DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 71 <-- 71 --> PDF |
galama, mjestima izloženim suncu i južnom položaju. Ako se mlada jelova stabla nalaze u zasjeni krošanja starijih stabla, onda ih uš redovno ne napada. Napad mladih sasitojina jele od strne ove uši u nekim državama srednje Evrope došao je toliko do izražaja, da stručnjaci pišu ne samo o sve jačem širenju te uši i njezinoj mjestimičnoj masovnoj pojavi već iznose podatke o propadanju jelovog pomlatka i postavljaju pitanje o daljnjem uzgoju jele. Uzgajači prema tome moraju posvetiti u vezi sa širenjem jelove uši izbo ja najveću pažnju daljnjem uzgoju jele i nastojati da pomiladaik jela ostane što duže u zasjeni starijih stabala. Ovo je naročito teško kod eksploatacije šume, gdje često bude pomiladaik na^lo izvrgnut utjecaju sunca. Ako se dakle vrši eksploatacija i masovno krčenje stabala u jednoj zaraženoj šumi prijeti opasnost da bude sav pomladak jele izvrgđiut napadu jelove uši. U tom slučaju dolazi u pitanje daljnje opsto janje jele na takvom zemljištu. Pregledavajući neke šumske predjele kod Idrije (Pevc, Crni vrh) zjbog proučavanja potkomjaka upozoreni smo bili i na pojavu jelove uši. Upravitelj šumarije u Idriji ing. Kordi š doveo nas je do jedne prqgale na kamenom vršku, gdje se nalazilo u skupini jedno desetak mladih 10—15 godina starih jela. Sve su one bile zaražene i pokazivale tipične posljedice napada uši. Uši su se uglavnom nalazile na izbojima i iglicama. Na pojedinim stablima već su iglice otpale u ovršcima, na granama su iglice bile blijedo zelene, žute ili već smeđe i suhe S obzirom na to, što još nemamo iskustva sa suzbijanjem jelove uši, a pored toga nam manjkaju i tehnička sredstva za provađanje mjera suzbijanja kemijskim sredstvima (k tome treba dodati i težak pristup na mjesto zaraze), jedina mjera suzbijanja je bila spaljivanje zaraženih stabala. To je bilo u tom slučaju i učinjeno. , Utješno je u tom slučaju jedino to, što je do zaraze došlo u tipičnoj prebornoj šumi, jele, smreke i bukve, a dokazano je, da preborna mješovita sastojina ne pruža povoljne uslove za razvoj i širenje jelove uši. Osim toga zaraza je za sada lokalnog karaktera No pri tom ne smijemo biti nikakvi optimisti, jer je davno poznata činjenica »ka da se neki novi štetnik na jednom odgovarajućem terenu pojavio mi ga ne možemo više iskorijeniti već samo suzbiti«. Pokušajmo kritički promotriti činjenicu, da smo pronašli u jednoj kraškoj mješovitoj šumi uš jelova izboja na jednom mjestu i da smo je suzbili spaljivanjem zaraženih stabala. Utvrđivanje uši na jednom mjestu ne isključuje mogućnost utvrđenja tog štetnika i na drugim mjestima i sličnim pozicijama. Stabla jele su najprije porušena i onda na jednoj čistini spaljena. Kod tog postupka mogao je ostati svakako stanoviti broj ušiju na životu i one su mogle preći na druga stabla jele i tako kroz godinu stvoriti novo žarište zaraze.´ Spaljivanje zaraženih stabala je doduše radikalna mjera uništavanja štetnika, ali ako se to vrši na kraškom terenu usred sušnog ljeta u slučaju malog neopreza može doći do požara. Za likvidaciju takvih zaraza smatramo da bi u svakom slučaju bila bolja primjena kemijskih sredstava, kao što se to radi kod suzbijanja ove uši u inostranstvu. Prašenje zaraženih stabala sa DDT ili HCH prahovima daje vrlo dobre rezultate, a naročito ako se taj posao izvrši u proljeće prije odlaganja jaja ili u doba kad se uši nalaze na iglicama. Poprašiti treba deblo i grane s doljnje strane, jer se uš zadržava na deblu, te na granama i iglicama pretežno s donje strane. 415 |