DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Najveći dio šuma u Francuskoj posjeduju privatnici i to u iznosu od 63%> (6,8
miliona ha). Na komunalne šume otpada 25%> (2,3 miliona ha), dok ostatak od 15°/»
(1,6 miliona ha) su državne šume. Privatni vlasnici šuma, kojih ima oko 1,5 milion,
slobodno raspolažu svojim šumama. Stoga je veći dio> tih šuma slabo uređen. Kao
kontrast tome su državne i komunalne šume, koje su vrlo dobro uređene, jer se
nalaze pod upravom države. U sklopu Ministarstva Poljoprivrede nalazi se Generalna
direkcija voda i šuma, koja rukovodi šumskom privredom putem svojih 41
šum. gospodarstava. Svako gospodarstvo se dijeli na šumarije, šumarija na distrikte,
a distrikti na lugarije. Na čelu šumskog gospodarstva i šumarije stoji uvijek šum.
inženjer (Ingenieur des Eaux et Forets), koji je završio Visoku šumarsku školu u
Nancy-u. Sefovi distrikta su šumari sa svršenom srednjom školom, (»Ingenieurs de
Traveaux«). Danas ima u Francuskoj 250 šum. inženjera, 1100 šefova distrikta i 4.300
lugara.


Prije rata postojali su u pojedinim regijama stalni uredi za uređivanje šuma.
Danas su ti uredi ukinuti, te postoji kod Generalne direkcije voda i šuma u Parizu
Komitet za uređivanje šuma, koji odobrava uređajne elaborate i koji izdaje smjernice
za njihov sastav.


Za obrazovanje visokoškolskih šumarskih kadrova postoji za cijelu Francusku
samo^ jedna Visoka šumarska škola U Nancyu. U tu se školu primaju kao redoviti
slušači, prvo, diplomiram inženjeri agronomije (3A>), drugo, diplomirani inženjeri
tehnike (Vs), i to oko dvadesetorica svake godine.


U Srednju šumarsku školu u Barru (Nogent sur Vernisson) primaju se agronomi
sa svršenom srednjom školom i lugari sa izvjesnim iskustvom. Škola traje 2
godine i obrazuje šumare srednjoškolce (Ingenieurs de Traveaux). U istom se
mjestu nalazi i lugarska škola.


Pored tih škola postoji još Viša drvno-industrijska škola u Parizu i Srednja
drvno-industrijska škola u Mouchardu (Jura) i Luchonu (Pirineji).
U cijeloj Francuskoj postoji samo jedan Centralni šumarski institut u Nancyu
i jedan Centralni institut za istraživanje drva u Parizu.


Uređivanje visokih regularnih šuma


´Metoda »tire et aire«


Najstarija francuska metoda, nazvana »tire et aire«, sastoji se u tome,
da se šuma podijeli na onoliki broj sječina, koliko ophodnja broji godina.
Svake se godine siječe odgovarajuća sječina tako, da se sječine nižu jedna
za drugom sukcesivno, U visokim regularnim šumama nije se provodila na
sječinama čista sječa nego su se na njima ostavljali sjemenjaci, i to oko
10 komada po 1 k. j . Takav je način uređivanja bio propisan u Francuskoj
odredbom »Ordonance de Melun« od godine 1669. i održao se sve do početka
devetnaestoga stoljeća, kad su H a r ti g i Cott a udarili temelj
šestarskim metodama, koje su također prodrle i u Francusku i ondje zamijenile
metodu »tire et aire«.


Međutim, ta metoda ima još uvijek oficijelni karakter, te se primjenjuje
u šumama blage klime, gdje je prirodno pomlađivanje lagano i sigurno, kao
na pr. u šumama primorskog bora u Landima,


Metoda stalnih afekt a c i j a


Lorentz i Parade su prenijeli \0 o 11 i n u metodu u Francusku
u toku prve polovice prošlog´stoljeća. Jednostavna i praktična Cottin a
metoda našla je u Francuskoj vrlo mnogo pristaša. No u toku vremena
Cottin a je metoda doživjela u Francuskoj izvjesne modifikacije, pretvorivši
se u metodu stalnih afektacija.


348