pomoć vjetšačkim klaštrenjem i rezanjem grana. Rezanje grana je jednostavna
i efikasna mjera jačanja kvaliteta, te se ono preporuča ne samo
u naročitim slučajevima, već ono predstavlja važan udio normalnih šumskouzgojnih
radova. Troškovi su za rezanje suhih grana ispod 6 m tako maleni,
da se još isplate ipri strogom kamatno-kamiatnom računu u poređenju
sa vanrednim povećanjem vrijednosti oklaštrenog trupca.


Kod duiglazije, borovcia i smrče ne može se ni zamisliti na većini
staništa neka proizvodnja kvalitetno vrijednog drveta bez rezanja grana,
ono je vrlo potrebno i kod topole, a preporuča se kod ariša i bora osobito
na dobrim staništima.


Međutim rezanje granja kao uzgojna mjera u njezi sastojina šumskog
gospodarstva u našim krajevima rijetka je stvar. U davnim vremenima
provađailo se rezanje i klaštrenje grana u hrastovim šumama Istr e (Motovun,
okolica Pule), rezervisanim za potrebe našeg i stranog brodarstva,
ne toliko za uzgoj čistih trupaca koliko za proizvodnju fazoniranog drveta
za rebra, klečke, račve i krivače i t. d. (Kauders , Pola stoljeća
šumarstva).


Danas, kada kapacitet naših obnovljenih brodogradilišta s dana u dan
stalno raste a stime i potrošnja tehničko-kvalitetnog drveta, kada smola rska
industrija traži borova debla čista od grana, kada tvornice šperploča
i furnira najbolje plaćaju čiste trupce ravnomjerne strukture odgovarajućih
dimenzija, nastupilo je krajnje vrijeme, da se pristupi provađamju ove
važne uzgojne mjere.


BIBLIOGRAFIJA:


BürgerH. : Mitteilungen d. schwe´iiz,. Anstatt für d. forstliche Veirsuchiswesen,
1935, 1949, 1951. Mctteilungem d. forstlichen Biundesverisuiöhsamistalt Mariaibrunn. Vol.


47: Fisch e T F.: Ziele u. Grenizen d. Züclbtumjg ,h. Waitdibäuman, Schw. Ztsohifilfit für
Forsitw. 1950; M ay er1 - W ed e 1 in, H.: Das Aii^faisten d. Waldbaüimc, Hannover
1937; Pec h man n H.: Mitteilungen dl öster, Gess. f. Holzforschg, IL 1951; Cebaillos
e Or tun o : Fiona y vegeitooilon forestall de la Cainariias occicfentallejs, Madrid
1951.
418