DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Tako ustanovljeni priliv stabala lako je izraziti u kubnim metrima, ako
se |Pi) pomnoži sa drvnom masom srednjeg stabla u prvom debljinskom
stepenu iznad taksacione granice. Ovakav je obračun ispravan, kad je (n)
malen, a to je upravo karakteristično za kontrolnu metodu kod
koje se ophođnjica kreće između 5—8 godina.


To je obračun prirasta za drvnu masu odjela, ako se ona uzme kao
cjelina. Pored takvog obračuna provodi se obračun po debljinskim stepenima
po G u r n a u d-u, koji se može naći u Šenšinovom »Uređenju šuma«
(1934., str. 425.).


Kako rekosmo, svake se godine prebire jedan odjel. Kolika će se drvna
masa u njemu posjeći, to se unaprijed ne zna. One godine, kad dolazi dotični
odjel na red za sječu, provodi se u njemu inventura za vrijeme mirovanja
vegetacije; odmah zatim određuje se proizvodnja i istovremeno, t. j .
još iste sezone, doznačuje se etat. Taj može biti jednak, veći ili manji od
proizvodnje. To ovisi o drvnoj masi tog odjela, kao i o prethodnoj proizvodnji.


Kod same doznake etata Francuzi se rukovode normalama, koje su
postavili za različite šumske regije i koje im služe kao uzor, po kojem se
ravnaju. U tom se i razlikuju Francuzi od Švicaraca. Ovi posljednji, naime,
ne priznaju unaprijed postavljenu normalu, nego je žele eksperimentalnim
putem postići u svakom odjelu, definirajući je kao drvnu masu, koja daje
optimalnu proizvodnju. Ma da je to zapravo Gurnaudov a ideja, ona
se u Francuskoj ipak nije mogla održati u cijelosti, jer francuskom šumaru,
koji voli jednostavnost i jasnoću nije odgovarala tako neodređena definicija,
utoliko više, što ona omogućuje slobodne zahvate u drvnu masu. Eto, to je
glavni razlog, zašto su Francuzi poslije Gurnaud a prešli na normale
u prebrojnoj šumi. To su normale po broju stabala za 1 ha, koje donosimo
u tabeli br. 2.*


Unatoč svemu tome kontrolnu metodu još uvijek ne nalazimo kao
službenu metodu u francuskoj suvremenoj instrukciji za uređivanje šuma. To tumačimo
na taj način, što se kod kontrolne metode ne zna unaprijed, koliki
je etat i što normalitet nije točno definiran. No principi obračuna prirasta, koji se
obično pripisuju kontrolnoj metodi, odnosno Gurnaudu i Biol1
e y u, poznati su već odavno u francuskom uređivanju šuma. Sto više u visokim
regularnim šumama računao se odavno prirast u zadnjoj afektaciji po istim principima,
kao i kod kontrolne metode. To se čini i danas u visokim regularnim
šumama ustanovljuje se prirast drvne mase zadnje afektacije, dok se u mnogim
prebornim šumama (na pr. sve šume na Juri) ustanovljuje proizvodnja usporedbomdviju inventura, ali se drvne mase za sječu ne određuju u duhu kontroln e
metode — po učenju Gurnauda i Biolleya —nego po Melalrovoj
formuli.


Metoda plavog odjeljka


Jelove šume na Juri, pa i na Vogezima, vrlo su slične našim šumama
Gorskog Kotara. Kao i u Gorskom Kotaru, tako i na Juri i na Vogezima
rijetko se nađu tipične preborne šume. To su ponajčešće prelaizni oblici
između jednodobnih i prebornih sastojina. Čovjek susreće čas jednodobnu,
čas prebornu sastojinu, pa onda neku prelaznu formu. Za takve nejednolične
tipove šuma, koji se prema podlozi tla i konfiguraciji terena nepre


357