DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Kod pokusa s brijestom upotrebfjeni su hormoni acide indolacetique
i acide indolbutyrique. Postignuti su povoljni rezultati. Radi usavršavanja
tog postupka; vrše se sada dailjii pokusi. Tim usavršenim postupkom bit će
Iako razmnažati sve poznate oipoirne vrste brijestova, kao i one vrste,
za koje pretpostavljamo, da će nam u tom pogledu biti korisne. Svakako
će takav postupak znatno pridonijeti brzom iznalaženju otpornih vrsta
brijestova. (2).


Neki istraživači u Francuskoj i Sjedinjenim Amer. Dri. nastoje, da
ugrožene vrste brijestova izravno zaštite kemijskim putem. Prema podacima
Arn au da (2), nadopunjenim sa podaiima Blagbroughâ (3)
upotrebljuju se u tu svrhu razna kemijska sredstva i primijenjuje više metoda.
Mi ćemoi neke od njih ukratko prikazati.


Uvođenjem prikladnih kemijskih sredstava u
stabla treba da se uništi uzročnik bolesti, t, j. Ceratostomella ulml, . bar
onemogući njezin razvoj i štetno djelovanje. To se nastoji postići inficiranje
m kemijskog sredstva izravno u stablo ili namakanjem tla oko
stabla. Pri izvedbi najnovijih pokusa dali su povoljne rezultate ovi kemijski
produkti: sulfati i benzoati oksikvinoleina, hidrokvinon, p. nitrofenol,
pirogancl i kvinon. Prema Arnaudu (2) laboratorijskim je pokusima
dokazano, da su se protiv Graphiuma, kultiviranog na umjetnoj hranjivoj
podlozi, aktivno pokazale i obojene materije, derivirane od trifenilmetana
i sličnih spojeva. Zentmeye r (1943.) je nastojao, da pronaqe toksičke
supstance za Graphium među sulfanilamidima. supstancama, bliskima vitaminu
Be (ili Piridoksin).


Fro n je god. 1936. u Francuskoj) izveo mnoge pokuse s derivatima


oksikvinoleina — specijalno « neutralnim sulfatima ortooksikvinoleina


(Kriptonol). Iskušano je i 45 drugih, različitih proizvoda u različitim kon


centracijama. Fron je konstatirao, dia su brestove biljke, s kojima su se


vršili ti pokusi, u taku duljeg vremena imale bujniju vegetaciju, obilnije


i zeilenpje lišće, nego one, koje nisu uzete u poistupak. Ali takvo povoljno


stanje biljaka traje tek nekoliko mjeseci. Oboljela biljka ne ozdravi posve,


već se samo na neko vrijeme spašava, To se prema Stoddar d u (1946.),


može protumačiti na taj način, što oksikvinolein ne djeluje na Graphium,


nego samo na toksin, koji ta gljiva izlučuje. Stoga bi se taj postupak mo


rao svake godine bar jednom ponoviti, Svaikogodišnjom introđufccijoni


rastopine u deblo stvarale bi se na deblu ozljede , t, j . mjesta zgodna


za infekciju različitim parazitarniim gljivama, pa je to jedan od glavnih


razloga, da će se taj positupak i u vrtlarskoj praksi moći primijeniti tek


u iznimnim slučajevima.


Di m an d (5) i Fro n (8) daju podatke o pokusima liječenja bo


lesnih brijestova injiciranjem oksikvinolein-benzoata u tlo oko njihova


korijenja. Najbolji su rezultati postignuti, kada se u predjel korijenja, pod


tlakom, injicirala 0,1%-tna rastopina toga spoja u količini od 5 galona po


1 engl, palcu, promjera stabla u prsnoj visini. Do konačnih rezultata tih


pokusa nije se do danas došlo; oni se dalje vrše te se nalaze još uvijek u


sladiju eksperimenata.


Jednostavno zalijevanje korijenja tekućinom dalo je slabije rezultate,


a naprašivanje tla pod biljkom suhim kemikalijama i kasnije polijevanje


toga praha vodomi pokazalo se beskorisnim. Razumije se, da su postignuti


331