DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 48 <-- 48 --> PDF |
skova. Njegovo korijenje čvrsto veže tlo u jednu cjelinu. Takova je uzorna kultura crnog bora na fliš-terenu postojala, a vjerojatno još i sada postoji u selu Ričicam a na strmim osojnim i izloženim buri obroncima brda »Osoja«. U toj kulturi za 13 godina promatranja nije zabilježen nijedan slučaj obaran ja stabla vjetrom (izvale). Ova 30-godišnja kultura izgledala je kao oaza u nepreglednoj pustinji sivkasto-žute tupine koja je u najjačem procesu raspadanja i erozije. Baš ova kultura služila je kao vanredno dobar i poučan uzorak, kako treba štititi tlo od erozije. Međutim ovaj primjer nije jedinstven u kotaru Imotskom, a vjerojatno i u drugim kotarevima na području oblasti Dalmacije. Postoje još starije i ljepše kulture (napr. »Galica draga«) na kojima se jasno vidi, da se sadnjom bora može postići vrlo dobar uspjeh na učvršćivanju fliš-terena. Tome u prilog govori još i slijedeća okolnost. Fliš-teren, iako se smatra pokretnim terenom, ipak se znatno razlikuje od t. zv. »ruč-terena« sa debelim i teškim naslagama ilovače. Kod ruč-terena zapažamo klizanje debelih masa navlažene ilovače. Na eocenskom fliš-terenu nema dubokih naslaga rahle zemlje, jer se raspadanje vrši postepeno u relativno tanjim slojevima izloženim atmosferlijama ,ispod koji se nalazi tvrda tupina. Korijenje borovih nasada ipak prodire duboko u tupinu, a nadzemni dio bora svojim pokrovom štiti gornje horizonte od raspadanja. PINUS HALEPENSIS Da ne griješimo više sa alepskim borom. U mnogim mješovitim šumskim kulturama na području ovog kotara do 300 m nlv nađe se po koji primjerak ili manja grupa alepskog bora. Ima primjeraka i od 30 do 40 godina starosti, ali nigdje se taj bor ne razvija u krupnije stablo. Pojedini stariji primjerci alepskog bora izrastu u ovom kotaru u tanka kržljava stabla od 3—4 m visine ili još češće rastu grmoliko. Rađaju plodom. Šišarice su normalno razvijene i daju dobro klijavo sjeme, koje ovdje dozrijeva koncem ljeta. Uzgajanje je alepskog bora u ovom kotaru griješka prošlosti, ali je ta griješka pravljena sve do početka rata, a nije isključeno da se ponavlja i sada. U kulturama ga nalazimo u prisojnim stranama ili u gusto obraslim sastojinama. Činjeni su pokusi sadnje alepskog bora u predjelu »Trolokve« sela L o v r a ć a, na brdovitom platou, cea 500 m nlv, na skeletnom zemljištu, u udaljenosti oko 30 km od morske obale (u zračnoj liniji). Kultura je u početku uspjela, ali nakon 4—5 godina postepeno i potpuno propala od studeni i jakih vjetrova, iako je bila zaštićena drugim elementima mješovite sastojine. U ovoj neravnoj borbi za opstanak alepski je bor pokazivao vanrednu otpornost: preko zime bi pocrvenio, a za vrijeme vegetacije ponovo bi oživio, ali svaki put sa sve većim i većim gubitkom vegetativnih organa. CUPRESSUS SEMPERVIRENS A. k lima ti z a ci j a i prodiranje čempresa u zaleđu Zagore U kulturama su jednako zastupljena oba varijeteta čempresa, koji jednako dobro uspijevaju na diluvijalnim podlogama, kao i na crvenicama 392 |