DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 38 <-- 38 --> PDF |
<7. strugne .....&... ffîtegh demxhet liment ItüMtßt Dr. in g. Žarko M i 1 etić: Osnovi uređivanja prebirne šume, knjiga druga, izdanje Zadružna knjiga, Beograd 1951. str. 424 sa 38 slika u tekstu. Nakon razmaka od preko godine dano izašle je iz štampe il druga knjiga »Osnovi uređivanja prebirne šume«. Prilikom prikaza prve knjige1) iznijeli smo činjenice, koje su) .bile od utjecaja, da je Dr. Miiletic pristupio piisanju ovog opsežnog i značajnog djela:. Istaknuli smo tada i značenje, ikoje ... to djelo: za naiše šumsko gospodarstvo i šumarsku nauku. Obje ove knjige sačinjavaju organsku cjelinu. Međutim valja naglasiti, da je građai dm<;|e knjige opsežnija! i mnogo složenija: od građe prve knjige. Materija, koja je obrađena u drugoj knjizi, obuhvaća pitanja normalnog stanja preborne šume i metode za određivanje etata. Ta dva kompleksa! specijalnih pitanja sačinjavaju upravo1 srž uređivanja preborne šume. Građa je razdijeljena u dva dijela. U prvom su dijelu obrađene teorije normalnog stenja preborne šume. Dijeli se na tri glave. Drugi d&o sadrži problematiku određivanja prinosa (etata) preboTne šume. Razdijeljen je isto tako u tri glave. U prvom dijelu prilikom proučavanja pitanja normalnog stanja preborne šume autor razvija m&ao najpovoljnije izgradnje preborne šume u cilju izvođenja trajnog gospodarenja. Glava pirva sadrži prikaz i ocjenu spekulativnog shvaćanja normalnog stanja preboTne šume od Judeicha, Schiff ela i Guttenberga. Tii autori pokušavali su da riješe problematiku normalnog stanja prebrnc šume jednostavnim prenošenjem uslovi normamostii gospodarske jedinice visoke pravilne šume na preborne saistojine. Njihovo je nastojanje bilo potpuno spekulativnog karaktera, jer je prelazilo preko- svih strukturnih osobina i specifičnih prilika preborne šume i prefoornog ´gospodarenja. Zbog toga te ........ imaju čisto historijsko´ značenje. U drugoj glavi obrađene .su normale odnosima zbiljne preborne šume. U toj grupi normala pisac obrađuje . analizira normale, koje se osnivaju na: pokrovu .kruna ili zastrtoj (prekrivenoj) površini, broju stabala, temeljnicama, ´drvnoj masi (zalihi) zatim slobodne normale i! deduktivne normale. U skupini normala osnovanih na pokrovu kruna razmotrene siu: Burelova, Gaizinova i Böhmerova normala te Henrieyova metoda raspoređivanja. Međutim sve te normale, kako ističe autor, j pored sve svoje zanimljivosti i originalnost» imaju historijsko značenje. Uzrok tome je taj, što one polaze od zajedničke pretpostavke, da pojedina stepeni zastiru jednaku površinu, a te je pretpostavka neispravna. Ü normalama zasnovanim na broju stabala prikazane su: Feketeo-vo noirmalno stanje, zatim normale, koje se temelje na odnosu broju stabala: dvaju susjednih stepena (Huffel, d Fracois i t. d.) i normale, koje se osnivaju na vremenu prelaženja u koje spadaju Hladikova normala i Françoisova teoretska konstrukcija normalne preborne sasitojine. Prema Dru Miletiću Feketeova j Hladikova normala imaju historijsko značenje, dok je Françoisova normala podesna saimoi za naučna istraživanja. Ona predstavlja klasičan primjer teoretske konstrukcije normalnog stanja breborne šume. No za praksu ne dolazi u obzir zbog zamršenosti osnova i pretpostavki na kojima počiva. Za praksu uređivanja, šuma i za naučna istraiživanjal dolaze u obzir, kako ističe pisac, i) Šumarski list, 1951, str. 97. 338 |
ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 39 <-- 39 --> PDF |
one normale osnovane na broju stabala, koje se baziraju na Liocourtovom zakonu i još nekim drugim veličinama. U normalama, koje se osnivaju ma temeljnicama, obrađene su: Tichijava, Hufifnagelovai, Tordonyeva, Kernova i Jovanovičeva normalai Sve te normale imaju samo historijsko značenje zbog pogrešnosti upotrebe ovog osnova. Naime temeljnice se nfsu pokazale ,keo´ pogodno sredstvo1 za uspješno i konačno rješenje problema normalne preborne šume, kako je to dokazao autor. Normale osnovane na masi i njenoji strukturi čine, prema1 autoru, uravnotežena´ stanja kontrolnih metoda. Ovdje se masa i njena struktura ističu kao> jedini osnov normalnog stanja preborne šume. Te su normal© upotrabljivei i za praksu* i za naučna istraživanjiav Dolaze u obzir u naprednijim sastojiimskim odnosima intenzivne šumske privrede. ! Osim navedenih noirmala autor donosi i prikaz slobodnih ili induktivnih i deduktiivnih normala. Slobodne normale prepuštaju sve nalazu u prirodnoj prabornoj šumi normalnog ili ...... normalnog sastava na manjoj površini, dok deduktivne normale polaze obratnim putem od velikog u malo. Mogu doći do primjene prema dr. Miletiću za široku praksu uređivanja preborne šume, ali uz uvjet intenzivnog gospodarenja. U glavi trećoj; obrađene su realne normale poslije sječe. Od metoda za određivanje normalnog stanja poslije sječe autor azlaiže: sumarnu metodu, Françoisovu metodu stvarnih vremena prelaza, metodu jednakih vremena prelaza i empiričku metodu normale prije i poslije sječe. U tom poglavlju pisac iznosi j neke svoje originalne ideje po toj problematici. Drugi dio, glava četvrta sadrži: prinos naprednijih prabornih tipova intenzivnog gospodarenjoi. U toj glavi pisac minuciioznoi obraduje metode određivanja1 etata u prebornim šumama. Prikazano je određivanje prinosa (etata) na bazi: broja dubećih stabala, temeljnica, zalihe, prirasta mase te zalihe lii prirasta. Od metoda, koje bazira ju određivanje prinosa na brojlu dubećih stabala autor donaša: empiričku metodu, metode određivanja prinosa preborne šume u SSSR-u, Burelovu metodu, Puton-Huffelovu metodu, Henrlieyovu metodu raspoređtivanjHi, prvu Huiffnagelovu metodu i Feketeovu metodu. Sve ove tnetode imaju prema analizi pisca historijsko značenje osim prve Huffnageiove metode. Ta metoda može doći danas da prim jene, ali dobiva svoju punu vrijednost tek u vezi s kojlim drugim postupkom ili elementima. Metoda koja određuje etat na baz; temeljnice je Tichyeva metoda (Tichiev normalni faktor). Pisac daje prikaz i ocjenu te metode na temelju koje izlazi, da i ona lima samo historijsko´ značenje. Od metoda;, koje utvrđuju etat na osnovi maise, obrađene su Mantel-Massonova metoda i metoda promjenljivog procenta koirišćenja ili intenziteta prebiranja — sumarni metod. Prema ocjeni autora Mantel-Massonova metoda ima historijsko značenje, dok se druga — sumarna metoda može prfimij´eniiti jedino kod grubih i sasvim približnih ocjena prinosne sposobnosti izvjesne preborne šume Pisac vrlo potanko prikazuje ; daje ocjenu metoda, koje određuju etat na bazi prirasta. Te su metode: druga Huffnagdlova metoda prirasta, kontrolna metoda Gurnaud-Biolleyeva, varijanta kontrolne metode od Wi:bklera, varijanta od Rey-a, varijanta od Schaeffera, Gazin i D´ Alvemya i metoda normale prije i poslije sječe. Ova posljednja metoda rezultat je rađa Tordonya ii Kerna. Zvanično je bilo propisana Naputkom iz 1903. Ona je u glavnoni ponikla i dalje se razrađivalla na našem tlu u našim prilikama, pa je možemo smatrati, kako istiiče Dr. Miiletić, našim doprinosom misli o1 uređivanju preborne šume. Što se tiče upotrebljivosti tih metoda, to pisac navodi da druga Huffnageiova metoda može doći i danas iu obzir, ali dobiva svoju punu vrijednost u vezi s kojim drugiim postupkom. Ostale metode obuhvaćaju sve elemente za pouzdano određivanje, po mogućnosti, trajnog prinosa. Svaka od onih metoda predstavlja jedan izgrađen i zaokružen sistem uređivanja, pa sigurno j samostalno- pristupa uređivanju preborne šume na njoj svojstven način. Od metoda, koje određuju prinos na bazi zalihe i prirasta obrađene su: Mćlardova metoda, treća Huffnagova metoda diobe masa i opći obrazac prinosa (opća prinosna formula). , "~ Mélardbva metoda jima prema anaKizotma pisca bistorijko značenje, dok je treća Hufnagelova metoda diobe masa vrlo upotrebljiva za iiređivamje preboTniih šuma u prilikama, koje joj odgovaraju. 339 |