DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 60 <-- 60 --> PDF |
česmina s ostalim pratiocima tvori ponajviše šikare, a kod nešto boljeg uzgoja i u sačuvanim oazama, regularne niske šumice, odnosno niske šume s pričuvcima. Visokih šuma česmine, koliko nam je do sada poznato, na području Dalmacije nema. Posljednjih godina upotrebljava se kod pošumljavanja krša i melioracija makija žir česmine, ali izgleda sa malo uspjeha. Koji je razlog tome, za sada ne ćemo razmatrati. Tu i tamo nalaze se pojedini lijepi primjerci odraslih stabala česmine, koji su vjerovatno nastali iz sjemena. U Splitu n. pr. postoji i jedan drvored odraslih česmina. Tlo pod česminom u šikarama je ponajviše jako degradirano. Talkove šikare izložene su stalnom pašarenju, a niske šume steljarenju i branju lismika (t. zv. »kića« ili »grma«) za stajsku prehranu stoke (ponajviše koza). Nije čudo da česmina u takovim prilikama jedva vegetira i da je njen opstanak trajno ugrožen. Ovome se pridružuju i sječe, bilo zakonite ili bespravne, jer česmina najvrednija vrst ogreva u zoni makije, kako obzirom na kaloričnu vrijednost, tako i na trajanje sagorjevanja. Kao tehničko drvo neobično je cijenjeno u seljačkom domaćinstvu. Bespravnim sječama i branjem »kića« ostavljaju se visoki panjevi, točnije rečeno izbojci se prevršuju, deblo se iznakažuje na razne načine, tako, da takove sječe ne doprinose prirodnoj regeneradiji šikara. Ovakove se sječe osim toga vrše u svako doba godine. S druge strane i zakonite sječe — zbog nedovoljne kontrole uslijed atomiziranog i rasparčanog šumskog fonda (specijalno u privatnom vlasništvu), zbog velikih potreba na ogrevu (česte sječe, otvorena ognjišta), te katkada ostavljanja visokih panjeva na kamenitom terenu — doprinose daljnjem slabljenju panjeva česmine. Posljedica toga je slabljenje otpornosti biljke prema štetnicima, koji napadaju tako iscrpljene biljke i mogu da se razimnože u većoj mjeri. Kod sačuvanih niskih šumica česmine ponajviše se ide u drugu krajnost. Poznato je naime, da česmina ima jaku izbojnu snagu, koja brzo opada sa starošću. Mišljenja smo da loše stojbinske prilike znatno smanjuju vrijeme trajanja jake izbojne snage. Tako se u praksi općenito smatra, što negdje može biti točno, da je najbolja ophodnja za niske šume makijie 20—30 god., premda ovo, koliko nam je poznato, nitko nije ispitao ili utvrdio. Vlasnici koji su do danas uspjeli sačuvati takove šumice, ponajviše produžuju ophodnju možda iz želje za što većom dobiti, a možda i iz same ljubavi prema šumi, kojtu je na dalmatinskom kršu tako teško uzgojiti, a još teže sačuvati! Sličan slučaj postoji i sa pričuvcima u niskoj šumi česmine. Naravno, ako je točno mišljenjie da sa starošću slabi izbojna snaga česmine, u što ne sumnjamo, znači da je u starijoj dobi i njena vitalnost manja. Dakle, kako u šikarama tako i u niskim šumama, vitalnost česmine je znatno manja nego bi morala biti. Osim toga, ne valja zaboraviti, da je. česmina skiofilna (ombrofilna) vrst. Međutim u skoro svim sadašnjim sastojinama naći ćemo je izloženu punom sunčanom svjetlu, što veoma pogoduje razvitku hrastovog prstenara. Isto tako i česte sušne godine posljednjeg decenija smanjuju vitalnost česmine, a pogoduju i masovnijem razvitku Coraebusa. 404 |