DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 48     <-- 48 -->        PDF

skova. Njegovo korijenje čvrsto veže tlo u jednu cjelinu. Takova je uzorna
kultura crnog bora na fliš-terenu postojala, a vjerojatno još i sada postoji
u selu Ričicam a na strmim osojnim i izloženim buri obroncima brda
»Osoja«. U toj kulturi za 13 godina promatranja nije zabilježen nijedan
slučaj obaran ja stabla vjetrom (izvale). Ova 30-godišnja kultura izgledala
je kao oaza u nepreglednoj pustinji sivkasto-žute tupine koja je u najjačem
procesu raspadanja i erozije. Baš ova kultura služila je kao vanredno dobar
i poučan uzorak, kako treba štititi tlo od erozije.


Međutim ovaj primjer nije jedinstven u kotaru Imotskom, a vjerojatno
i u drugim kotarevima na području oblasti Dalmacije. Postoje još starije i
ljepše kulture (napr. »Galica draga«) na kojima se jasno vidi, da se sadnjom
bora može postići vrlo dobar uspjeh na učvršćivanju fliš-terena.


Tome u prilog govori još i slijedeća okolnost. Fliš-teren, iako se smatra
pokretnim terenom, ipak se znatno razlikuje od t. zv. »ruč-terena« sa debelim
i teškim naslagama ilovače. Kod ruč-terena zapažamo klizanje debelih
masa navlažene ilovače. Na eocenskom fliš-terenu nema dubokih naslaga
rahle zemlje, jer se raspadanje vrši postepeno u relativno tanjim slojevima
izloženim atmosferlijama ,ispod koji se nalazi tvrda tupina. Korijenje borovih
nasada ipak prodire duboko u tupinu, a nadzemni dio bora svojim
pokrovom štiti gornje horizonte od raspadanja.


PINUS HALEPENSIS


Da ne griješimo više sa alepskim borom.


U mnogim mješovitim šumskim kulturama na području ovog kotara do
300 m nlv nađe se po koji primjerak ili manja grupa alepskog bora. Ima
primjeraka i od 30 do 40 godina starosti, ali nigdje se taj bor ne razvija u
krupnije stablo. Pojedini stariji primjerci alepskog bora izrastu u ovom kotaru
u tanka kržljava stabla od 3—4 m visine ili još češće rastu grmoliko.
Rađaju plodom. Šišarice su normalno razvijene i daju dobro klijavo sjeme,
koje ovdje dozrijeva koncem ljeta.


Uzgajanje je alepskog bora u ovom kotaru griješka prošlosti, ali je ta
griješka pravljena sve do početka rata, a nije isključeno da se ponavlja i
sada. U kulturama ga nalazimo u prisojnim stranama ili u gusto obraslim
sastojinama. Činjeni su pokusi sadnje alepskog bora u predjelu »Trolokve«
sela L o v r a ć a, na brdovitom platou, cea 500 m nlv, na skeletnom zemljištu,
u udaljenosti oko 30 km od morske obale (u zračnoj liniji). Kultura je
u početku uspjela, ali nakon 4—5 godina postepeno i potpuno propala od
studeni i jakih vjetrova, iako je bila zaštićena drugim elementima mješovite
sastojine. U ovoj neravnoj borbi za opstanak alepski je bor pokazivao vanrednu
otpornost: preko zime bi pocrvenio, a za vrijeme vegetacije ponovo
bi oživio, ali svaki put sa sve većim i većim gubitkom vegetativnih organa.


CUPRESSUS SEMPERVIRENS


A. k lima ti z a ci j a i prodiranje čempresa u
zaleđu Zagore
U kulturama su jednako zastupljena oba varijeteta čempresa, koji
jednako dobro uspijevaju na diluvijalnim podlogama, kao i na crvenicama


392