DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 70     <-- 70 -->        PDF

lova izboja svakako novi štetnik, jer ga tek unatrag nekoliko godina primjećujemo
i to tek mjestimice .Osim toga potrebno je naglasiti da je kod nas
dosta raširena domaća jelina lisna uš — Dreyfusia piceae Ratz.,
koja je daleko manje opasna od jelove uši izboja, pa ih ne smijemo zamjeni
ti.


Domovina uši je Turska i SSSR odnosno Armenija i Transkavkazija,
gdje je ona raširena kao štetnik na orijentalnoj sanrči (Picea
orientalis), a u Srednju Evropu je prenesena s normandskom j e 1 o m
(Abies nordmanniana). U Evropi se ona raširila na jeli , a pored toga je
ustanovljena na balzamskoj jeli i dug laz i j i. Ovdje je ona
glavni štetnik samo na jeli. Budući da uš mije kod nas pobliže opisana niti
proučena, to ćemo iznijeti podatke o njenom životu po S c h i m i t s c h e k u
i Hofmannu,


U proijlećd na kori jele možemo primijetiti nakupine voska poput vate,, a ako
po takvoj nakupini poteigmemo pnstoim ostat će nam orveniosmeđ od soka zdrobljenih
-ušiju. Uš jelova izboja zadržava se uglavnom na mlađim jelamai, a srjeđa na sirednjedobnilm
´i starim jelama. Ona u prvom "redu napada tmllade jelle ina otvaranim suncu
izloženim položajiiima, dok je na sltablimia u zasjeni mnogo- ´rjeđa.


Uš prezimljjiuji> kao ličinka (siistensilarva) II stadija, a rjeđe u prvom stadija» razvoja,
na, kori jele. U proljeće se ona presvlači i prelazi u III irazvojinii stadij. OMeno
u travnju, rijletko već koncern ožujka, pojavljuje se tzv. silsite-ns uš ženka. Ona obično
početkom: svibnja odloži nla kori debla i izboja u sikupini smeđe crvena jaja, Iz tefa
jaja se izlegu dva razvojna tiipa1 mladoh ušiju. Od jednoga se razviju uši korašice
(Neosiisten&larve), ikoje ostaju na kori, a đz drugog diijeüa jaja razviju se uši agUašiice
(Progiredienlsllairve), koje prelaze s kore na iglice jele i «tu se zadržavaju na donjoj
strani


Od Ušiju iglaSilca, opet se razviju dva tiipa. One se presvlače četiri pulta. Od jednog
dijela se razviju krailati1 seiksupaTni oiblici, koji u Evropi propadaju, jeir u zaraženom
zemljama srednje Evrope ne nalaze orijentalnu smrću, na kloijloji mogu stvoriti spolne
oblike, Od dmulgog dijela i^Iašica razviju se projgredienis-ženike, koje odlažu svoja jaja
na iglicama- Iz tih jaja se razviju opet uši koirašice (Neolsistems), ikoje napadaju» iglice
ti prelaze na ikoiruk gdje prezime u stadiju larve II. One pak ušli ikoje su ostale još u
proljeće na koirt daju također dva tipa. Jedne ostaju kao latentne ličinke (Laltanizlarve)
na kori sve do jeseni i tada se itelk idailjjfe razvijaju, doik se druge lSčlnike ´razviju u ljetu
u ženke, odlože jaja i stvaraju Möiinke Icoirašiee. I ako tu imamo više tipova ušiju u
jesen nailazimo uš jelova izboja samo na kori (kalo Iičiinlku II stadija.


Ova jelova uš ste nazmnaiža u veliikom ibroju. Jedna ženka može u proljeće odložiti
200—4Ö0 jaja. Sch mitsche k navodi, da se u povoljnim klimatskim prilikama uz
30u/o prirodnog moirtaLiiteta razvije od jedne ženske korašice u ´trećoj .godini 37 (milijuna
iglašica i 378 milijuna koirašiicai Ovi brojevi jasno pokazujlu, da ova lisna uš unatoč
razmjern omalog broja, generacija daje ipak ulkraitko vrijeme veliki broj potomaka,
koji mogu ubrzo dovesti osobito mlado* drvo do sušenja.


Po svome načinu života jelova uš izboja kao štetnik vrlo je značajna za
uzgoj jele. Na kori jelova stabla dolaze dvije vrste lisnih ušiju i to domaća
jelova uš — Dreyfusia piceae i uš izboja D. Niisslirti koja je importirana
navodno sa Krima. Dok je domaća uš za jelu više manje beznačajna, jer
se zadržava samo na kori debla, ova druga je daleko opasnija, jer se zadržava
na proljetnim izbojima i iglicama. U koliko se domaća uš jače raširi
na jednom stablu i prekrije koru na deblu i granama u nižim partijama
naročito ispod same krošnje može i ona izazvati veće poremetnje u kolanju
sokova i dovesti eventualno i do sušenja stabla. Uš izboja je daleko opasnija.
Ona u prvom redu rijetko napada starija stabla i ona u zasjeni već
se pretežno zadržava na mlađim stablima starim do 40 godina, a naročito
onima od 10—20 godina Za svoj napad izabire mlada stabla jele na pro


414