DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 53 <-- 53 --> PDF |
fliš-terena, do 400 m n/v (Ričice, Biorine, Dobranje). Najbolje se razvija na diluvijalnim debelim naslagama u dolinama, vrtačama i uz rubove kraških polja, ali ne zaostaje u prirastu i u obilnom rađanju ni na crvenicama. Nalazi se i u pojedinim šumskim kulturama, ali tu slabo podnosi konkurenciju, zaostaje u prirastu, zahtijeva njegu, bez koje kržljavi i degenerira. U poslijeratno doba stvorila se čitava plejada stručnjaka i amatera t, zv. »amigdalizatora« Dalmacije koji su insistirali na pošumljavanju većih površina bademom. Sadili su badem u čistim sastojinama po 100 komada po ha bez podstojne sastojine. Vjerovali su da će time rješiti problem ozelenjenja goloig krša i ekonomski preporoditi ovu oblast, a o zaštiti tla uopće nisu vodili računa. Srećom da ta naduvana propaganda nije od seljaka prihvaćena. Seljaci su konkretnim i pametnim obrazloženjima dokazali amigdalizatorima, da badem nije sposoban za ekstenzivno voćarstvo na kršu, da zahtijeva bolje i dublje tlo, mnogo prostora, mnogo svijetla i nešto njege. Osim toga badem ne popravlja lio, nego ga iscrpljuje i ne štiti tlo od erozije. Ipak ne znači da badem ne bi trebalo uzgaijati u šumskim! rasadnicima. Naprotiv, treba povećati produkciju sadnica specijalno za pošumljavamje posjeda seljačkih zadruga i privatniika. Tehnika uzgajanja badema je vrlo jednostavna. Nesporazum medu stručnjacima postoji samo u vremenu njegove sjetve. Prema najnovijim pronalascima, vremenski period nije odlučan faktor u uspjehu sjetve badema, nego temperatura tla. Sjeme zasijano rano u proljeće niče skoro istodobno kao i ono zasijano u jesen. Životne funkcije u sjemenu badema probuduju se onda, kad strašni otrov amygdalin u sjemenu pod utjecajem temperature tla prede u drugi alotropski spoj i izgubi svoje otrovno djelovanje i time otvori vrata izlasku klice na dnevno svijetlo. Prema ovome bi bilo indiferentno, da li se badem sije u jesen ili rano u proljeće. CORYLUS-VRSTE Obična lijeska može da postane neobičnom ako se njoj pokloni dolična pažnja Bilo bi možda mnogo korisnije, kad bi se kraški šumari pozabavili razmnožavanjem na kršu ovog poznatog kalcifila. Na tome bi mnogo dobilo i voćarstvo´ i šumarstvo. Lijeska relativno dobro podnosi sušu, ne pati od vjetrova, ne stavlja velike zahtjeve na tlo i počne rano da rada plodom. Plod lijeske sadrži do 60°/o prvoklasnog jestivog ulja. Žile lijeske odlično vezuju teren. To je grm, koji bi možda dobro došao za učvršćenje pokretnog fliš-terena. U kotaru Imotskom postojali su samo tragovi autohtone lijeske i to u predjelima uz granicu Bosne. Mnogo više je ima u kotarevima Sinj i Knin . Tehnika razmnožavanja je vrlo jednostavna. Razmnožava se masovno uglavnom položniciama. Na žalost naši stručni listovi ne pokazuju mnogo interesovanja za ovu korisnu biljku. Za uzgajanje lijeske kod nas na golom kršu morajuagronomi. da se u jednakoj mjeri zainteresiraju šumari i 397 |