DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Kako se vidi, društveno priznata vrednost drveta na panju »ŠT« po kvalitetu (vrsti drveća i asortimanu) u I razredu veća je za 320 mil. dinara öd vrednosti »CDNP«, u II razredu veća je za 160 mil. dinara, u III razredu ta je razlika jednaka 0, u IV razredu manja je za 160 mil. din. i u V razredu manja je za 320 miliona dinara. Ukupan zbir pozitivnih i negativnih razlika daje jednake iznose od 480 mil. dinara koji se poništavaju. Time se ujedno dokazuje pomenuta identičnost. »Šumska taksa« koju je autor izračunao u pojedinim razredima jednaka je prodajnoj ceni proizvođača drvo-industriskog proizvoda (eksploatacije šuma), kako se vidi iz gornje analize. Stoga je logično da ista ne može biti vrednost šumskog proizvoda drveta na panju. Razlika 4.120 — 2.520 = 1.600 mil. dinara između ukupne prodajne qene proizvođača drvno-industrijskog proizvoda (eksploatacije šuma) i diferencijalne rente položaja, nastaje usled obrazovanja ove poslednje pod uslovima najnepovoljnijeg položaja (Imax)´ Na osnovu svega izloženog mogu se izvesti ovi zaključci: 1) da je postavka o nepostojanju diferencijalne rente u šumarstvu nepravilna i pogrešna; i 2) da nema šumarstva bez ekonomske kategorije diferencijalne rente položaja. Lenjin je rekao da se diferencijalna renta položaja u poljoprivredi formira, pa makar bila i ukinuta privatna svojina. U šumarstvu se ona javlja u navedenom obliku. Stoga je tvrdnja autora: »da je pojam diferencijalne rente položaja u šumarstvu uveden pogrešnom analogijom prema diferencijalnoj renti boniteta u poljoprivredi« (str. 278), neosnovana. COMMENTING THE ARTICLE »DIFFERENTIAL RENT OF SITE IN FORESTRY« Author gives the argumentation about the incorrectness and groundlessness of the statement that the differential rent does not exist in forestry. Ing. Branimir Marinković (Supetar na Braču) PROBLEM PROPADANJA ČESMINE (QUERCUS ILEX L.) U DALMACIJI Uvod. Posljednjih nekoliko godina opaža se gotovo na cijelom području makije u Dalmaciji negdje jače, negdje slabije sušenje pojedinih dijelova strukova česmin e (crnike, česvine, česmiike — Quercus ilex L.). Uzrok ovom sušenju je napad insekta hrastovog kra s ni k a, hrastovo g prstenar a (Coraebus bifasciatus). Izgleda, da ovom problemu do danas nitko nije posvetio veću pažnju. Pokušat ćemo stoga u ovom članku prikazati sliku ovog propadanja, strukova česmine i osvijetliti ovaj problem. Česmina sa šumsko uzgojnog gledišta. U Dalmaciji česmina dolazi sa ostalim elementima makije. Zapravo je ona glavni njen elemenat, te u fitocenološkom pogledu predstavlja ponajviše regresivni stadij negdašnjih česminovih šuma (Quercetum ilicis Br. BI.). Sa šumsko uzgojnog gledišta 403 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 60 <-- 60 --> PDF |
česmina s ostalim pratiocima tvori ponajviše šikare, a kod nešto boljeg uzgoja i u sačuvanim oazama, regularne niske šumice, odnosno niske šume s pričuvcima. Visokih šuma česmine, koliko nam je do sada poznato, na području Dalmacije nema. Posljednjih godina upotrebljava se kod pošumljavanja krša i melioracija makija žir česmine, ali izgleda sa malo uspjeha. Koji je razlog tome, za sada ne ćemo razmatrati. Tu i tamo nalaze se pojedini lijepi primjerci odraslih stabala česmine, koji su vjerovatno nastali iz sjemena. U Splitu n. pr. postoji i jedan drvored odraslih česmina. Tlo pod česminom u šikarama je ponajviše jako degradirano. Talkove šikare izložene su stalnom pašarenju, a niske šume steljarenju i branju lismika (t. zv. »kića« ili »grma«) za stajsku prehranu stoke (ponajviše koza). Nije čudo da česmina u takovim prilikama jedva vegetira i da je njen opstanak trajno ugrožen. Ovome se pridružuju i sječe, bilo zakonite ili bespravne, jer česmina najvrednija vrst ogreva u zoni makije, kako obzirom na kaloričnu vrijednost, tako i na trajanje sagorjevanja. Kao tehničko drvo neobično je cijenjeno u seljačkom domaćinstvu. Bespravnim sječama i branjem »kića« ostavljaju se visoki panjevi, točnije rečeno izbojci se prevršuju, deblo se iznakažuje na razne načine, tako, da takove sječe ne doprinose prirodnoj regeneradiji šikara. Ovakove se sječe osim toga vrše u svako doba godine. S druge strane i zakonite sječe — zbog nedovoljne kontrole uslijed atomiziranog i rasparčanog šumskog fonda (specijalno u privatnom vlasništvu), zbog velikih potreba na ogrevu (česte sječe, otvorena ognjišta), te katkada ostavljanja visokih panjeva na kamenitom terenu — doprinose daljnjem slabljenju panjeva česmine. Posljedica toga je slabljenje otpornosti biljke prema štetnicima, koji napadaju tako iscrpljene biljke i mogu da se razimnože u većoj mjeri. Kod sačuvanih niskih šumica česmine ponajviše se ide u drugu krajnost. Poznato je naime, da česmina ima jaku izbojnu snagu, koja brzo opada sa starošću. Mišljenja smo da loše stojbinske prilike znatno smanjuju vrijeme trajanja jake izbojne snage. Tako se u praksi općenito smatra, što negdje može biti točno, da je najbolja ophodnja za niske šume makijie 20—30 god., premda ovo, koliko nam je poznato, nitko nije ispitao ili utvrdio. Vlasnici koji su do danas uspjeli sačuvati takove šumice, ponajviše produžuju ophodnju možda iz želje za što većom dobiti, a možda i iz same ljubavi prema šumi, kojtu je na dalmatinskom kršu tako teško uzgojiti, a još teže sačuvati! Sličan slučaj postoji i sa pričuvcima u niskoj šumi česmine. Naravno, ako je točno mišljenjie da sa starošću slabi izbojna snaga česmine, u što ne sumnjamo, znači da je u starijoj dobi i njena vitalnost manja. Dakle, kako u šikarama tako i u niskim šumama, vitalnost česmine je znatno manja nego bi morala biti. Osim toga, ne valja zaboraviti, da je. česmina skiofilna (ombrofilna) vrst. Međutim u skoro svim sadašnjim sastojinama naći ćemo je izloženu punom sunčanom svjetlu, što veoma pogoduje razvitku hrastovog prstenara. Isto tako i česte sušne godine posljednjeg decenija smanjuju vitalnost česmine, a pogoduju i masovnijem razvitku Coraebusa. 404 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Od nama poznatih biljnih parazita opaža se na mnogim česminama na naličju lišća rđasto-soneđe mrlje koje prouzrokuje Phiilosticta quercusilici. Za vlažnijih godina javlja se i p e p e 1 n i c a. Da li su česti i kakovi drugi paraziti biljnog ili životinjskog porijekla, nismo mogli do danas utvrditi. Svi spomenuti štetnici nesumnjivo crpe hranu i slabe svog domaćina. Poneki kompleksi u kojim je zastupana i česmina povremeno stradaju i od šumskog požara. Kako on djeluje makar i u svojoj najblažoj formi, suvišno je ovdje isticati. Napad hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus). Posljednjih godina skoro po cijeloj Dalmaciji, a osobito po´ otocima, opaža se sušenje vrhova izbojaka i vrhova grančicla na znatnijem broju strukova česmine. Ovo sušenje ustanovili smo lično na mnogim površinama na Braču, Korčuli, Pelješcu, Mljetu i Lastovu . Prema dobivenim podacima od drugova sa terena i na ostalim područjima Dalmacije, negdje više negdje manje, opažaju se slične pojave. Ovo sušenje vrhova izazvano je napadom hrastovog krasnika. Napadnuti dijelovi česmine polagano se suše. Koliko smo do sada mogli ustanoviti ili saznati, najjače je napadnuta česmina na otoku Braču . Izgleda da su najmanje napadnuti kotarevi Zada r i Dubrovnik . U tim kotarevima čitavi obalni pojas pokazuje prisutnost hrastovog prstenara. Kad se je on zapravo pojavio, vrlo je teško utvrditi, jer o tome nema nikakvih pisanih podataka. Jedino smo za otok Brač mogli ustanoviti da se i do godine 1934. opažala pojedinačna pojava ovog insekta. (2) Na području kotareva: Šibenik, Hvar i Dubrovnik primjećena je zaraza, prema pojedinim podacima upravitelja odnosnih šumarija, prije 2—3 godine. Što se tiče intenziteta zaraze, ni taj nam nažalost nije dovoljno poznat. Naveli smo naprijed da je otok Brač najjače napadnut. Zatim bi po intenzitetu došli po našem saznanju iz prije dvije godine, neki predjeli na poluotoku Pelješcu, pa područja kotareva Šibenik, Hvar, Korčula sa Lastovom te otok Mljet. Općenito je intenzitet slab do srednji, a pojava sušenja izbojaka veoma proširena ali raštrkana po pojedinim strukovima. Koliko smo mogli konstatovati 1948. god. područje otoka Mljeta je tada najmanje bilo zaraženo. Ovo dovodimo u vezu s dobro sačuvanim i uzgajanim sastojinama makije u kojoj je i česmina sačuvana. Kakovo je tamo sada stvarno stanje nije nam dovoljno poznato. Naprotiv je makija na Braču, u kojoj se nalazi i česmina, ponajviše jako degradirana i devastirana te dovedena do tipova makijskih šikara koje smo svojedobno nazvali tipovima B i C (3). Mišljenja smo da je zaraza na Braču u retrogradaciji, jer se danas manje opaža sušenje grančica negoli ranijih godina. Prema P e t r a č i ć u (4) hrastov prstenar napada srednjedobne hra stove iznad 50 god., a specijalno one uzrasle iz panjeva te rijetkog sklopa, na lošem tlu i na južnim ekspozicijiama. Mi smo naprijed dokazali sma njenu vitalnost čismine za naše prilike u Dalmaciji. Prema vlastitim opa žanjima i na temelju podataka nekih šumara sa područja. Dalmacije, dade se zaključiti da prstenar napada sve dobne razrede česmine. Imali smo priliku ustanoviti jedan slučaj, gdje su 4-godišnji izbojdi nakon izvršene resurekcione sječe bili napadnuti od hrastovog prstenara. Ovd;e još mo ramo naglasiti, da je vjerojatno i oštra zima 1946/47 znatno djelovala u , 405 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 62 <-- 62 --> PDF |
negativnom smislu na vitalnost česmine, i od´ tada su se, čini nam se, počele opažati bar na otoku Braču, znatno veće površine zaražene Coraebusom. Isto tako izgleda da je zaraza nešto jača na većim nadmorskim visinama južne ekspozicije. Hrastov krasnik (Coraebus bifasciatus) je kornjaš iz porodice krasnika. To je kukac kovno zelene boje dužine 11—15 mm. Vrh pokrilja kao i dvije poprečne pruge preko pokrilja su modre boje (6). Larva može biti duga od 11—42 mm (1). Generacija ovog štetnika je 2—3 god. U mjesecu junu izlijeće imago, čija ženka nese po jedno jajašce u koru pod pupom (bilo terminalnim ili onim bočnih grana). (Da li vrijeme rojenja Coraebusa odgovara i za naše mediteranske prilike u Dalmaciji, to je posebno pitanje.) Ličinka buši hodnik od vrha prema dolje. Hodnik može biti dug 1—2 m. Prije zakukuljenja spiralno prstenuje napadnutu granu ili vrh, te nastavlja u obrnutom smjeru prema gore, gdje napravi zipku i zakukulji se. Premai tome izletni otvor je uvijek iznad spiralnog prstena. Jasno je da se prstenovane grane ili terminalni vrhovi suše. Na prstenovanom mjestu kora ispuca, jer staničje ponešto hipertrofira. Imali smo prilike ustanoviti na nekoliko izbo jaka veći broj gustih spirala na maloj duljini grančice, kod kojih se kora tako izdigla da se vanredno lijepo mogao pratiti s vanjske strane gotovo čitav hodnik. Mjere odbrane. Prema podacima iz dostupne nam literature ovaj se štetnik suzbija tako da se u proljeće, a najkasnije do mjeseca juna, uklone i spale uvele grane, jer kao što smo naprijed naveli, štetnik se nalazi u njima. Prema Petračić u odbrana od ovog štetnika je vrlo teška. Barb ey (1 pad. 406) navodi, da se u Francuskoj uklanjaju grane odmah čim počinju propadati tako, da se s granama uništavaju i larve koje se nalaze u gornjem dijelu napadnutog izhojka u prvom stadiju razvića. Kasnije, međutim, s Coraebusom ujedno se uništava i jedna osa najeznica (Ichneumonid Echthrus reluctetor L.) koja može biti vrloi korisna kod uništavanja samog Caraebusa. Ako se čišćenje ne može poduzeti kod prvih znakova zaraze korisno, je, po istom piscu, uništavati grane i kad su se potpuno posušile, budući će se na taj način isto tako uništiti jedan dio štetnika prije njegovog potpunog razvića. Kod nas se u Dalmaciji suzbijanju ovog štetnika ne posvećuje nikakva pažnja niti se poduzimlju neke šumsko-zaštitne mjere. Za resurekcije, koje se posljednjih godina izvađaju, dolaze u obzir zakržljale makije, u kojima često ima vrlo mnogo zaraženih česmina. Nakon sječe seljaci često odnašaju grane koje im služe kao ogrevno drvo na otvorenim ognjištima, pa ih postepeno spaljuju. Kod paljenja vapnenica (t. zv. klačina) odnosno kod sječa u tu svrhu, koje su također jedna vrst resurekcije, pale se posječene grane odmah odnosno u kratkom vremenskom razdoblju. Pošto se vapnenice pale ponajviše ljeti (srpanj,, kolovoz) onda, obzirom na razvoj štetnika, ni jedan ni drugi gore spomenuti rad ne daje po našem mišljenju nekih naročitih pozitivnih rezultata, osim u slučaju kad se sijeku izbojci koji su istom počeli propadati. Da je ovo mišljenje ispravno, dokazuje i naprijed spomenuti slučaj, da se Coraebus pojavio i poslije izvršene resurekcije. Deblji zaraženi materijal, t. j. ogrevno drvo, često se izvaža u druge kotareve (kao na pr. sa Brača) te se tako, ako se u njemu nalazi štetnik, dalje širi zaraza. Da bi se Coraebus resurekclijama suzbio, trebalo bi odjednom izvršiti resurekcione sječe na vrlo velikim površinama, jer je zaraza, koliko smo upućeni, zadobila šire razmjere. 406 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Kod privatnih šumovlasnika, kojih ima u Dalmaciji vrlo mnogo, ovo sušenje vrhova i grana izaziva pojačane sječe, koje se negdje iskorištavaju u spekulativne svrhe (kao na pr. na Braiču i Pelješcu).. Pošto se snabdje-| vanje pučanstva ogrevom jednim dijelom vrši baš provadanjem resurekcionih ili i čistih sječa, praktički bi na ovaj način brzo osjetili1 pomanjkanje ogreva, koje se negdje već i javlja. Za specijalne prilike u Dalmaciji mi ćemo morati pored zaštitnih mjera voditi jednovremeno računa i o šumsko uzgojnim i ekonomskim momentima. U vezi toga mjere koje će trebati poduzeti radi suzbijanja hrastovog prstenara bit će ovisne o tome dali se radi o šikari ili o odraslijoj niskoj šumi. Isto tako morat ćemo voditi računa i o paši stoke. K tome će i sam intenzitet zaraze i udaljenost zaraženog predjela od naselja određivati način suzbijanja. Obzirom da je zaraza već tu i da je obuhvatila velike površine bilo slabijeg ili jačeg intenziteta, kao i da napadnuti strukovi dalje propadaju od truleži, te da štetnik napada nove izbojke i strukove, biti će korisno da se makar i davno napadnuti dijelovi čim, prije uklone i eventualno iskoriste. U vezi gornjega mišljenja smo, da bi suzbijanje hrastovog krasnika trebalo u Dalmaciji vršiti za vrijeme zimskog vegetacionog mirovanja i na slijedeće načine: I. Kod slabijeg intenziteta zaraze, a) Na strukovim a d o 2 m visin e uklanjanje čitavog .zaraženog izbo j ka do panja, kako se vrši, odnosno kako bi trebalo vršiti čišćenje iz šumsko uzgojnih razloga. U pojedinom slučaju trebat će ukloniti i više izbojaka, pa možda i onog centralnog, najdebljeg. Kod lijepo uzgojenih strukova, moguće će biti potrebno uklanjanje samo koje postrane grančice. Zabrana paše ovdje nije potrebna, jer ukoliko novi izbo jak strada, preostali strukovi rastu dalje (naravno uz pretpostavku da se radi o paši ovaca i da ni stari izbojci ne će biti oštećeni). b) Na strukovima odnosno stabalcima iznad 2 m visin e samim uklanjanjem zaraženog dijela grane ili terminalnog izbojka. Naravno, da je u oba slučaja potrebno spaljivanje, odnosno brzo uni štenje zaraženih dijelova. II. Kod jačeg intenziteta izvođenje resurekcionih sječa uz hitno uklanjanje zaraženih dijelova ili eventualno njihovo spaljivanje. Najbolje bi bilo da se ovi dijelovi upotrebe za paljenje vapnenica (klačina). III. Zabrana izvoza zaraženo´g drva u kotareve odnosno područja gdje zaraze nema, kako radi zaštite česmine, tako i ostalih vrsta hrastova koje Coraebus napada. Zaključak Ako bi se suzbijanje hrastova prstenara vršilo pravovremeno i na naprijed opisane načine, ono ne može biti potpuno efikasno. Mi smo na početku istakli koji su primarni uzroci propadanja česmine. Pravovremenim uklanjanjem zaraženih dijelova mi bi zaista suzbili štetnika, a izvršenom resurekcionom sječom samo djelomično meliorirali sastojinu. Otpor 407 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 64 <-- 64 --> PDF |
nost česmine prema napadu ovog štetnika postignut ćemo tek onda, kad se meliorira i samo tlo, kad sklop u sastojini bude potpun i kada bude njezi svakog struka česmine posvećena ona pažnja koju ona traži. Ovo ćemo po našem mišljenju, postići u prvom redu strogom zaštitom, stavljanjem pod zabranu, i spriječavanjem daljnjeg haračenja makije specijalno česmine, kao i stalnim provađanjem čišćenja i popunjavanjem praznina u makijskim šumama i šikarama odgovarajućim vrstama. Koje će se predložene mjere i u kojem obimu moći stvarno provesti na terenu u Dalmaciji pitanje je i problem za sebe. LITERATURA: 1. Bar bey A.: Traite d´entomologie forestiere, Paris 1925 g. II. edit (str. 401). 2. Bujukali ć H.: Šumarstvo osrtva Brača, Gračanica 1934, dipl, rad, litogr. (str. 14). 3. Marinkovi ć B.: Nekoliko mišljenja i prijedloga k pitanju amelioracije devastiranih makija u Dalmaciji, Šum .list 1950 g. br. 5 i 6. 4. P e t r a č ić A.: Štete od hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus) kod uzgajanja hrastovih šuma, Šum. list 1934 g. (str. 110 i 111). 5. Vajda Z.: Zaštita šuma, Šum. priručnik II. dio Zgb. 1946 g. (str. 821). 6. Vesel i D.: Bilješke iz zaštite šuma, Sarajevo 1946 g. (str. 32). IL PROBLEMA DEL DEPERIMENTO DELL´ELCE (LECCIO, QUERCUS ILEX L.) IN DALMAZIA L´autore constata in tutta la Dalmazia la presenza đelTinsetto Coraebus bifasciauts suH´elce (leccio, Quercus ilex L.). Analizando questa invasione l´autore conclude che il trattamento negativo verso la macchia e la devastazione continua della macchia, sono le cause principali del deperimento dell´elce. e queste cause hanno favorizato lo sviluppo e l´invasione del Coraebus. Alia fine l´autore propone alcune rnisure per combattere questo insetto. Ing. Bran. Pejoski (Skopje) O BROJU SEMENKI U PLODOVIMA JUNIPERUS EXCELSA, Bieb. Rasprostranjenost vrste Juniperus excelsa, Bieb. — U biljno-geografskom pogledu Juniperus excelsa , Bieb. naseljava Istočni Mediteran, uključujući Kavkaz i Krim (7). U Maloj Aziji ova vrsta naročito dolazi na južnim delovima ovog poluostrva između A v 1 a n-a i Ad a n-e, gde se penje do 1.800 metara nadmorske visine zajedno sa Quercus pube scens i Qu. infect oria (Bernhard). U Grčkoj dolazi kako na ostrvima tako i na kontinentu. U Bugarskoj susreće se pojedinačno ili u većim grupama na nižim delovima Centralnih Rodopa i kod Kresnenskog defileja (S t e f a n o v). U Jugoslaviji jedino dolazi u Makedoniji, gde na nekim mestima gradi na manjini površinama veoma lepe čiste ili mešovite sastojine (Pčinja, Crna Reka, Raduša, Prespansko Jezero). U visinskom pogledu ona u Makedoniji dolazi od 100 do 800 metara nadmorske visine na krečnim ili silikatnim terenima. Baš na terenima Makedonije ona je bila predmet istraživanja 408 |