DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Krajem XVIII i početkom XIX veka čuju se već glasovi o nestašici šume, odnosno glasovi, da šuma nije neiscrpno bogatstvo, da šume ponegde nestaje i da tamo, gde šume nestaje, drugo ništa trajno ne uspeva (misli se na poljoprivredne kulture). Pojavljuju se glasovi o potrebi obnavljanja šume kako prirodnim tako i veštačkim putem. H a r t i g (1791) Turski i Arnold (1860), Kotta (1815), G a j e r (1876) i dr. ukazuju na organsku povezanost sa geografskim i geobotaničkim faktorima. U to vreme skoro u svim evropskim zemljama počinje da se poklanja pažnja podmlađivanju šuma, jer se počelo zapažati,"da su se na mnogim mestima gde je ranije bila šuma, pojavile goleti. Jedno od prvih nastojanja za pošumljavanje goleti na području današnje Jugoslavije javilo se u Vojnoj Krajini. U drugoj polovini XIX veka (1865) akcijom tadašnjeg šumarskog Udruženja bio je sazvan kongres šumara na Primorskom Kršu radi rešavanja problema pošumljavanja goleti. Na skupštini je preovladalo mišljenje, da prvenstveno treba obratiti pažnju lišćarima i to onim vrstama koje od prirode na kršu dobro uspevaju. Međutim, ne treba sasvim napustiti četinare — oni Ureba da zauzmu zaštićene položaje i da se mestimično primešaju lišćarima. Naročitu pažnju zaslužuje crni bor, a od lišćara ističe se hrast, brest, javor i jasen. Nešto kasnije (1876) Josip Vesel i daje detaljnu raspravu o kršu Vojne Krajine i time doprinosi mnogo da pitanje pošumljavanja goleti postane što aktuelnijim. Akcija za rešavanje pošumljavanja goleti u Bosni i Hercegovini počinje 1890 god. kada su Horvatić i Petrašek predložili t. zv. »Karst-Memorandum«. Ovaj memorandum predviđa prirodno i veštačko pošumljavanje goleti na kršu i predlaže desetogodišnji plan. (11) U Srbiji uzbunu na pojavu goleti oglasio je Josif Panči ć kada je 1856 god podneo prvi izveštaj o nestašici šuma i preporuku, da šumu svim sredstvima treba čuvati, a istrebljenu brižljivo podizati. (6) Tadašnji način rada na pošumljaivanju goleti mogao bi se ovako formulisafti: pošumljavati treba sadnicama, a setva semena dolazi u obzir kod pretvaranja sastojina, dakle kod pödsejavanja. Podsejavanje se može vršiti samo onim vrstama koje imaju krupno seme kao što je na pr. hrast, kesten, orah, lešnik i si. U pogledu pošumljavanja sadnicama važilo je pravilo: sadnja u rupe 40 cm širine i 30 cm dubljine. Za pošumljavanje obično su se uzimale dvogodišnje i višegodišnje sadnice proizvedene u šumarskim rasadnicima, Svi tadašnji načini pošumljavanja, uglavnom, su se svodili na ovo: V. SaSdinja u jame (koji se način i danas najviše upotrebljava). 2. Holova sadnja u jamice (pomoću rakije). 3. Kožešnjikova sadnja (podizanje sadnice posle zasipanja zemljom). 4. Sadnja na humke ti jamicama,(slična prvom i trećem načinu). 5. Alemanova sadnja u prosečeni busen. 6. Kitasta sadnja (po nekoliko sadnica zajedno u jamicu). 7. Sadnja u jamice uz vertikalnu stranu. 8. Sadnja na humke (na močvarnom terenu). 9. Francuska sadnja (sadnice se koso posade), a kasnije se pojavljuje i metoda sadnje u šančeve (Chevandier 1847) iskopane po izohipsama. U krajnjoj liniji kod svih ovih načina sadnje princip je skoro jedan i isti t. j . valja iskopati jamu i posaditi u nju sadnicu s proleća ili u jesen, dakle posle kopanja jame u nju se i sadnica odmah posadi. Takav način rada na veštačkom po šumi javan ju često nije davao željene rezultate. Zbog toga se moralo vraćati više puta na popunjavanje kultura ,pa se usled toga i stvorio stereotipni naziv »kompletovanje kultura«. Takvo kompletovanje kultura trajalo je, na jednoj i istoj površini, decenijama. Nedovoljni uspeh veštaokog pošumljavanja potstakao je šumare i pedologe na ispitivanje uzroka neuspeha. Na ovom polju se radi skoro pola stoleća u SAD, Rusiji, Nemačkoj, Francuskoj i Švajcarskoj. Posle mnogobrojnih radova profesor pedologije Alber t 1907 god. tvrdi, da sadržina mineralnih sastojaka u zemljištu može da ima značenje i dejstvo za biljku samo onda, kada su fizička svojstva zemljišta povoljna, dok se ranije smatralo, da je hemijska analiza zemljišta jedini kriterijum za proizvodnu 365 |