DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 62 <-- 62 --> PDF |
negativnom smislu na vitalnost česmine, i od´ tada su se, čini nam se, počele opažati bar na otoku Braču, znatno veće površine zaražene Coraebusom. Isto tako izgleda da je zaraza nešto jača na većim nadmorskim visinama južne ekspozicije. Hrastov krasnik (Coraebus bifasciatus) je kornjaš iz porodice krasnika. To je kukac kovno zelene boje dužine 11—15 mm. Vrh pokrilja kao i dvije poprečne pruge preko pokrilja su modre boje (6). Larva može biti duga od 11—42 mm (1). Generacija ovog štetnika je 2—3 god. U mjesecu junu izlijeće imago, čija ženka nese po jedno jajašce u koru pod pupom (bilo terminalnim ili onim bočnih grana). (Da li vrijeme rojenja Coraebusa odgovara i za naše mediteranske prilike u Dalmaciji, to je posebno pitanje.) Ličinka buši hodnik od vrha prema dolje. Hodnik može biti dug 1—2 m. Prije zakukuljenja spiralno prstenuje napadnutu granu ili vrh, te nastavlja u obrnutom smjeru prema gore, gdje napravi zipku i zakukulji se. Premai tome izletni otvor je uvijek iznad spiralnog prstena. Jasno je da se prstenovane grane ili terminalni vrhovi suše. Na prstenovanom mjestu kora ispuca, jer staničje ponešto hipertrofira. Imali smo prilike ustanoviti na nekoliko izbo jaka veći broj gustih spirala na maloj duljini grančice, kod kojih se kora tako izdigla da se vanredno lijepo mogao pratiti s vanjske strane gotovo čitav hodnik. Mjere odbrane. Prema podacima iz dostupne nam literature ovaj se štetnik suzbija tako da se u proljeće, a najkasnije do mjeseca juna, uklone i spale uvele grane, jer kao što smo naprijed naveli, štetnik se nalazi u njima. Prema Petračić u odbrana od ovog štetnika je vrlo teška. Barb ey (1 pad. 406) navodi, da se u Francuskoj uklanjaju grane odmah čim počinju propadati tako, da se s granama uništavaju i larve koje se nalaze u gornjem dijelu napadnutog izhojka u prvom stadiju razvića. Kasnije, međutim, s Coraebusom ujedno se uništava i jedna osa najeznica (Ichneumonid Echthrus reluctetor L.) koja može biti vrloi korisna kod uništavanja samog Caraebusa. Ako se čišćenje ne može poduzeti kod prvih znakova zaraze korisno, je, po istom piscu, uništavati grane i kad su se potpuno posušile, budući će se na taj način isto tako uništiti jedan dio štetnika prije njegovog potpunog razvića. Kod nas se u Dalmaciji suzbijanju ovog štetnika ne posvećuje nikakva pažnja niti se poduzimlju neke šumsko-zaštitne mjere. Za resurekcije, koje se posljednjih godina izvađaju, dolaze u obzir zakržljale makije, u kojima često ima vrlo mnogo zaraženih česmina. Nakon sječe seljaci često odnašaju grane koje im služe kao ogrevno drvo na otvorenim ognjištima, pa ih postepeno spaljuju. Kod paljenja vapnenica (t. zv. klačina) odnosno kod sječa u tu svrhu, koje su također jedna vrst resurekcije, pale se posječene grane odmah odnosno u kratkom vremenskom razdoblju. Pošto se vapnenice pale ponajviše ljeti (srpanj,, kolovoz) onda, obzirom na razvoj štetnika, ni jedan ni drugi gore spomenuti rad ne daje po našem mišljenju nekih naročitih pozitivnih rezultata, osim u slučaju kad se sijeku izbojci koji su istom počeli propadati. Da je ovo mišljenje ispravno, dokazuje i naprijed spomenuti slučaj, da se Coraebus pojavio i poslije izvršene resurekcije. Deblji zaraženi materijal, t. j. ogrevno drvo, često se izvaža u druge kotareve (kao na pr. sa Brača) te se tako, ako se u njemu nalazi štetnik, dalje širi zaraza. Da bi se Coraebus resurekclijama suzbio, trebalo bi odjednom izvršiti resurekcione sječe na vrlo velikim površinama, jer je zaraza, koliko smo upućeni, zadobila šire razmjere. 406 |