DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 7 6. OKTOBAR I NOVEMBAR GODINA 1952 Dr. ing. Dušan Klepac (Zagreb) UREĐIVANJE ŠUMA U FRANCUSKOJ (L´amenagement des forets en France) Uvod Francuzi kažu, da je uređivanje šuma skup operacija, koje treba obaviti za izradbu uređajnog elaborata (Huf f e 1, 1926.). Oni vele osim toga, da se uređivanja šuma sastoji u tome, da šumsku proizvodnju prilagodimo potrebama čovjeka (Parde, 1930.). Već po samim tim definicijama naslućujemo, da se tu radi o originalnom uređivanju šuma, koje ima svoje specifičnosti i svoje karakteristike. Ustvari francusko je uređivanje šuma najstarije na svijetu. Ono vuče svoj korijen čak iz Srednjeg vijeka te se postepeno razvijalo i nadopunjavalo, Iz starih su metoda evolucijom nastale nove, moderne uredajne metode. U svome razvoju francusko je uređivanje šuma pretrpjelo jaki njemački utjecaj (H artig i Cot ta), no usprkos tome, ono je zadržalo svoju originalnu crtu. Stoga držimo, da ne će biti na odmet upoznati najvažnije metode francuskog uređivanja šuma i uočiti njegovu suštinu, to više, što su raniji članci napisani o tom predmetu (M a n o j 1 o v i ć, 1926., Perrin, 1932.) djelomice pali u zaborav, a djelomice nisu više suvremeni. Mislimo, da bi bilo dobro poslužiti se iskustvima drugih naroda, kako bismo spriječili, odnosno predusreli, eventualne svoje pogreške u uređivanju šuma. Nekoliko riječi o francuskom šumarstvu uopće Francuska ima oko 11 miliona ha šuma, t. j . oko 20% od svoje površine. 3,5 miliona ha otpada na crnogorične, a 7,5 miliona na listopadne šume. Ove posljednje su ovako raspoređene: oko 1 milion ha ima visokih, oko 4 miliona ha srednjih i oko 2,5 miliona ha niskih šuma. Sveukupna godišnja potrošnja drveta od 25,5 miliona kubika daleko je veća od godišnje proizvodnje tako, da je Francuska deficitarna zemlja na drvu i to naročito obzirom na četinjavu građu i celulozu. 347 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Najveći dio šuma u Francuskoj posjeduju privatnici i to u iznosu od 63%> (6,8 miliona ha). Na komunalne šume otpada 25%> (2,3 miliona ha), dok ostatak od 15°/» (1,6 miliona ha) su državne šume. Privatni vlasnici šuma, kojih ima oko 1,5 milion, slobodno raspolažu svojim šumama. Stoga je veći dio> tih šuma slabo uređen. Kao kontrast tome su državne i komunalne šume, koje su vrlo dobro uređene, jer se nalaze pod upravom države. U sklopu Ministarstva Poljoprivrede nalazi se Generalna direkcija voda i šuma, koja rukovodi šumskom privredom putem svojih 41 šum. gospodarstava. Svako gospodarstvo se dijeli na šumarije, šumarija na distrikte, a distrikti na lugarije. Na čelu šumskog gospodarstva i šumarije stoji uvijek šum. inženjer (Ingenieur des Eaux et Forets), koji je završio Visoku šumarsku školu u Nancy-u. Sefovi distrikta su šumari sa svršenom srednjom školom, (»Ingenieurs de Traveaux«). Danas ima u Francuskoj 250 šum. inženjera, 1100 šefova distrikta i 4.300 lugara. Prije rata postojali su u pojedinim regijama stalni uredi za uređivanje šuma. Danas su ti uredi ukinuti, te postoji kod Generalne direkcije voda i šuma u Parizu Komitet za uređivanje šuma, koji odobrava uređajne elaborate i koji izdaje smjernice za njihov sastav. Za obrazovanje visokoškolskih šumarskih kadrova postoji za cijelu Francusku samo^ jedna Visoka šumarska škola U Nancyu. U tu se školu primaju kao redoviti slušači, prvo, diplomiram inženjeri agronomije (3A>), drugo, diplomirani inženjeri tehnike (Vs), i to oko dvadesetorica svake godine. U Srednju šumarsku školu u Barru (Nogent sur Vernisson) primaju se agronomi sa svršenom srednjom školom i lugari sa izvjesnim iskustvom. Škola traje 2 godine i obrazuje šumare srednjoškolce (Ingenieurs de Traveaux). U istom se mjestu nalazi i lugarska škola. Pored tih škola postoji još Viša drvno-industrijska škola u Parizu i Srednja drvno-industrijska škola u Mouchardu (Jura) i Luchonu (Pirineji). U cijeloj Francuskoj postoji samo jedan Centralni šumarski institut u Nancyu i jedan Centralni institut za istraživanje drva u Parizu. Uređivanje visokih regularnih šuma ´Metoda »tire et aire« Najstarija francuska metoda, nazvana »tire et aire«, sastoji se u tome, da se šuma podijeli na onoliki broj sječina, koliko ophodnja broji godina. Svake se godine siječe odgovarajuća sječina tako, da se sječine nižu jedna za drugom sukcesivno, U visokim regularnim šumama nije se provodila na sječinama čista sječa nego su se na njima ostavljali sjemenjaci, i to oko 10 komada po 1 k. j . Takav je način uređivanja bio propisan u Francuskoj odredbom »Ordonance de Melun« od godine 1669. i održao se sve do početka devetnaestoga stoljeća, kad su H a r ti g i Cott a udarili temelj šestarskim metodama, koje su također prodrle i u Francusku i ondje zamijenile metodu »tire et aire«. Međutim, ta metoda ima još uvijek oficijelni karakter, te se primjenjuje u šumama blage klime, gdje je prirodno pomlađivanje lagano i sigurno, kao na pr. u šumama primorskog bora u Landima, Metoda stalnih afekt a c i j a Lorentz i Parade su prenijeli \0 o 11 i n u metodu u Francusku u toku prve polovice prošlog´stoljeća. Jednostavna i praktična Cottin a metoda našla je u Francuskoj vrlo mnogo pristaša. No u toku vremena Cottin a je metoda doživjela u Francuskoj izvjesne modifikacije, pretvorivši se u metodu stalnih afektacija. 348 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Metoda stalnih afektacija* osniva se na definitivnoj i ne promjenljivoj podjeli ophodnje na jednake periode i na analognoj podjeli gospodarske jedinice (»serije«) u afektacije jednake površine. Periode su višekratnici ophodnje, a određuju se za svaku gospodarsku jedinicu posebno. One moraju biti tako duge, da se unutar jedne periode mogu prirodno pomladiti sve sastojine afektacije, koja je na redu da se siječe. Podijelimo li ophodnju u 5 perioda, prvoj ćemo periodi dodijeliti toliko odjela najurgentnijih za sječu, da im ukupna površina iznosi */« površine gospodarske jedinice. Tako izabrani odjeli činit 6e prvu afektaciju. Na analogan način formira se druga afektacija, pa onda treća i t. d. Odjeli se grupiraju u afektacije prema njihovoj starosti, prema njihovom stanju, prema pravilima o sječnom redu i ostalim momentima. Tako formirane afektacije treba da zadovolje ova četiri uvjeta: 1. one moraju biti suvisle; 2. granice im moraju biti fiksne (nepromjenljive); 3. treba da su prirodno ograničene; 4. treba da su pravilno nanizane u smjeru sjekoreda (prva afektacija treba da se pruža sjeveroistočno od druge, a druga sjeveroistočno od treće i t. d.). Ukoliko je nemoguće istodobno zadovoljiti sva četiri uvjeta, odustaje se od trećeg i četvrtog. Tada se afektacije ograničavaju umjetnim linijama (»lignes d´affectations«). Kod metode stalnih afektacija sastavlja se opća i posebna osnova sječa. Opća osnova sječa sastavlja se za cijelu ophodnju te ima permanentan karakter. Ona iskazuje površine odjela razvrstane u pojedine afektacije, koje su dodijeljene pojedinim periodama. Posebna osnova sječa odnosi se samo na jednu periodu i na jednu afektaciju, koja je na redu za sječu. Takva osnova sječa iskazuje, pored površina odjela i odsjeka, još i njihove drvne mase. Zato se klupiraju sva stabla u odjelima one afektacije, koja je na redu da se siječe. Drvna masa (V) te afektacije ustanovljuje se pomoću jednoulaznih drvnogromadnih tabela (»tarif d´amenagement«). Ukoliko je ta drvna masa inertna, godišnji će etat biti jednak kvocijentu mase [V] i duljine periode (n). Možemo li očekivati, da će masa (V) još prirašćivati, odredit ćemo njezin postotak prirasta (p) i izračunati godišnji etat glavnog prihoda po formuli (1), n 2 Provodiocu uređajnog elaborata prepušta se, da on sam odredi mjesto i intenzitet sječe kod realizacije godišnjeg etata glavnog prihoda — naravno u okviru tekuće afektacije. Na koncu periode sve sastojine tekuće (zadnje) afektacije imaju biti posječene i prirodno pomlađene. Posebna osnova sječa sadrži pored plana oplodhih sječa i plan njegovanja. Za svaku afektaciju utvrđuje se posebna ophodnjica proređivanja na temelju starosti sastojina. Ta ophodnjica mora biti višekratnik periode. Kvocijent površine afektacije i pripadajuće joj ophodnjice proređivanja daje nam površinski etat međuprihoda. Pojedini odjeli, odnosno odsjeci, grupiraju se tako, da čine godišnji površinski etat međuprihoda. * Afektacija je skup sastojina, koje su određene! da se posijeku u; toku jedne periode. 349 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Njegovanje šuma obavlja se svake godine u svakoj afektaciji (osim u prvoj!). U nekim afektacijama proredit će se sve sastojine dva, a u nekim tri i više puta. Intenzitet proredivanja prepušta se provodiocu uređajnog elaborata. Glavne revizije obavljaju se potkraj svake periode. Tada se ponovno sastavlja posebna osnova sječa za narednu periodu. Unutar periode vrše se obično svake desete godine male revizije. One se sastoje u ponovnom obračunu godišnjeg etata glavnog prihoda. To se čini zbog toga, jer obračun etata ,odnosno bolje reći obračun prirasta, nije potpuno egzaktan. Specifičnost metode stalnih afektacija očituje se u tome, što su periode tako dugačke, da se za vrijeme jedne periode mogu prirodno pomladiti sve sastojine posebne osnove sječa. Iz toga proizlazi, da je m etoda stalnih afektacija vezana jedino uz oplodnu sječu, što je uopće karakteristično za sve francuske kombinirane metode. Druga specifičnost metode stalnih afektacija ili, bolje reći, uopće specifičnost francuskog uređivanja šuma jesu konvencionalne jednoulazne drvnogromadne (uredajne) tabele izrađene na bazi prsnih promjera. One ne daju točne rezultate za drvnu masu pojedinih stabala na panju. No one omogućuju točnu kontrolu uživanja šuma i kontrolu prirasta. Te dvije specifičnosti metode stalnih afektacija održale su se do danas u francuskom uređivanju šuma. Metoda stalnih afektacij a se preživjela, što je potpuno razumljivo, jer se osniva na pretpostavci, da su afektacije fiksne i suvisle, da je ophodnja jedinstvena i nepromjenljiva, da je oblik gospodarenja isti i da će tok vegetacije biti pravilan i neporemećen. To je, naravno, nemoguće postići u prirodnoj šumi. Pa ipak jedna od najljepših šuma hrasta kitnjaka u Francuskoj — šuma »Bere e« uređena je i danas po toj metodi. Evo o njezinom uređenju nekoliko podataka. Suma »Berce« se nalazi 35 km južno od grada Le Mans. Površina joj je 5.442,30 ha; od toga otpada na listače 3.800 ha a na četinjače 1.642,30 ha. Nadmorska visina se kreće oko 150 m. Tlo je ilovasto-pjeskovito. Listače čini hrast kitnjak sa dobro razvijenom donjom etažom bukve. Površina listača razdijeljena je na 7 gospodarskih jedinica tako, da svaka gospodarska jedinica obuhvata podjednake stojbinske (ekološke) prilike. U četiri gospodarske jedinice ophodnja je duga 240 godina, a u ostale tri ona iznosi 216 godina. Svaka je gospodarska jedinica razdijeljena na 6 afektacija, odnosno na 6 dobnih razreda, a svaki od njih zauzima V« površine gospodarske jedinice. U gospodarskim jedinicama s ophodnjom od 240 godina periode su duge 40 godina, dok su one u ostalim gospodarskim jedinicama 36 godina. Prema tome u jednim gospodarskim jedinicama mora biti zadnja afektacija (sastojine od 201—240 god.) posječena i prirodno pomlađena u toku od 40 godina, dok u drugim jedinicama zadnja afektacija (t. j . sastojine starosti od 180—216 god.) mora biti posječena i prirodno pomlađena u toku od 36 godina. Oplodna sječa vrši se u 5 sjekova. Pripravnim se sijekom vadi sya donja etaža i 25—30% drvne mase glavne sastojine. U razmacima od 2—3 godine provode se 3 naknadna sijeka, a zatim dovršni sijek tako, da pomladno razdoblje traje 12—15 godina. Sastojine zrele za sječu, t. j . prije pripravnog sijeka, dosežu iznos od 800 m* hrastovine i 50 m3 bukovine po jednom hektaru. (Vidi si. 1.) Drvna se masa ustanovljuje samo u sastojinama zadnje afektacije pomoću jednoulaznih drvnogromadnih tabela. Kvocijent tako ustanovljene drvne mase i duljine periode definira godišnji etat. Male revizije obavljaju se svakih 10 godina, a jedina im je svrha, da se korigira godišnji etat. To se vrši tako, da se ponovno klupiraju preostala stabla u zadnjoj afektaciji. Na taj se način ustanovljuje prirast i revidira prvotno određeni godišnji etat. Objašnjenje, zašto u Francuskoj još uvijek primjenjuju metod u stalni h afektacija, nalazimo u tome, što je u šumi »Berce« dugotrajnim uređivanjem 350 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 7 <-- 7 --> PDF |
postignut normalan razmjer dobnih razreda unutar svake gospodarske jedinice, pa je prema tome spomenuta metoda upotrebljiva. Metoda promjenljivih afektacija Metoda promjenljivih afektacija razvila se iz metode stalnih afektacija. Kao i kod prethodne metode i ovdje se ophodnja dijeli na periode, koje su zadržale prvobitno značenje. Gospodarska jedinica se dijeli na afektacije, ali koje nisu više ni suvisle, ni permanentne cjeline. Opća osnova sječa nema više permanentni karakter. Revizija uređajnog elaborata obavlja se na koncu svake periode. Tada se ponovno formiraju sve afektacije, tako da u stvari postoji samo zadnja afektacija. Ostale afektacije računskog su karaktera, a formiraju se radi toga, da bi se mogla odrediti površina zadnje afektacije, t. j . one, koja će se posjeći i prirodno pomladiti u toku prve periode. Princip je, dakle, ostao isti, kao kod metode stalnih afektacija: svaka perioda dobiva jednaku površinu sastojina, t. j . jednako veliku afektaciju. Budući da se prilikom revizije uređajnog elaborata ponovno stvaraju nove afektacije, nema jedinstvene i nepromjenljive ophodnje unutar gospodarske jedinice, kao kod prethodne metode. Može se stoga dogoditi, da neki odjeli jedne gospodarske jedinice budu u toku jedne ophodnje posječeni više puta, a neki nijedamput. Na taj se način može ova metoda lakše prilagoditi postojećoj gospodarskoj strukturi prirodnih šuma, to više, što afektacije ne moraju biti ni trajne ni suvisle cjeline. Godišnji etat glavnog prihoda i međuprihoda računa se na analogan način kao kod metode stalnih afektacija. Klasičan primjer za metodu promjenljivih afektacija našli smo u četvrtoj i osmoj gospodarskoj jedinici školske šume »La For et Domaniale de Haye« u okolici Nancya. M e t´o.d a jedne jedine afektacije Metoda jedne jedine afektacije razvila se iz metode promjenljivih afektacija. Za razliku od prethodnih dviju metoda ova metoda operira samo s jednom afektacijom i odgovarajućom periodom (n), koja se odabire tako duga, da se za vrijeme njezina trajanja mogu prirodno pomladiti sve sastojine u afektaciji. Površina afektacije (s) ne određuje se na temelju opće osnove sječa, kao kod prethodnih dviju metoda, nego se izračunava po formuli (2) s = — P (2) a P = površina gospodarske jedinice; a = sječiva dob; n = dužina periode. Afektacija se formira od sastojina rastepenih po cijeloj gospodarskoj jedinici. Kako se najprije uzimlju u obzir sastojine, u kojima je već počela oplodna sječa, potrebno je njihovu površinu reducirati na potpun obrast. Prema instrukciji za uređivanje šuma od 1924. ta se redukcija ima obaviti 351 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 8 <-- 8 --> PDF |
ovako: označimo li sa (f^ površinu sastojina zrelih za sječu nepotpunog obrasta, sa (gi) njihovu temeljnicu, a sa (g) temeljnicu, koju bi imale te sastojine, da su potpuno´obrasle, onda je reducirana površina [h) spomenutih sastojina jednaka: . fr = -il X f, . (3) Reducirana površina sastojina (fr) uzima se u obzir kod računanja površina afektacija po formuli (2). Kad je afektacija određena, onda se ustanovljuje njezina drvna masa i odgovarajući prirast za polovinu periode onako kao kod metod e stal nih afektacija. Godišnji etat glavnog prihoda izračunava se po formuli. Etat međuprihoda određuje se samo po površini. Opće osnove sječa nema. Sastavlja se samo posebna osnova sječa, koja važi za jednu periodu. Na koncu svake periode obavlja se glavna revizija. Tom se prilikom izrađuje nova posebna osnova sječa. Metodom jedne jedine afektacije odustalo se od pojma ophodnje. To je razumljivo, jer se ne sastavlja opća osnova sječa, pa prema tome ophodnja gubi svoj smisao. Mjesto ophodnje, spomenuta metoda operira sa sječivom dobi. Metoda jedne jedine afektacije ima tu prednost, što se može primijeniti na gospodarske jedinice s različitim vrstama drveća i sa različitim sječivim dobima. U takvim je gospodarskim jedinicima površina afektacije (s) definirana jednadžbom (4). s = — :X P, + -X Ps + — X Px (4) a: a2 as a1( a2 ax sječive dobi pojedinih sastojina; Pi, P™ Px ukupne površine sastojina sa sječivim dobima atl &21. , axj Pi + P2 + + Px ukupna površina gospodarske jedinice. Reduciranje zrelih sastojina na potpuni obrast pomoću temeljnice vrlo je prikladno, prvo, stoga, što je temeljnica najstalniji elemenat odraslih sastojina i, drugo, što se spomenuta redukcija obavlja unutar francuske jedinice, t. j . kod istog stojbinskog boniteta. Treba imati pred očima, da se francuske gospodarske jedinice formiraju tako, da obuhvataju podjednake stojbinske (ekološke) prilike. Zbog navedenih karakteristika metoda jedne jedine afektacije nema više obilježje šestarske metode, nego je slična n j e ma čkoj metodi dobnih razreda. Glavna razlika između metode dobnih razreda i metode jedne jedine a f e kt a c i j e jest u tome, što se kod prve etat određuje na temelju uspoređivanja konkretnog razmjera dobnih razreda sa normalnim kao i na temelju gospodarskih momenata, dok se kod druge etat određuje samo po formuli (2). 352 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Metoda jedne jedine afektacije elastičnija je od prethodnih francuskih kombiniranih metoda. U toku vremena uvidjelo se, da uređivanje šuma ne može bazirati na nepromjenljivoj ophodnji i na gospodarskoj jedinici stalnih (nepromjenljivih) granica. Modifikacijama metode s talim i) h afekta c i ja to je pitanje riješeno. Metoda promjenljivih afektacija, a pogotovu metoda jedne jedi ne afektacije, ne traži, da ophodnja bude fiksna i da granice gospodarskih jedinica budu nepromjenljive; to je razumljivd, uzmemo li u obzir, da te metode ne idu za tim, da se postigne normalitet, nego da se osigura princip potrajnosti1. Metodi jedne jedine afektacije ipak prigovaraju (Huffel, 1926., str. 390; Jer ram, 1945., str. 38.), da ne uzima u račun potrajnost prihoda u drugim periodama. Stoga preporučuju, da se obračun ©tata protegne na zadnje dvije periode. Kao primjer uređivanja šuma po metodi jedne jedine afektacije navodimo šumu »Bio is«, koja se proteže nedaleko grada Bloiisa. Površina joj je 2.668,23 ha. Nadmorska visina 130 m; tlo ilovasto; god. oborine 570 mm; srednja godišnja temperatura 10,9° C. Vrste drveća: hrast kitnjak 87°/o, bukva 5%>, grab 2,5%>, bijeli bor 5% i razno 0,5°/«. (Vidi si. 2 i 3.) Suma je podijeljena na 3 gospodarske jedinice: istočnu (908,83 ha), zapadnu (926,96 ha) i južnu (832,44 ha). Cijela je šuma razdijeljena na 162 odjela, ali numeriranje odjela ne počinje iznova u svakoj gospodarskoj jedinici nego brojevi odjela kontinuirano teku od 1—162 za cijeli šumski masiv. Takav sistem obilježavanja odjela omogućuje specijalni redosljed proređivanja. Periode su duge 30 godina. Za istočnu i zapadnu gospodarsku jedinicu sječiva dob je 210 godina, a za južnu 180 godina. U svakoj se gospodarskoj jedinici razlikuju dvije grupe odjela, t. j . dva odjeljka: odjeljak pomlađivanja i odjeljak njegovanja. Odjeljak pomlađivanja sastoji se od odjela, u kojima je već započela oplodna sječa. On iznosi u istočnoj gospodarskoj jedinici 113,19 ha, u zapadnoj 114,42 ha, u južnoj 133,30 ha. U toku periode od 30 godina treba da je odjeljak pomlađivanja posječen i prirodno pomlađen. Odatle s proizlazi godišnji etat glavnog prihoda od 5.900 m za cijelu šumu, t. j . 2,2 m3 glavnog prihoda po hektaru. Odjeli, koji nisu uvršteni u odjeljak oplodnih sječa, čine drugu grupu odjela — odjeljak za njegovanje. Ophodnjica proređivanja odabrana je sa 10 godina tako, da 1951. godine dolaze na red za proredu svi oni odjeli, koji imaju zadnju brojku 1, "t. j . odjeli 1, 11, 21, 31, 41 i t. d. U godini 1952. proredit će se svi odjeli sa zadnjom znamenkom 2, t. j . odjeli 2, 12, 22, 32, 42, 52 i t. d. U 1961. dolaze opet na red za proredu odjeli 1, 11, 21, 31, 41 i t. d. Uređivanje visokih prebornih šuma Preborne su se šume u Francuskoj uređivale na analogan način kao i nizinske. Dok su gospodarske jedinice nizinskih šuma bile razdijeljene po metodi »tire et aire« na toliko godišnjih sječina koliko je ophodnja brojila godina, dotle su se gospodarske jedinice planinskih šuma dijelile na onoliki broj sječina, koliko je ophodnjica imala godina. Svake godine se prebirala jedna sječina. Ako´ je ophodnjica bila duga (/) godina, onda se preborna sječa vraćala na istu sječinu nakon (/) godina pošto je prešla sve sječine od 1 do (1-1). Intenzitet preborne sječe u svakoj sječini se određivao po broju stabala. Danas se intenzitet preborne sječe ne određuje po broju stabala nego po drvnoj masi. No osnovna ideja uređivanja prebornih šuma ostala je ne 353 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
promjenjena: Gospodarska jedinica se dijeli na onoliko sječina (ili odjela) koliko ophodnjica broji godina, tako da svake godine dođe na red zafprebornu sječu jedna sječina (odnosno jedan odjel). Drvna masa (etat), koja će se prebiranjem na toj sječini (odnosno u tom odjelu) godišnje posjeći, određuje se ili po Melardovoj formuli ili po kontrolnoj metodi. Principijelna razlika između Melarđove formule 1 kontron e metod e sastoji se u tome, što se kod prve etat određuje za cijelu gospodarsku jedinicu, pa se onda raspoređuje na pojedine odjele — postupa se po principu »iz velikoga u malo«. Kod kontrolne metode tretira se naprotiv svaki odjel samostalno, te se prema tome određuje drvna masa za sječu za svaki odjel posebno — postupa se po principu »iz maloga u veliko «. Određivanje etata po Melardovoj formuli Po Melardovo j formuli godišnji se etat određuje kao funkcija inventarizirane drvne zalihe cijele gospodarske jedinice Drvna se zaliha dijeli na tri debljinska razreda: a) prvi, ili najtanji debljinski razred, koji se sastoji od stabala kojih stt prsni promjeri manji od V3 dimenzije zrelosti; b) drugi, ili srednji debljinski razred, u koji ulaze stabla kojih se prsni promjeri kreću od Vs do 213 dimenzije zrelosti; c) treći, ili najjači debljinski razred, koji obuhvata stabla prsnih promjera većih od 2/3 dimenzije zrelosti. Drvna masa svakog debljinskog razreda smatra se kao drvna masa jedne afektaeije. Prema tome drvna masa trećeg debljinskog razreda treba da bude posječena za vrijeme jedne trećine sječive dobi I—I. Pod sječivom dobi (u) razumijeva se srednja starost stabala, koja su postigla dimenziju zrelosti. Taksaciona je granica jedna trećina dimenzije zrelosti. To znači, da se stabla prvog debljinskog razreda ne klupiraju. U dobro uređenim šumama drvna masa trećeg debljinskog razreda (V3) odnosi se prema drvnoj masi drugog debljinskog razreda (V2) kao 5:3. Sveukupni godišnji etai sastoji se: 1) od etata trećeg debljinskog razreda ili etata glavnog prihoda (EJ. Ei = I* + _L x V3 X t (5) u 2 T 2) od etata srednjeg debljinskog razreda ili etata međuprihoda: E2 = — X V2 X t´ (6) q t = godišnji prirast po jedinici drvne mase trećeg debljinskog razreda; t´ = godišnji prirast po jedinici drvne mase srednjeg debljinskog razreda; — = redukcioni faktor za realiziranje godišnjeg prirasta na drvnoj masi q srednjeg debljinskog razreda. 354 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Dani su aproksimativni prosječni iznosi za veličine (t), (t´) i I—J za šumu normalne strukture i potpunog obrasta. t = 0,01; t´ - 0,03; — = — q 3 Faktori (t), (t´) i( — [određuju se ili pomoću Presslerova svrdla ili uspo redbom dviju uzastopnih inventura drvne mase. Etat trećeg debljinskog razreda iznosi 1,6 do 2,25 prirasta drvne mase toga razreda. Etat srednjeg debljinskog razreda se kreće između 73 do 72 prirasta drvne mase toga razreda. Gdjekad se određuje etat na temelju tih podataka, dakle bez faktora (u), (t), (t´) il—j . To se prakticira onda, kad se znade koliko prirašćuje drvna masa zadnjeg i predzadnjeg debljinskog razreda. i ´« ´-MM SÄ Radi ilustracije uređivanja prebome šume po Melarodovo j formuli spominjemo šumu »La foret de Lantosque« koja se nalazi u Martinskim Alpama na nadmorskoj visini oko 1.100 metara. Zbog teškoće terena izvoz drva je moguć jedino žičarama. To je došlo do izražaja kod uređivanja te šume. Njezina površina iznosi 617,65 ha, a podijeljena je na tri gospodarske jedinice. Razmotrit ćemo samo prvu gospodarsku jedinicu sa površinom od 246,23 ha. Vrste drveća u toj gospodarskoj jedinici su ove: Jela 0,9, smreka 0,1 i po koja bukva. Uređajni »laborat je sastavljen za ophodnjicu od 20 godina a važi od 1940.—1959. godine. Prilikom sastava uređajnog elaborata sva su stabla zadnjeg i predzadnjeg (trećeg i drugog) debljinskog razreda klupirana, te je ustanovljeno, da je Vs = 52.943 m3 ili 215 mVha i da je V2 = 31.231 m3 ili 126 m3/{ha. To znači, da, se prosječna drvna zaliha po hektaru kreće oko 340 m3. (Vidi si. 4.) Kao dimenzija zrelosti za jelu i smreku odabran je prsni promjer od 60 cm. (Radi uspješnijeg transporta žičarom uvidjelo se, da bi dimenzija zrelosti od 55 cm bolje odgovarala.) Dimenziji zrelosti od 60 cm odgovara prosječna sječiva dob od 150 godina. Pomoću Presslerova svrdla ustanovljeno je, da se (t) kreće oko 0,015, a to znači, da postotak prirasta drvne mase zadnjeg (trećeg) debljinskog razreda iznosi 1,5%. 52.943 + Prema tome je etat zadnjeg debljinskog razreda (Ej) jednak Et = ´ 150 1 3 ^ X 52.943 X 0,015 = 1.455,9 m3 ~ 1.450 m3 ili 5,9 m3 po ha. 2 - Etat srednjeg debljinskog razreda nije uzet u obzir radi opreznosti. U toku jedne ophodnjice, t. j . od 1940.—1959., predviđeno je, da se u prvoj gospodarskoj jedinici posječe prebornom sječom masa od 1.450 m3 X 20 = 29.000 m3. Nakon toga je sastavljena osnova gospodarenja za jednu ophodnjicu, t. j . za vrijeme od 1940.—1959. Iz eksploatacionih razloga predviđeno je, da se realizira svake druge godine dvostruki godišnji etat. Stoga je gospodarska jedinica podijeljena na 10 godišnjih sječina, a drvna masa od 29.000 m3 raspoređena je proporcionalno na pojedine sječine. Etat po površini je obvezatan, a etat po masi služi samo kao putokaz provodiocu uređajnog elaborata, kako bi se znao ravnati kod izvođenja prebome sječe. To znači, da se sječina predviđena za sječu mora dotične godine prebrati, no predviđena masa za sječu na toj sječini ne mora se točno realizirati. Evo nekoliko podataka o drvnoj zalihi i o godišnjem etatu za prebome jelove šume na Juri. 355 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 12 <-- 12 --> PDF |
TABELA Br. 1 Drvna zaliha po ha S to j b in a (ne računajući prvi Godišnji etat po ha deb. razred) Tlo kameno; klima opora; 3 200—250 m3 3—4 m nad. visina 1000—1400 m Tlo kameno, slabe plodno s nosti; nad. visina 500 do 300—350 m3 8—10 m 1000 m Tlo duboko, vrlo plodno; 350—400 m3 12—14 ms nad. visina 500—800 m Kontrolna metoda Dok se po Melardovo j formuli računa etat za cijelu gospodarsku jedinicu, a onda se raspoređuje na pojeditie odjele, kod kontroln e metod e to nije tako; ondje se etat računa za svaki odjel posebno. Drvna masa, koja će se u pojedinom odjelu posjeći funkcija je proizvodnje toga odjela. Ako je drvna zaliha u odjelu normalna po masi i strukturi, tada je sječa jednaka proizvodnji; ako je drvna zaliha odjela veća od normalne, onda se siječe više od proizvodnje; ako je, međutim, drvna zaliha odjela manja od normalne, sjeći će se manje od proizvodnje. Godišnja proizvodnja (P) ustanovljuje se na temelju usporedbe dviju inventura drvne mase jednog odjela po formuli (7). p = Mk 4 N - MP (7) n Mi> = drvna masa odjela na početku ophodnjice; Mk = drvna masa odjela na koncu ophodnjice; N = drvna masa posječena u toku ophodnjice; n = duljina ophodnjice. Formula (7) daje valjane rezultate za proizvodnju pod uvjetom: 1) da su öbe inventure obavljene na isti način, sa istim instrumentima i za vrijeme mirovanja vegetacije; 2) da su drvne mase obračunate po istim iednaulaznim (uređajnim) drvno-gromadnim tabelama, t. j . da su svi članovi jednadžbe (7) izraženi istom jediničnom mjerom. Proizvodnja, ustanovljena po formuli (7), sastoji se od dva dijela: od priliva stabala u sastojinu i od prirasta inventarizirane drvne mase. Godišnji priliv stabala u sastojinu (Pi) određuje se po formuli (7a), u kojoj pojedini članovi ne znače drvnu masu nego broj stabala, M´k + N´ — M´P ´ , "i 17a) n 356 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Tako ustanovljeni priliv stabala lako je izraziti u kubnim metrima, ako se |Pi) pomnoži sa drvnom masom srednjeg stabla u prvom debljinskom stepenu iznad taksacione granice. Ovakav je obračun ispravan, kad je (n) malen, a to je upravo karakteristično za kontrolnu metodu kod koje se ophođnjica kreće između 5—8 godina. To je obračun prirasta za drvnu masu odjela, ako se ona uzme kao cjelina. Pored takvog obračuna provodi se obračun po debljinskim stepenima po G u r n a u d-u, koji se može naći u Šenšinovom »Uređenju šuma« (1934., str. 425.). Kako rekosmo, svake se godine prebire jedan odjel. Kolika će se drvna masa u njemu posjeći, to se unaprijed ne zna. One godine, kad dolazi dotični odjel na red za sječu, provodi se u njemu inventura za vrijeme mirovanja vegetacije; odmah zatim određuje se proizvodnja i istovremeno, t. j . još iste sezone, doznačuje se etat. Taj može biti jednak, veći ili manji od proizvodnje. To ovisi o drvnoj masi tog odjela, kao i o prethodnoj proizvodnji. Kod same doznake etata Francuzi se rukovode normalama, koje su postavili za različite šumske regije i koje im služe kao uzor, po kojem se ravnaju. U tom se i razlikuju Francuzi od Švicaraca. Ovi posljednji, naime, ne priznaju unaprijed postavljenu normalu, nego je žele eksperimentalnim putem postići u svakom odjelu, definirajući je kao drvnu masu, koja daje optimalnu proizvodnju. Ma da je to zapravo Gurnaudov a ideja, ona se u Francuskoj ipak nije mogla održati u cijelosti, jer francuskom šumaru, koji voli jednostavnost i jasnoću nije odgovarala tako neodređena definicija, utoliko više, što ona omogućuje slobodne zahvate u drvnu masu. Eto, to je glavni razlog, zašto su Francuzi poslije Gurnaud a prešli na normale u prebrojnoj šumi. To su normale po broju stabala za 1 ha, koje donosimo u tabeli br. 2.* Unatoč svemu tome kontrolnu metodu još uvijek ne nalazimo kao službenu metodu u francuskoj suvremenoj instrukciji za uređivanje šuma. To tumačimo na taj način, što se kod kontrolne metode ne zna unaprijed, koliki je etat i što normalitet nije točno definiran. No principi obračuna prirasta, koji se obično pripisuju kontrolnoj metodi, odnosno Gurnaudu i Biol1 e y u, poznati su već odavno u francuskom uređivanju šuma. Sto više u visokim regularnim šumama računao se odavno prirast u zadnjoj afektaciji po istim principima, kao i kod kontrolne metode. To se čini i danas u visokim regularnim šumama ustanovljuje se prirast drvne mase zadnje afektacije, dok se u mnogim prebornim šumama (na pr. sve šume na Juri) ustanovljuje proizvodnja usporedbomdviju inventura, ali se drvne mase za sječu ne određuju u duhu kontroln e metode — po učenju Gurnauda i Biolleya —nego po Melalrovoj formuli. Metoda plavog odjeljka Jelove šume na Juri, pa i na Vogezima, vrlo su slične našim šumama Gorskog Kotara. Kao i u Gorskom Kotaru, tako i na Juri i na Vogezima rijetko se nađu tipične preborne šume. To su ponajčešće prelaizni oblici između jednodobnih i prebornih sastojina. Čovjek susreće čas jednodobnu, čas prebornu sastojinu, pa onda neku prelaznu formu. Za takve nejednolične tipove šuma, koji se prema podlozi tla i konfiguraciji terena nepre 357 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 14 <-- 14 --> PDF |
\ TABELA Br. 2 Prsniu promjer cm k* = 1,30 k = 1,35 k = 1,40 k = 1,50 (15) (90) (105) (120) (150) 20 69 78 86 100 25 53 58 61 67 30 41 43 44 44 35 32 32 31 30 40 24 24 22 20 45 19 18 16 13 50 14 13 11 9 55 11 10 8 6 60 9 7 6 4 65 7 5 4 3 70 5 4 3 2 75 4 3 2 1 80 3 2 2 .8 5 2 2 1 90 2 1 95 1 Ukupni broj stabala 286 300 297 299 Drvna masa 409 sv. 358 sv. 310 sv. 254 sv. Srednje stablo 1,4 sv. 1,2 sv. 1,0 sv. 0,85 sv. Temeljnica 35,4 m2 31,76 m27,89 m2 23,36 m2 stano mijenjaju vrlo je podesna metoda plavog odjeljka. Instrukcijom za uređivanje šuma od 1894, ta je metoda bila propisana za planinske šume u Francuskoj. Nakon trideset godina primjene, ona je doživjela neke modifikacije, te u Francuskoj još uvijek ima oficijelni karakter. Po instrukciji od 1894. sveukupni godišnji etat računa se po formuli (8). E - »25(V. + VJ (8) u Nakon obračuna etata po formuli (8) sastavlja se plan gospodarenja, kojim se određuje tok i način realiziranja etata. U tu se svrhu razvrstavaju odjeli gospodarske jedinice na dvije grupe. Prvu grupu čine sve one sastojale (odjeli, odnosno odsjeci), u kojima treba započeti´ ili u kojima treba * k znaci koeficijent geometrijskog reda i definira bonitet stojbine. 358 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 15 <-- 15 --> PDF |
nastaviti oplodn u sječ u u toku vremenskog intervala, za koji je sastavljena «gospodarska osnova. Ta se grupa odjela zove »quartier bleu« ili »quartier regeneration« »plavi odjeljak«. Ističemo, da »plavi odjeljak« nije identičan s pojmom afektacije kod francuskih kombinirani h metoda . Sve sastojine »plavog odjeljka« ne moraju biti posječene i pomlađene za vrijeme dok traje uređajni elaborat. No »plavi odjeljak« treba da sadrži dovoljnu količinu sastojina, kako bi se mogao realizirati etat glavnog prihoda, imajući pred očima, da će se jedan dio kumulativnog etata realizirati djelomice međuprihodom izvan plavog odjeljka, a djelomice slučajnim užicima unutar i izvan plavog odjeljka. Drugu grupu čine one sastojine (odjeli, odnosno odsjeci), gdje će se obavljati prorede i čišćenja. Ta se grupa odjela zove »quartier blanc« — »bijeli odjeljak«. Gdjekad se na nacrtu još i posebno označuju sastojine, koje će doći na red za sječu vjerojatno u narednom uređajnom elaboratu. Ta se grupa odjela zove »quartier jaune« — »žuti odjeljak«. Kod provedbe gospodarske osnove postupa se ovako: Najprije počinje doznaka prorednog materijala u drugoj grupi odjela, t, j . u »bijelom odjeljku «. Etat proreda je određen po površini. Nakon doznake u »bijelom i žutom odjeljku« ustanovljuje se, koliko iznosi drvna masa doznačenog prorednog materijala. Toj drvnoj masi dodaju se eventualni slučajni užici posječeni u toku prošle godine (»precomtage«). Razlika između globalnog etata, izračunatog po formuli (8) i drvne mase proreda i slučajnih užitaka, daje nam drvnu masu etata glavnog prihoda, koji će se iskoristiti u prvoj grupi odjela, t. j . u »plavom odjeljku«. Budući da se po formuli (8] određuje globalni etat, spomenuti postupak može imati gdjekad negativne posljedice, koje se sastoje u tome, da cjelokupni etat, ili njegov veći dio, bude realiziran u formi međuprihoda. Da bi se to izbjeglo, suvremena instrukcija od 1924. definirala je etat glavnog prihoda formulom (5), a etat međuprihoda formulom (6). Na taj način formule (5) i (6) važe i za visoku regularnu i za visoku prebornu šumu. Kao primjer za metodu plavog odjeljka spominjemo državnu šumu »La foret domaniale de la Jou x«, koja se nalazi na Juri nedaleko mjesta LonsLe- Saunier. Površina te šume iznosi 2.658,08 ha. Nadmorska visina se kreće od 630— 910 m. Tlo je silikatno i vapneno. Godišnje oborine dosežu 2.000 mm. Vrste drveća su ovako zastupljene: jela 79%>, smreka 17%, bukva i ostalo 4%>. Cijela je šuma razdijeljena na 5 gospodarskih jedinica. Dimenzija zrelosti ustanovljena je sa 70 cm. Za tu dimenziju zrelosti sječiva dob iznosi 140 godina. Svaka je gospodarska jedinica razdijeljena na tri odjeljka: 1. »odjeljak pomlađivanja« ili »plavi odjeljak«, koji zauzima po prilici lli površine gospodarske jedinice, a obuhvata sastojine starije od 120 godina; 2. »žuti odjeljak«, koji ima istu površinu kao i prvi odjeljak, a obuhvata sastojine od 81—120 godina; 3. »bijeli odjeljak«, koji je po prilici jednak polovici gospodarske jedinice, a sadrži sastojine od 0—80 godina. Ti odjelci nisu suvisle cjeline, nego se sastoje od sastojina rasutih po cijeloj gospodarskoj jedinici. U »odjeljku za pomlađivanje« provodi.se oplodna sječa. Ona traje 30 godina, no u tom vremenu ne mora biti cijeli odjeljak posječen i prirodno pomlađen kao kod kombiniranih metoda. Oplodna sječa provodi se u 6 sjekova u razmacima od po prilici 5 godina. Grubo je pravilo, da se prilikom svakog sijeka ne smije posjeći više od 100 m8 drvne mase po hektaru. (Vidi si. 5.) U »žutom odjeljku« vrše se prorede, i to sa ophodnjicom proređivanja od 8 godina. Operacije u »žutom odjeljku« imaju svrhu, prvo, da pospješe debljinskl prirast 359 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 16 <-- 16 --> PDF |
i, drugo, da formiraju jednodobne sastojine (bez donje etaže) sastavljene od podjednako razmaknutih stabala s lijepo razvijenom krošnjom. Intenzitet je sječe u tom odjeljku oko 14% — naravno uz ophodnjicu proređivanja od 8 godina. (Vidi si. 6.) Ide se za tim, da-u odjeljak pomlađivanja uđu sastojine sa po prilici 600—800 ms drvne mase po hektaru. U »bijelom odjeljku« vrše se također prorede uz istu. ophodnjicu s tom razlikom, što je u tom odjeljku intenzitet sječe (proređivanja) mnogo slabiji te doseže jedva 10°/o. Cilj operacija u »bijelom odjeljku« nije favoriziranje debljinskog nego visinskog prirasta. Zbog toga su sastojine u bijelom odjeljku guste, a prorede počinju tek kod sastojina starosti od 35—40 godina. Taksaciona je granica 17,5 cm, iznad koje se klupiraju sva stabla. Etat se izračunava na ovaj način: Najprije se ustanovljuje proizvodnja, i tona dva načina — pomoću Presslerova svrdla i po kontrolnoj metodi. Imajući pred , M\ očima dobivene rezultate, određuju se faktori (t), (t) il — . Zatim se računa etat po Melardovo j formuli. U petoj se gospodarskoj jedinici sveukupni godišnji etat sastoji: 1. od etata prezrelih stabala, za koje je predviđeno, da će se posjeći u 20 godina: 26.794 1 ei = + X 26.794 X 0,01 = 1.474 m3; 20 2 2. od etata zadnjeg debljinskog razreda: 162.141 1 e, = . x 162.141 X 0,02 = 5.096 m3; 140 2 3 3. od etata srednjeg debljinskog razreda: e, = X 70.661 X 0,4 = 707 m3. 4 Sveukupni godišnji etat u petoj gospodarskoj jedinici iznosi prema tome 7.277 m3 ili 11,30 m3 po hektaru. Kod realizacije godišnjeg etata postupa se u duhu instrukcije od godine 1894. Specijalni slučajevi uređivanja šuma Uređivanje borovih šuma u Landima Smolarenje borova provodi se po francuskoj metodi u periodama od 4 godine. Zato se ophodnja borovih šuma odabire tako, da bude djeljiva sa 4, te obično iznosi 56 ili 64 ili 72 godine. Tako ustanovljene ophodnje dijele se na četiri periode duljine od 14, 16 i 18 godina. Duljina ophodnje, odnosno periode, zavisi od boniteta stojbine, kao i od dimenzije, koju želimo postići. Gospodarska se jedinica dijeli na toliko dijelova, koliko ophodnja ima perioda. Gospodarskom osnovom propisani su radovi, koji se imaju obaviti u pojedinim dijelovima gospodarske jedinice. Uzmimo kao primjer državnu šumu primorskog bora »La for et domina 1 e de Lacanau« sa površinom od 4.992,64 ha, koja se proteže nedaleko Bordeauxa, a između jezera Lacanau i Atlantskog Oceana. Šuma je razdijeljena na 360 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 17 <-- 17 --> PDF |
četiri gospodarske jedinice, dok je peta gospodarska jedinica zaštitna šuma, izložena udarcima vjetra s Atlantika. (Vidi si. 7.) Evo u čemu se, u grubim crtama, sastoji plan gospodarenja u drugoj gospodarskoj jedinici, gdje je ophodnja 72 godine. U prvom dijelu gospodarske jedinice, t. j . u sastojinama od 0—8 godina, oslobađa, se mladik i to uz ophodnjicu od 4 godine. Drugi dio gospodarske jedinice, t. j . sastojine od 8—36 godina, čiste se i proređuju također uz ophodnjicu od 4 godine. Treći dio gospodarske jedinice, t. j . sastojine od 36—56 godina proređuju se uz istu ophodnjicu. U tim sastojinama već počinje smolarenje stabala. Razlikuju se dva načina: a) smolarenje na onim stablima, koja su određena, da se proredom posijeku. Kad su stabla doznačena, tada na njima počinje smolarenje, koje traje 4 godine, nakon čega se doznačena stabla posijeku. To se smolarenje zove »gemmage ä epuisement «. (Vidi si. 9.) b) smolarenje na onim stablima, koja će ostati na životu do konca ophodnje, t j . do starosti od 72 godine. To je »gemmage ä vie« ili smolarenje na živo, koje počinje, kad stablo dosegne opseg od 100 cm u prsnoj visini. U četvrtom dijelu gospodarske jedinice, t. j . u sastojinama starim od 56—72 godine nema više proreda. To su dovoljno proređene, dosta rijetke sastojine sa po prilici 200 stabala po hektaru. U tim se sastojinama smolari uvijek na živo do 72. godine. U dobi od 72 godine sastojine se sijeku čistom sječom. Godišnji je etat definiran kvocijentom površine gospodarske jedinice i ophodnje po metodi »tire et aiere«. Na godišnjoj sječi vrši se smolarenje na mrtvo »gemmage a mort« (vidi si. 10), koje traje 4 godine. Nakon toga stabla se na godišnjoj sječini posijeku čistom sječom. Zbog blage klime i dobrog uroda sjemenom sječine se same od sebe vrlo dobro prirodno pomlađuju. Radi toga što treba čekati četiri godine na realizaciji etata glavnog prihoda, formirane su četiri gospodarske jedinice podjednake površine. Time je postignut kontinuitet prihoda, jer se u intervalima od četiri godine vraća sječa u svaku gospodarsku jedinicu. U Landima postoji danas već druga generacija šuma primorskog bora. (Vidi si. 8). Ovdje smo opisali jedan klasičan primjer uređivanja šuma primorskog bora u Landima, no ističemo, da smolarenje u Landima počiva, doduše, na izvjesnim principima, ali svaki seljak, svaki posjednik šume, unosi u tehniku smolarenja, pa i u uređivanje svojih šuma, nešto svoga specifičnog. To je razumljivo, ako se sjetimo, da od šumske površine u Landima (oko 800.000 ha*) otpada *A na privatne, V na komunalne, a tek neznatni dio na državne šume. Uređivanje hrastovih prebornih šuma U sjeveroistočnoj Francuskoj, u predjelima s oporoin klimom, uspjelo je Francuzima urediti neke hrastove šume u prebomom obliku, ali samo u grupimičnoj smjesi. Kod takvih prebornih šuma svalki odjel čini posebnu jedinicu gospodarenja — svaki je odjel mala preborna šuma. Takvi su odjeli sastavljeni od malenih jednodobnih sastojina svih starosti od nul-te godine do godine zrelosti. To je ustvari jedan mozaik jednodobnih malenih sastojina, a i nije prava preborna šuma. Zato su joj Francuzi dali posebno ime »futaie par bouquets«. U svakom odjelu u pravilu Vio površine otpada na mladik, šibljak i letvenjak, t. j . na stabalca ispod 15 cni prsnog promjera, a Vio površine odjela otpada na ostale starije sastojine. Ako želimo na primjer producirati hrastova stabla od 70 cm p. p. u prebornom obliku onda bi trebalo na jednom hektaru rezervirati 0,20 ha za mladik, šibljak * Zbog velikih požara -potkraj rata i poslije rata izgorjelo je u Landima oko 200.000 ha borovih šuma tako, da danas površina šuma u toj regiji iznosi samo oko 600.000 ha. 361 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 18 <-- 18 --> PDF |
letvenjak, dok bi ostale sastojine, t j . stabla od 15—70 cm trebala zauzimati 8.000 m2, ali tako, da svaki debljinski stepen zauzima jednaku površinu, koja u tom , „ . . 8000 m2 slučaju iznosi = 667 m2. Da bismo našli broj stabala, koji se mora nalaziti 12 u svakom debljinskom stepenu, potrebno je podijeliti površinu svake sastojine sa projekcijom krošnje srednjeg stabla u tom debljinskom stepenu. Projekcija krošnje srednjeg stabla može se za svaki debljinski stepen izmjeriti na terenu ili se može približno odrediti po formuli (9). S = Šl X (20 d + 1,5)2 . (9) 4 U toj formuli (S) znači površinu projekcije krošnje srednjeg stabla u debljinskom stepenu od (d) cm. / Na temelju formule (9) dobivamo normalan broj stabala (N) u visokoj prebornoj hrastovoj šumi po jednom hektaru: TABELA Br. 3 đ 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 s N 42 28 20 15 12 9 8 6 5 5 4 4 158 Kao primjer za visoku hrastovu prebornu šumu spominjemo »Fore t Domi nal e de la Voivre « u površini od 193,39 ha, koja se nalazi nedaleko Nancya. U francuskom uređivanju šuma ima još i drugih specijalnosti, te ih radi potpunosti samo spominjemo. To su: konverzija srednjih šuma u visoke, Huffelov a hrastova preborna šuma »futaie claire«, prevođenje niskih šuma u. visoke crnogorične šume, uređivanje šuma hrasta plutnjaka za produkciju pluta, i t. d. Zaglavak Francusko uređivanje šuma mogli bismo ukratko okarakterizirati na ovaj način: 1. Francuske gospodarske jedinice, takozvane »serije«, mnogo su manje od naših gospodarskih jedinica. Optimalna površina »serije« za visoke regularne šume iznosi oko 500 ha, a za preborne šume oko 250—300 ha. »Serije« se formiraju tako, da obuhvataju unutar svojih granica podjednake stojbinske (ekološke) prilike. Radi toga se ne prakticira redukcija na zajednički stojbinski bonitet. Gospodarenje i njegovanje: šuma može se u svakoj gospodarskoj jedinici prilagoditi ekološkim prilikama. 2. Kod visokih regularnih šuma periode nisu u svim gospodarskim jedinicama jednako duge nego su prilagođene pomladnom razdoblju. Prema tome ni dobni razredi nisu u svim gospodarskim jedinicama jednaki, ali je na taj način uvijek omogućeno prirodno pomlađivanje. Kod prebornih se šuma upotrebljavaju debljinski stepeni širine od 5 cm i samo tri debljinska razreda kojih je širina definirana trećinom dimenzije zrelosti (p. p.). 3. Kod materijalnog knjigovodstva drvne mase na panju, kao i kod obračuna prirasta, upotrebljavaju se uvijek jednoulazne drvnogromadne (uređajne) tabele. *. ... . 362 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 19 <-- 19 --> PDF |
U prebornim se šumama klupiraju sv a stabl a iznad 17,5 cm p. p. (rjeđe iznad 12,5 cm), jer se ondje etat određuje na temelju drvne mase i proizvodnje, U visokim regularnim šumama klupiraju se sam o sva stabla zadnje (tekuće) afektacije, t, j. sva stabla onih sastojina, koje su uvrštene u posebnu osnovu sječa, Ostale se sastojine ne klupiraju, jer se periodički etat određuje površinski, a tek na temelju njega određuje se godišnji etat po drvnoj masi, 4. Prirast i proizvodnja računaju se ili na temelju materijalnog knjigovodstva drvne mase na panju ili pomoću Presslerova svrdla, ali ne po prirasno- prihodnim tablicama, 5. Do sada se zahtijevala stroga godišnja potrajnost prihoda unutar svake gospodarske jedinice. Danas, međutim, postoji tendenca, da se pređe na periodičku potrajnost, ali opet unutar svake gospodarske jedinice, 6. Sve u svemu, francusko je uređivanje šuma jednostavno , jasno i konzervativno, LITERATURA Badr e L.: Evolution des amenagements des futaies resineuses dans l´Est de la France et plus specialement dans le Haut-Rhin, Revue forestiere francaise, Nancy 1952. Biolle y H. E.: L´amenagement des forets, Paris 1922. Bourgeno t L.: Un portrait de Gurnaud, Bulletin trimestriel de la Societe Forestiere de Franche-Comte, Lyon 1950. Bourgeno t L.: Un colloque d´amenagistes en Franche-Comte, 21—22 Semptembre 1951, Bulletin Trimestriel de la Societe Forestiere de Franche-Compte, Lyon 1952. Brolliar d C. Hl: Cours d´amenagement des forets, Paris 1878. Fourch y P.: En Suisse. Quelques aspects de la sylviculture contemporaine, Revue forestiere francaise, Nancy 1952. FranQoi s T.: Reflexions sur la methode du contröle, Revue des Eaux et Forets, Paris 1933. G u ini er Ph., Oudin A., Schaf fer L.: Technique forestiere, Paris 1947. Huff el G.: Economie forestiere, tome III., Paris 1926. Huff el G.: Les methodes de l´amenagement forestier en France, Annales de l´Ecole Nationale des Eaux et Forets, Nancy 1927. Je r r am M. R. K.: A note on the manegement and silviculture of the Vosges forets, Forestry, London 1936. Je r ra m M. R. K.: A textbook on Forest Management, London 1945. Manojlovi ć M.: Metode uređivanja šuma, Zagreb 1926. (separat). Oudi n A.: Activation de la production de gemme par vaporisation de solutions d´acide sulfurique, Revue forestiere francaise, Nancy, 1952. Pard e L.: Traite pratique d´amenagement des forets, Paris 1930. Per r in H.: Sume i šumarstvo Francuske, Šumarski List, Zagreb 1932. Per r in H.: Principi i metode francuske silvikulture, Šumarski List 1932. Pourte t J.: Les conceptions actuelles du reboisement en France, Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen, Zürich 1952. Pote l R.: Du traitement en futaie par le mode dit »a tire et aire«, Revue des Eaux et Forets, Paris 1925. Schaeffe r L.: Gurnaud et le jardinage, Livret du Cinquantenaire1, Salins-Les- Bains 1947. Schaeffe r L.: Cours d´amenagement (skripta), Nancy 1948. i 1952. Schaeffe r L.: L´amenagement esthetique et recreatif des forets, Revue forestiere frangaise, Nancy 1951. Schaeffe r L.: Les revisions d´amenagement, Revue forestiere francaise, Nancy 1952. Schaeffer A., Gaz in A., D´Alverny A.: Sapinieres, Paris 1930. 363 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Silvy-Leligois : La foret productive, Revue forestiere frangaise, Nancy 1952. Sen s in A.: Uređenje šuma, Beograd 1934. Tass y L.: L´amenagement des forets, Paris 1887. Ugrenovi ć A.: Sa puta u Francusku, Šumarski List, Zagreb 1923. Uređajni elaborat za šume: la foret Berce, la foret de Blois, la foret de Lantosque, la foret de Haye, la foret de la Joux, la foret de Lacanau, la foret de Voivre i druge. — : Vade — Mecum du Forestier, Besancon 1951. Vene t J.: La foret domaniale de Haye, Notice sur les 4e et 8« series de futaie, Ecole Nationale des Eaux et Forets, Nancy 1951. Vine y R.: A propos d´une parcelle artistique, Revue forestiere frangaise, Nancy 1950. I RfiSUMfi Dans cet article l´auteur a decrit les principales methodes d´amenagement des forets en France. II a fait remarquer des avantages d´amenagement francais. On a choisi pour chaque methode un example sur le terrain. Ce sont les forets suivants: La foret Berce (Sarthe), la foret de Haye (Lorraine), la foret de Blois (Loir et Cher), la foret de Lantosque dans Les Alpes Maritimes, la foret de la Joux (Jura); la foret de Lacanau dans Les Landes etc. que Tauter visitait pendant son sejour en France comme boursier du Gouvernement Francais. Ing. Ivan Soljanik (Beograd) PRILOG PROUČAVANJU PRETHODNE OBRADE ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA ZA VEŠTAČKO POŠUMLJAVANJE Ako se osvrnemo na istorijat veštačkog podizanja šuma, kako u drugim zemljama tako i kod nas u Jugoslaviji, videćemo da je veštaeko postani javanje relativno mlada grana u kompleksu šumarskih nauka. Isto tako tamo ćemo naći malo konkretnih podataka o prethodnoj obradi zemljišta. Ovo se odnosi kako na stručnu literaturu, tako i na same radove na terenu u domeni veštačkog pošumljavanja. A to je i razumljivo, jer je nauka i praksa o veštačkom podizanju šuma mlada. Problem prethodne obrade šumskog zemljišta za veštaeko pošumljavanje pojavio se u šumarstvu, možda, tek pred deceniju-dve, i to prvo u obliku eksperimenata. Docnije, kada je taj problem naučno i praktično dokazan, prethodna obrada šumskog zemljišta u naprednom šumarstvu uzela je široke razmere. Ranije se šuma smatrala neiscrpnim prirodnim blagom, koje čovek srne da troši koliko hoće i kada hoće. Kod takvog korišćenja šume nije se vodilo računa, jer se nije ni znalo, da je šuma biocenoza — određena biljna zajednica i da je njen život i opstanak uslovljen određenim prirodnim zakonima. Usled naglog razvitka tehnike u XVIII´ i XIX veku, usled namnožavanja stanovništva i proširenja agrikulturnih areala, i seča šuma naglo se povećala. Potreban kvantum šumskih proizvoda za podmirenje tehnike i poljoprivrede možda bi bio uzet i bez štete po šumu, da se je iskorišćavanje šume vršilo racionalno t. j . da se vodilo računa o stalnom podmlađivanju isečenih površina. Međutim, o tome se u prošlosti malo vodilo računa, pa se počelo zapažati, da kod takvog korišćenja šume nestaje. Sa nestankom šume počele su se javljati i sve štetne posledice, kao rezultat narušavanja biljne zajednice (fitocenoze), što je docnije dovelo i do narušavanja biocenotske ravnoteže. 364 |