DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 69 <-- 69 --> PDF |
3. Be-rnnaid ; Waldverhältmsse der Türkei. Thatnaod. Forst Jahrbuch. 82 Band. Berlin. 1931. 4. Em, H.: Dendroilogdja (skripta). Skopje. 1948. 5. Jiakov l j e vi ć, S.: O smolniim žljezdama i građi lista u J. excelsa i J. foetiidiissima. Gl. skop. rnaiuič. društva. Skoplje. 1929. 6. J ova n ov i ć, B.: Priručnik za odrcđivainje demdrofagije. Beograd. 1951. 7. Ko´ä&n´iini, N.: Materi jal za dendrologijui. Nailazi se u biblioteci Šumarskog fakulteta u Zemunu. 8. Les Eorets en URSS. Revue du Boi®, br. 5. Paris. 1951. 9. Pa r de, L.: Les coniferes. Paris. 1951. 10. Pejioski, B-: Pridones kan itehnološkoito poznavanje mu diva d pitoma foja (manuskript). Skopje. 1952. 11. Petrovac , D.: O šuirisikom drveću ni Južnoj Srbiji Šum. List, okt. Zagreb. 1934. 12. Stefanov , B.: Dendrologija. Sofija. 1934. I 13. Ugrenović , A.; Tehnologija, drveta. Zaigreb. 1950. NOMBRE DE GRANES DANS LES FRUITS CHEZ JUNIPERUS EXCELSA, Bieb. On trouve dans la litteraitare conteimporaolme que ´le normbre de graflnes dans lc& fruits chez l´espece de Juniiporus e x c e 1 s a, Bieb. vairi© de 3 ä 6. Cepedant ceitte donnee m´est pas exaicte. Ses pasant suir ou plus grand rnoimbre n´eprreuves (532 fruits) qui ont ete iramassees dans ttrois n´epreuves (532 firtufts) qui- ont ete raimaissees dams trois .districts de Macedonie (Demiir Kapija, Crna Retka—Vrpsko et ä l´erbouchuire de laraiivde Pčinja darns Je Vardar) pair voir de methodes bietmetriques il a ate constate se quii suit; 1. Le noimibre de graines dans les fnuiilts chea l´espece Junliperrus ex eels a, Bieb. varie de 3 ai 13. 2. La moyetime atmthimettique (M) poor le nombre d´epreuves 532 s´eleve ä 8,59. Dr. Ž, Kovačević (Zagreb) UŠ JELOVA IZBOJA — DREYFUSIÄ NÜSSLINI C. B. Ako pratimo njemačku, švicarsku i austrijsku entomološku literaturu naići ćemo češće na rasprave o pojavi uši jelova izboja (DreyfusiaNüsslini C. B.) i propadanju jele u stanovitim krajevima. Naročito u posljednje vrijeme entomolozi (Hofmann, Schneider-Orelli, . Schimitschek,´ ´Zwölfer) upozoruju šumare sve više na činjenicu propadanja jelovog pomladka. Iako je ta lisna uš u Evropi poznata već preko 90 godina, kod nas je o njoj vrlo malo pisano (Živojinović), jer nije primijećeno jače ugrožavanje jele zbog njenog napada. U Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji ova je uš poznata kao jedan prilično opasan štetnik, što osobito naglašuje u svojoj radnji austrijski entomolog Schimitschek . Kod nas je ona ustanovljena mjestimice u Slovenij i (Pohorje, Idrija). I ako zaraza za sada nije zauzela neke veće razmjere ipak uš postaje iz godine u godinu sve izrazitiji štetnik i prijeti opasnost, da se proširi dalje po Hrvatskoj i Bosni, po šumama gdje ima najviše jelovih sastojina. Budući smo imali priliku da se u Sloveniji upoznamo s njezinim oštećivanjem neće biti na odmet, da se ovdje sa par riječi osvrnemo na tog štetnika. To je tim važnije jer je to jedan za Evropu novi štetnik iako već postoji decenijima. Za nas je uš je413 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 70 <-- 70 --> PDF |
lova izboja svakako novi štetnik, jer ga tek unatrag nekoliko godina primjećujemo i to tek mjestimice .Osim toga potrebno je naglasiti da je kod nas dosta raširena domaća jelina lisna uš — Dreyfusia piceae Ratz., koja je daleko manje opasna od jelove uši izboja, pa ih ne smijemo zamjeni ti. Domovina uši je Turska i SSSR odnosno Armenija i Transkavkazija, gdje je ona raširena kao štetnik na orijentalnoj sanrči (Picea orientalis), a u Srednju Evropu je prenesena s normandskom j e 1 o m (Abies nordmanniana). U Evropi se ona raširila na jeli , a pored toga je ustanovljena na balzamskoj jeli i dug laz i j i. Ovdje je ona glavni štetnik samo na jeli. Budući da uš mije kod nas pobliže opisana niti proučena, to ćemo iznijeti podatke o njenom životu po S c h i m i t s c h e k u i Hofmannu, U proijlećd na kori jele možemo primijetiti nakupine voska poput vate,, a ako po takvoj nakupini poteigmemo pnstoim ostat će nam orveniosmeđ od soka zdrobljenih -ušiju. Uš jelova izboja zadržava se uglavnom na mlađim jelamai, a srjeđa na sirednjedobnilm ´i starim jelama. Ona u prvom "redu napada tmllade jelle ina otvaranim suncu izloženim položajiiima, dok je na sltablimia u zasjeni mnogo- ´rjeđa. Uš prezimljjiuji> kao ličinka (siistensilarva) II stadija, a rjeđe u prvom stadija» razvoja, na, kori jele. U proljeće se ona presvlači i prelazi u III irazvojinii stadij. OMeno u travnju, rijletko već koncern ožujka, pojavljuje se tzv. silsite-ns uš ženka. Ona obično početkom: svibnja odloži nla kori debla i izboja u sikupini smeđe crvena jaja, Iz tefa jaja se izlegu dva razvojna tiipa1 mladoh ušiju. Od jednoga se razviju uši korašice (Neosiisten&larve), ikoje ostaju na kori, a đz drugog diijeüa jaja razviju se uši agUašiice (Progiredienlsllairve), koje prelaze s kore na iglice jele i «tu se zadržavaju na donjoj strani Od Ušiju iglaSilca, opet se razviju dva tiipa. One se presvlače četiri pulta. Od jednog dijela se razviju krailati1 seiksupaTni oiblici, koji u Evropi propadaju, jeir u zaraženom zemljama srednje Evrope ne nalaze orijentalnu smrću, na kloijloji mogu stvoriti spolne oblike, Od dmulgog dijela i^Iašica razviju se projgredienis-ženike, koje odlažu svoja jaja na iglicama- Iz tih jaja se razviju opet uši koirašice (Neolsistems), ikoje napadaju» iglice ti prelaze na ikoiruk gdje prezime u stadiju larve II. One pak ušli ikoje su ostale još u proljeće na koirt daju također dva tipa. Jedne ostaju kao latentne ličinke (Laltanizlarve) na kori sve do jeseni i tada se itelk idailjjfe razvijaju, doik se druge lSčlnike ´razviju u ljetu u ženke, odlože jaja i stvaraju Möiinke Icoirašiee. I ako tu imamo više tipova ušiju u jesen nailazimo uš jelova izboja samo na kori (kalo Iičiinlku II stadija. Ova jelova uš ste nazmnaiža u veliikom ibroju. Jedna ženka može u proljeće odložiti 200—4Ö0 jaja. Sch mitsche k navodi, da se u povoljnim klimatskim prilikama uz 30u/o prirodnog moirtaLiiteta razvije od jedne ženske korašice u ´trećoj .godini 37 (milijuna iglašica i 378 milijuna koirašiicai Ovi brojevi jasno pokazujlu, da ova lisna uš unatoč razmjern omalog broja, generacija daje ipak ulkraitko vrijeme veliki broj potomaka, koji mogu ubrzo dovesti osobito mlado* drvo do sušenja. Po svome načinu života jelova uš izboja kao štetnik vrlo je značajna za uzgoj jele. Na kori jelova stabla dolaze dvije vrste lisnih ušiju i to domaća jelova uš — Dreyfusia piceae i uš izboja D. Niisslirti koja je importirana navodno sa Krima. Dok je domaća uš za jelu više manje beznačajna, jer se zadržava samo na kori debla, ova druga je daleko opasnija, jer se zadržava na proljetnim izbojima i iglicama. U koliko se domaća uš jače raširi na jednom stablu i prekrije koru na deblu i granama u nižim partijama naročito ispod same krošnje može i ona izazvati veće poremetnje u kolanju sokova i dovesti eventualno i do sušenja stabla. Uš izboja je daleko opasnija. Ona u prvom redu rijetko napada starija stabla i ona u zasjeni već se pretežno zadržava na mlađim stablima starim do 40 godina, a naročito onima od 10—20 godina Za svoj napad izabire mlada stabla jele na pro 414 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 71 <-- 71 --> PDF |
galama, mjestima izloženim suncu i južnom položaju. Ako se mlada jelova stabla nalaze u zasjeni krošanja starijih stabla, onda ih uš redovno ne napada. Napad mladih sasitojina jele od strne ove uši u nekim državama srednje Evrope došao je toliko do izražaja, da stručnjaci pišu ne samo o sve jačem širenju te uši i njezinoj mjestimičnoj masovnoj pojavi već iznose podatke o propadanju jelovog pomlatka i postavljaju pitanje o daljnjem uzgoju jele. Uzgajači prema tome moraju posvetiti u vezi sa širenjem jelove uši izbo ja najveću pažnju daljnjem uzgoju jele i nastojati da pomiladaik jela ostane što duže u zasjeni starijih stabala. Ovo je naročito teško kod eksploatacije šume, gdje često bude pomiladaik na^lo izvrgnut utjecaju sunca. Ako se dakle vrši eksploatacija i masovno krčenje stabala u jednoj zaraženoj šumi prijeti opasnost da bude sav pomladak jele izvrgđiut napadu jelove uši. U tom slučaju dolazi u pitanje daljnje opsto janje jele na takvom zemljištu. Pregledavajući neke šumske predjele kod Idrije (Pevc, Crni vrh) zjbog proučavanja potkomjaka upozoreni smo bili i na pojavu jelove uši. Upravitelj šumarije u Idriji ing. Kordi š doveo nas je do jedne prqgale na kamenom vršku, gdje se nalazilo u skupini jedno desetak mladih 10—15 godina starih jela. Sve su one bile zaražene i pokazivale tipične posljedice napada uši. Uši su se uglavnom nalazile na izbojima i iglicama. Na pojedinim stablima već su iglice otpale u ovršcima, na granama su iglice bile blijedo zelene, žute ili već smeđe i suhe S obzirom na to, što još nemamo iskustva sa suzbijanjem jelove uši, a pored toga nam manjkaju i tehnička sredstva za provađanje mjera suzbijanja kemijskim sredstvima (k tome treba dodati i težak pristup na mjesto zaraze), jedina mjera suzbijanja je bila spaljivanje zaraženih stabala. To je bilo u tom slučaju i učinjeno. , Utješno je u tom slučaju jedino to, što je do zaraze došlo u tipičnoj prebornoj šumi, jele, smreke i bukve, a dokazano je, da preborna mješovita sastojina ne pruža povoljne uslove za razvoj i širenje jelove uši. Osim toga zaraza je za sada lokalnog karaktera No pri tom ne smijemo biti nikakvi optimisti, jer je davno poznata činjenica »ka da se neki novi štetnik na jednom odgovarajućem terenu pojavio mi ga ne možemo više iskorijeniti već samo suzbiti«. Pokušajmo kritički promotriti činjenicu, da smo pronašli u jednoj kraškoj mješovitoj šumi uš jelova izboja na jednom mjestu i da smo je suzbili spaljivanjem zaraženih stabala. Utvrđivanje uši na jednom mjestu ne isključuje mogućnost utvrđenja tog štetnika i na drugim mjestima i sličnim pozicijama. Stabla jele su najprije porušena i onda na jednoj čistini spaljena. Kod tog postupka mogao je ostati svakako stanoviti broj ušiju na životu i one su mogle preći na druga stabla jele i tako kroz godinu stvoriti novo žarište zaraze.´ Spaljivanje zaraženih stabala je doduše radikalna mjera uništavanja štetnika, ali ako se to vrši na kraškom terenu usred sušnog ljeta u slučaju malog neopreza može doći do požara. Za likvidaciju takvih zaraza smatramo da bi u svakom slučaju bila bolja primjena kemijskih sredstava, kao što se to radi kod suzbijanja ove uši u inostranstvu. Prašenje zaraženih stabala sa DDT ili HCH prahovima daje vrlo dobre rezultate, a naročito ako se taj posao izvrši u proljeće prije odlaganja jaja ili u doba kad se uši nalaze na iglicama. Poprašiti treba deblo i grane s doljnje strane, jer se uš zadržava na deblu, te na granama i iglicama pretežno s donje strane. 415 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 72 <-- 72 --> PDF |
U vezi s utvrđenjem činjenice postojanja uši jelova izboja kod nas trebalo bi opskrbiti šumska gospodarstva motornim zaprašivačima i potrebnim količinama DDT ili HCH praha, kako bi se u slučaju potrebe moglo odmah pristupiti suzbijanju tog štetnika. Ako ne pristupimo suzbijanju uši kod početka zaraze može doći do jačeg širenja tog štetnika i na taj način mogao bi biti ugrožen razvoj pomlatka jele u našim šumama. Pored toga bezuvjetno je potrebno organizirati što jaču obavještajnu službu za zaštitu šuma, jer bi bilo vrlo nezgodno da se zaraza ustanovi tek onda kada se bude uš već u velikoj mjeri kod nas raširila. LITERATURA Hofman n Ch.: Freihandstudien über Auftreten, Bionoimiie, Ökologie und Epidemiologie der WeÄsstannenilaius Dreyfusia (Chermes) Nüsislini C. B. Zeitschrift f. angewandte Entomologie Bd. XXV Berlin 1939. — Schlimi tschek E.: Beobachtungen bei einer Ubervermehruing d. Tannentrieblaius Dreyfusia Nussl"´mi C. B. Zentnailblatt f. d. gas. Forstwesen Bd. 54 — 1928. — Schiraitschek E.: Zum Massenauf treten d. Tannemtrieblaus Dreyfusiia. Nüssiini C. B. in Österreich, D. Land- u. forstwirtschaftliche Giutsbetrieb, Wien 1952. — Sc hne i d eir-Or el li: Die Weasstannenlaus Dreyfusia Nüssiini an alten Bämrnen. Schweiz. Zeitschrift f. Forstwesen. 1937. TANENTRIEBLAUS — .DREYFUSIA NÜSSLINI C. B. Nachdem es bekannt wurde list, dass die Tannentriohlaus auch -bei >unis vorkommt und der Autor hat s:ch allein davon in einigen Wäldern Sloveniens überzeugt, gibt er in diesem Referate einen kurzen Bericht über das Leben und Bekämpfung dieses Schädlings. / f Ing. Drago Radimir (Zagreb) UZGOJNA MJERA KOJOJ SE U NAS NE POKLANJA DOVOLJNO PAŽNJE Među ostalim šumsko-uzgojnim zahvatima u cilju da se u što kraćem roku uzgoji što vrednija sastojina (čišćenja, prorede, progale) naročito mjesto zauzima rezanje grana, čišćenje granja sa stabala uzgajanih u sastojinama odgovarajućeg sklopa odnosno odumiranje istih i pomjeranje zelene krošnje prema gornjem dijelu debla prirodna je pojava u razvoju sastojina. Efikasnom njegom sastojina treba pospješiti taj prirodni proces, da bi se povećala vrijednost stabala odnosno njihova tehnička uporabljivost, pravovremenim zahvatom, ukoliko se ona nisu po prirodi radi nedovoljnog sklopa ili slabe zasjene očistila od grana. U naprednijim zemljama ove uzgojne mjere provode se redovito na " temelju rezultata stručnih istraživanja, koja su svojevremeno vršena u Americi, Južnoj Africi, Finskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji i t. d. po Th. Hartigu, Lakari, Mayer-Wedelinu, Bürgern, Arnoldu, Engler, Cieslar i dr. Dok se rezanje grana vrši skoro kod svih četinara, kod listača se provodi obično kod hrasta i topole, rjeđe kod bukve, lipe i breze. Rezanje grana vrši se za vrijeme mirovanja vegetacije kod četinara, kad stabla dostignu debljinu od 8—14 cm prosječno u prsnoj visini, počam od donjih 416 |