DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Od nama poznatih biljnih parazita opaža se na mnogim česminama na naličju lišća rđasto-soneđe mrlje koje prouzrokuje Phiilosticta quercusilici. Za vlažnijih godina javlja se i p e p e 1 n i c a. Da li su česti i kakovi drugi paraziti biljnog ili životinjskog porijekla, nismo mogli do danas utvrditi. Svi spomenuti štetnici nesumnjivo crpe hranu i slabe svog domaćina. Poneki kompleksi u kojim je zastupana i česmina povremeno stradaju i od šumskog požara. Kako on djeluje makar i u svojoj najblažoj formi, suvišno je ovdje isticati. Napad hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus). Posljednjih godina skoro po cijeloj Dalmaciji, a osobito po´ otocima, opaža se sušenje vrhova izbojaka i vrhova grančicla na znatnijem broju strukova česmine. Ovo sušenje ustanovili smo lično na mnogim površinama na Braču, Korčuli, Pelješcu, Mljetu i Lastovu . Prema dobivenim podacima od drugova sa terena i na ostalim područjima Dalmacije, negdje više negdje manje, opažaju se slične pojave. Ovo sušenje vrhova izazvano je napadom hrastovog krasnika. Napadnuti dijelovi česmine polagano se suše. Koliko smo do sada mogli ustanoviti ili saznati, najjače je napadnuta česmina na otoku Braču . Izgleda da su najmanje napadnuti kotarevi Zada r i Dubrovnik . U tim kotarevima čitavi obalni pojas pokazuje prisutnost hrastovog prstenara. Kad se je on zapravo pojavio, vrlo je teško utvrditi, jer o tome nema nikakvih pisanih podataka. Jedino smo za otok Brač mogli ustanoviti da se i do godine 1934. opažala pojedinačna pojava ovog insekta. (2) Na području kotareva: Šibenik, Hvar i Dubrovnik primjećena je zaraza, prema pojedinim podacima upravitelja odnosnih šumarija, prije 2—3 godine. Što se tiče intenziteta zaraze, ni taj nam nažalost nije dovoljno poznat. Naveli smo naprijed da je otok Brač najjače napadnut. Zatim bi po intenzitetu došli po našem saznanju iz prije dvije godine, neki predjeli na poluotoku Pelješcu, pa područja kotareva Šibenik, Hvar, Korčula sa Lastovom te otok Mljet. Općenito je intenzitet slab do srednji, a pojava sušenja izbojaka veoma proširena ali raštrkana po pojedinim strukovima. Koliko smo mogli konstatovati 1948. god. područje otoka Mljeta je tada najmanje bilo zaraženo. Ovo dovodimo u vezu s dobro sačuvanim i uzgajanim sastojinama makije u kojoj je i česmina sačuvana. Kakovo je tamo sada stvarno stanje nije nam dovoljno poznato. Naprotiv je makija na Braču, u kojoj se nalazi i česmina, ponajviše jako degradirana i devastirana te dovedena do tipova makijskih šikara koje smo svojedobno nazvali tipovima B i C (3). Mišljenja smo da je zaraza na Braču u retrogradaciji, jer se danas manje opaža sušenje grančica negoli ranijih godina. Prema P e t r a č i ć u (4) hrastov prstenar napada srednjedobne hra stove iznad 50 god., a specijalno one uzrasle iz panjeva te rijetkog sklopa, na lošem tlu i na južnim ekspozicijiama. Mi smo naprijed dokazali sma njenu vitalnost čismine za naše prilike u Dalmaciji. Prema vlastitim opa žanjima i na temelju podataka nekih šumara sa područja. Dalmacije, dade se zaključiti da prstenar napada sve dobne razrede česmine. Imali smo priliku ustanoviti jedan slučaj, gdje su 4-godišnji izbojdi nakon izvršene resurekcione sječe bili napadnuti od hrastovog prstenara. Ovd;e još mo ramo naglasiti, da je vjerojatno i oštra zima 1946/47 znatno djelovala u , 405 |