DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Dr. Ing. Zlatko J. Vajda (Zagreb) BORBA PROTIV SUŠENJA BRIJESTOVA Svjedoci smo pojave općeg sušenja brijestova, koje traje u naišojj kao i u većini evropskih zemalja već preko dva, a negdje i tri; decenija. U nas jje posljednjih 10 godina sušenje brijestova zauzelo toliko maha, da neke nizinske šume u kojima je brijest ranije bio- obilno zastupan ostadoše gotovo bez ijednog brijestovog stabla. Tako se na pr. samo u NR Hrvatskoj posušilo u roku od 20 godina prema aproksimativnim podacima blizu 6 milijuna brestovih stabala sa drvnom masom od preko 2 milijuna kubnih metara. Suše se sve domaće vrste: poljski brijest (Ulmus campestris), vez (Ulmus efusa), gorski brijest (Ulmus montana), dalmatinski brijest (Ulmus procera var. dalmatica) kao i mnoge vrtne odlike. Ovoj prirodnoj pojavi, koja je nanijela tako velike štete našem, šumskom gospodarstvu nije posvećena u nas potrebna pažnja. Jedini je pok. prof. Škorić u listu »Naš vrt« (1932.) te u »Šumarskom Listu« (1934.) detaljno prikazao neposredne uzročnike ugibanja brijestova i preporučio šumsko-zaštitne mjere. Štete su ogromne, pogotovo u sastojiinama u kojima se istovremeno posušiše i mnoga hrastova stabla. Stoga je sa šumsko-gospodarskog gledišta sušenje brijestova postao vrlo težak i akutan problem. Sušenje i ugibanje većeg broja brijestova po Evropi nije nova pojava. Ona je — kako nam svjedoče mnogi pisci — bila poznata i u prošlom stoljeću. Razlika je samo ta, što je ugibanje brijestova posljednjih nekoliko decenija zauzelo tako- velik opseg, da je ta pojava poprimila opći e p i d e m i j s k i karakter. Iako je problem borbe protiv sušenja brijestova postavljen još početkom prošlog stoljeća, ipak je ostao neriješen. Posljednjih se godina izgubila gotovo sva nada, da će se u tom pravcu moći jedva nešto učiniti. Mi ćemo ukratko prikazatii metode zaštite brijestova, kakve su se preporučivale i primjenjivale u prošlosti;, što je na tom polju učinjeno, te kakovi izgledi postoje za budućnost. Pri tom ćemo se poslužiti i podacima iznesenim o tom problemu u opširnoj raspravi autora ovog članka pod naslovom »Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova« odštampanoj) u 10. broju Glasnika za šumske pokuse Zagreb 1952. Već god. 1839. opisuje Ratzeburg (12), kako su U Brüsselu, na oisnoviu: kon statacije, da brestovi p o t k orni j a ci legu j a .. samo u bolesne bri jestove , odmah posjekli sve brijestove, u kojrima sui ustanovili leg!!a tog potkor njaika. Velik dio mladih brijestova na bulvaru toga: grada, u ikojima nisu pronašli legla brestovih ..........., ali isu ipak ti linisektlii nađemp u kori to; drveća, prema zali su katranom (coaltar), j&tl su se s pravom) nadalli, da će ina taj maižin ugušiti na padača u kori, .. da će ujedno neugodan miris katrana, odbitci nove napadače. Ratzeburg dalje spominje, ikako je na dunavsk´m. otocima, u .Prate.ru, posjekao mno gobrojne brijestove,, čim je ustanovi», da su ih napali potkom jaci1, pa je na taj´ način spriečio, da, taj napadaj prijeđe na okolna stabla. N ör dlin.g e r god. 1884. primjećuje, da je takvo premazivan je brestovih de balai katranom više naškodilo drvetu nego- insektu. Barbe y (1901.) preporučuje, da se prikladnim preventivnim mjerama uzgoje brijestovi, koja će imati jaku životnu otpornu snagu. Brijestove treba saditi . doibro 326 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 27 <-- 27 --> PDF |
tlo s obilnim hranjivima, ti kojem se korijenje može dovoljno da raširi i nađe dovoljno mjesto. Po parkovima i drvoredima treba zemlju oko mlad h brijestova prvih godina nakon sadnje, nekoliko) puta izmijeniti. Oko tih stabala treba što dulje održavati nisku ogradu (pelter), da bi se -time olakšala i-izmjemal zemlje i omogućio pristup vode i u njoj rastopljenih hranjivih tvari. Na kraju prošlog stoljeća nastojalo´ se, da se po pariškim bulvairima d parkovima brijestovi izravno zaštite od napadaja potkornjaka na taj način, što se s debla skinuo površinski sloj kore; to je u pojedinim slučajevima dalo dobre rezultate. Pri toj su se Ra t zeb u r g o v o j metodi slojevi kore ispresijecali: rezovima tako, da se razbio sistem prohoda insekatai. Nakon toga se duž debla i duž glavnih grama skinula, stara kora u prugama. Na taj se macin ubrzava cirkulacija sokova, a stara skolitidima povoljna kora zamjenjuje se novom, svježom karam. Taj je postupak vrlo skup-, pa se može primijeniti sarooi u parkovima i drvoredima. Osim toga, i pored velikog opreza, koji ta metoda zahtijeva, ipak se dogodilo, da su i stabla, s kojima se tako postupalo, propala ästo tako brzo kao i onda kad lilh je napao, potfcornjak. Nördiingei r 1884. tumači, da je uspjeh te metode mogao biti povoljan samo onda, akoi se ona izvela za vlažna vremena. U tom je najime, slučaju u preostalom dijelu pruga kore — znatno porasla djelatnost sokova, tako da je drvo moglo da do idućega sušnog razdoblja na svim svojim, prugama bez kore stvori novu koru i time se spasi. Nadođe li suho vrijeme, pa suša duže potraje, onda se od takve operacije krošnja i deblo još jače isuše, potkornjak ipak drva napadne, pa se ugibanje još i ubrza. Spomenuti autor preporučuje, da se limvazuje potkornjaka, koje se ponavljaju u toku više godina, suzbijaju lovnSm stablima. Takva se stabla, četiri sedmice nakon što potkornjak u njima odloži jaja, otkore, a kora s iliičmkama spali. Alt u m god. 1889. preporučuje, da se: s tablai, kojima su isel počeli sušiti vrhovi, pokušaju spasiti tako, da im se odrežu vrhovi, ali na taj način, ,da se rez izvede kroz potpuno zdrav dio stabla, nekako1 neposredno iznad najviše zdrave f/rane, kojia se još nalazi potpuno pod liistoim. Plohu prereza treba premazati katranom. Autor drži da se ovakvim postupkom gdjekoje stablo može održati u sastojinii još dulji niz godina, što može za gospodarstvo biti cd izvjesnog značenja. Eckstei n 1904. drži, da se lovna stabla i lovne grane mogu uspješno primijeniti saimo u slučajui, ...´ kornjaš još mije napao veći broj stabala. Dallje isti autor tvrdi, da se premazivanjem stabla mogu spasiti samo na taj macin, ako sloj onog sredstva, kojiim se stablo premazuje, bude debeo nekoliko milimetara, pa ako se i deblje grane premazu. Iz oviiih nekoliko primjera i preporuka vidimo, da se prije nastupa, sadašnje epidemije ugiibamja brijestova vodila intenzivna bomba, da se očuvaju brijestovi po drvoredima i parkovima. Zaštita brijestova po sumarna bila1 je ograničena na brzo uklanjanje bolesnih brijestova, iz sastoj i n a i na rušenje lovnih stabala, jer su, druge metode bile razmjerno skupe i jer se u prostranim šumama u kojima brijest dolazi u smjesi, pojedinačno ili u međusobno razdalekim i odvojenim skupinama, praktički nisu mogle provesti. Neke su se od tih metoda, bez obzira na uspjeh, nastavile pirimijenjivati u parkovima . drvoredima i nakon nastupa epidemije, Tako je na pr, od 450 brijestova crikveničkog parka od god. 1925. do 1947. oboljelo 160 stabala. Rezanjem osušenih grana s tih oboljelih stabala pošlo je za rukom da se do danas spasi 25 stabala, t. j . oko 15%. I Škori ć (14) preporučuje rezanje zaraženih grana, ali samo u slučaju, ako bolest još nije dosegla donji dio grana i prešla u deblo. Takve grane treba odrezati do zdravoga u nezaraženoga dirveta i odmah spaliti. Da bi se spasili brijestovi, kojima su se osušile pojedine grane, napadnute od holandske bolesti, američke upute iz g o d, 1943, također preporučuju, da se takve suhe grane odrežu. Dalje napredovanje bolesti može se zaustaviti samo onda, ako smo mogli bolest utvrditi 327 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 28 <-- 28 --> PDF |
odmah nakon infekcije, pa ako smo uklonili sve bolesne grane i odrezali ih što bliže deblu — u dovoljnoj udaljenosti od žarišta infekcije. Rezanje takvih grana može se izvršiti u svako doba godine. Ta se metoda — kao opća sanitarna metoda — osobito preporučuje za spašavanje pojedinih starih, .vrjeidnih brestovih stabala. Budući da su brestovi potkornjaci utvrđeni kao prenosioci (vektori) uzročnika holandske bolesti, sva su se nastojanja za očuvanje brijesta po šumama s pravom usredotočila u borbi protiv tih potkornjaka. Tako Fa r sk y (7) god. 1936. predlaže, da sve brijestove, koje su napali insekti prenosioci (vektori) holandske bolesti, treba ljeti ji zimi rušiti i odmah iz šume izvoziti. Pritom treba nastojati, da se iz šume uklone i sasvim neznatno napadnuta stabla, koja imaju tek nekoliko rupica od potkornjaka, pa nam se prividno čine zdrava. Sa srušenih brijestova i drva za ogrjev treba odmah svu koru skinuti i spaliti. Da se to postigne, potrebno je, dai se brestova stabla drže pod stalnom i strogom kontrolom, koja treba da počne već u doba, kada se prvi kukci počiinju zatvarati u koru stabla. Napadnuta, naoko zdrava stabla odaje crvena sitna pilotina (crvotočima), koju redovno nalazimo na strani, zaštićenoj od sunca. Takva stabla treba iz sastojine ukloniti prije, nego što se razvije nova generacija potkornjaka, Pri tom suzbijanju treba da se koristimo i lovnim stablima i lovnim kolcima. Važno je naglasiti, da su neotkoreni brestovi kolci, kao i neotkorano ogrjevno drvo, koje ostaje u šumi i dugo leži, vrlo prikladna mjesta za širenje potkornjaka, pa ako se ta|j materijal ne spali, taj način obrane ne će imati učinka. U već spomenutim američkim uputama pridaje se također velika važnost uništavanju brestovih potkornjaka u svim oboljelim ili izvaljenim, srušenim i prepiiljenim stablima. Te potkomjake svakako treba uništiti prije, nego što u mjesecu maju izlete iz svojih zimskih »krovišta, jer je proljetno rojenje tih prezimljelih potkornjaka najopasnije. Koru treba skinuti i spaliti a drvo svakako prije mjeseca maja iz šume izvesti. Potkornjake možemo uništiti i tako, da zaraženo drvo dobro poprskamo dobrim insekticidima. Preporučuje se tekuće ulje s monoklornaftalmom u volumnoj smjesi omjera 12 : li ili smjesa tog istog ulja s oirtodiklorbenzenom u volumnom omjeru 4 :´l. Ta sredstva djeluju na potkomjake i odbojno, pa njima treba poprskati i drvoi, koje želimo očuvat» od napadaja potkornjaka (na pr. još nezaraženo svježe oboreno drvo, trupce ili ogrjevno drvo). Takva se prskanja vrše od maja do septembra. Navedena kemijska sredstva treba upotrebiti kod temperature iznad 10° C, jer kod nižih temperatura nisu efikasna, Prskanje se mora izvršiti temeljito; koru treba namočiti tako, da insekticid u nju prodre kroz ulazne rupice insekata. Da se dobro poprska jedan hvat: ogrjevnog drva, potrebna su 2,5 do 3 galona (11,25 do 13,50 lit) spomenutog insekticida. Prskanja se u Americi redovno obavlja u proljeće, kada se poenu raspucavati lisni pupovi brijestova. Ministarstvo šumskog gospodarstva SSSR-a propisalo je god. 1947. posebna pravila za borbu s holandskom bolešću. U tim se pravilima određuje, da se strogo provedu prijeko potrebne pro filaktičn e mjere, koje treba da budu upravljene na uništenje žarišta infekcije, t. j , na uništenje bolesnih stabala, kao i na uništenje brestovih 328 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 29 <-- 29 --> PDF |
potkornjaka, glavnih prenosilaca te zaraze. Jedan od osnovnih profilaktičnih mjera jest ta, da se sva stabla, koja pokažu i najmanji vanjski znak, da su zaražena holandskom bolešću, što prije iz sastojine uklone. Sječom pojedinih oboljelih stabala izvodi se preventivna prebirn a s j e č a. Kod jakih zaraza, kada se tom sječom potpuno razara struktura sastojina, predviđa se, da se takva sastojina posječe čistom sječom. Provode li se takve sječe u vrijeme vegetacije, treba brzo´ paliti svu ikoru, iverje i sve drugo otpadtke po sječinama. U zimskim je mjesecima dovoljno, da se sa zaraženih stabala skine samo kora. Ali, kada koru i palimo, preporučuje se, da se mjesta, na kojima se vrši skidanje kore, poprskaju otopinom paradiklorbenzola u petroleju. Osobito strogo treba paziti da se u šumi dl i na rubovima, šuma ne ostavlja suho granje. Sva bolesna stabla, posječena u razdoblju od 15. aprila do 1. septembra, treba potpuno izraditi, a sve izrađeno drvoi, koje u to vrijeme ostaje u šumi, treba čisto i potpuno otkriti. Deblje ogrevno drvo, kao i oblice . promjerom debljim od 12 cm, treba raskoliti na cjepanice. Izrađeno ogrevno drvo treba da se složi na svijetlim i prozračnim mjestima. Spomenutim pravilima predviđene represivn e mjere imaju svrhu, da se uništi prenosilac holandske bolesti, t. j . brestov potkornjak. Zato treba utvrditi sva žarišta tih potkom jak a, kao i pojedina zaražena stabla, pa tamo´ te insekte brzom sječom tih stabala potpuno uništi. Stabla treba sjeći u vremenu, kada se potkornjaci nalaze u stadiju učinaka, pa sve do početka njihova kukuljenja, t. j . prvi put od kraja maja do početka juna, a drugi put u jesen i zimu. S posječenim stablima treba postupati kao kod preventivniih sječa. U mješovitim sastojinama, u kojima je više od 40% brestovih stabala, propisuje se istodobno s provedbom sanitarne sječe i izabiranjem novo zaraženih stabala, također obaranje lovnih stabala. Svrha je tih stabala, da privuku potkornjake, nastanjene u bolesnim stablima, kao i one, koji se ishrarajuju na stablima, koja su po svom vanjskom izgledu zdrava. Obaranje lovnih stabala vrši se prvi put od kraja zime pa do početka vegetacije (za prvu generaciju), a drugi put u junu (za drugu generaciju). Za lovna stabla izabiraju se brijestovi s miinimalnim promjerom od 15 cm. Krošnju tih stabala treba ostaviti netaknutu. Kada se obaraju u proljeće, t. j . za prvu generaciju, onda se to čini na svijetlim mjestima, a za drugu se generaciju ruše na zasjenjenim mjestima. S lovnih stabala treba skinuti koru, svakako prije, nego što nova generacija insekata izađe iz kukuljica. Svu skinutu koru, grane i ovršak stabla treba što brže spaliti. Da se spriječi prenošenje zaraze, zabranjuje se u razdoblju od 15. aprila do 1. septembra svaki izvoz izrađenih dijelova brestovih stabala kao i svježe sječenog brestova drva. Sve drvo, izrađeno iz stabala zaraženih brestovih sastojina, treba da bude upotrebljeno na području onoga administrativnog rajona, u kojemu je proizvedeno, ili u rajonima bez šuma. Na kraju, ova pravila propisuju i opće preventivne odredbe, prema kojima je prijeko potrebno, da se u svim šumama, u kojima postoje brestove sastojine, u prvom redu provedu šumsko-uzgojne mjere, kao i brižljive sanitarne sječe. Pritom; treba paziiti, da se kod izradbe i izvoza stabala ne ozlijede ostala, zdrava stojeća stabla, jer se svakom takvom 329 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 30 <-- 30 --> PDF |
ozljedom omogućuje prodiranje parazitarne gljive u stablo. Stoga je vrlo važno, da se nad sječom zaraženih brestovih stabala vodi strog nadzor. (13). Koliko se može pretpostaviti svi ti strogi;! propisi ne će moći ´koristiti, da se potpuno suzbije epidemija holandske brestove bolesti u jugoistočnim suhim oblastmia SSSR-a, Zbog toga je značajan posljednji propis tih pravila, prema kojemu se preporučuje, da se u šumske kulture tih suhih oblasti SSSR-a unese turkestanski vez — Ulmus pumila — i njegova odlika — Ulmus pinnato ramioza : Iz te preporuke .možemo zaključiti, da je stanje autohtonog brijesta u tim obastima taikio loše, da se moralo misliti na njegovu zamjenu drugim, otpornim vrstama brijesta, i da je to jedini put, koji vodi praktičnom rješenju toga problema. Tako se taj problem shvatio i u ostalim državama naj pr. u Holandiji, Francuskoj, Italijći i dr. Kada se tu konačno uvidjelo, da sve autohtone vrste brijestova ugibaju, i da se epidemija ne može nikakvim sredstvima efikasno suzbiti, prešlo se na istraživanje s tepena osjetljivosti ii otpora, koji pružaju pojedine vrste i individui prema napadaju gljive, pa se nastojalo da se cijepljenjem stvore bastardi otporni prema toj bolesti. Na rješavanju toga problema mnogo su posljednjih godina radili — .u svom laboratoriju Baarn (kod Utrechta) u Holandiji (2) — istraživaču B u i ssman , Wen t i Westrdijk. Chr. Buissnianova je utvrdila, da Ulmus campestris pripada u tom pogledu među najosjetljivije vrste brijestova, pa preporučuje, da se ta vrsta viša ne sadili (8). U Francuskoj; se brijestovi također ne preporučuju više za umjetna pošumljavanja. Veliki je otpor pokazala već spomenuta vrsta Ulmus pumila. Ta se vrsta sada na veliko kultivira u Italiji, a pokušali su je kultivirati i u Francuskoj. Ipak je podizanje brestovih kultura od Ulmus pumila ograničeno! tek na izvjesna toplija područja, jer je ta vrsta osjietljiva na hladnoću a naginje i oboljenju od raka (74). Buissnianova je konačno uspjela otkriti, da je prema holanđskoj brestovoj bolesti osobito otporna jedna vrsta španjolskog brijesta (Ulmus foliacea). Taj brijest, najprije označen kao brijest Nr. 24, danas je općeniito poznat pod imenom brijest Kristine B u i s s m a n. S tim su brijestom uspješno izvršeni pokusi u It aliji, Francuskoj:, Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, pa se tvrdi, da je pitanje pronalaska vrste brijesta otporne prema holanđskoj bolesti, danas već praktično. U posljednje dvije godine pošlo je Wentovoj za rukom da uzgoji vrlo zanimljive hibride , pa nije isključeno, da se u tom pravcu postignu za praksu još bolji rezultati. (2). Nakon najnovijih uspjelih pokusa s doziranjem hormona u brestove grančice možemo — prema Armandu (2) — očekivati uspješnu modiifikaciijjlu pri iznalaženju i brzom razmnažanju otpornih vrsta. Pokazalo se naime, da vrlo slabe doze hormona izazivaju kod životinja i biljaka — u stanovitim prilikama — duboke modifikacije. Tako se na pr. unošenjem hormona u grančice biljaka, koje redovno vrlo teško izbijaju korijenje, lako izazove njihovo zaikorjenjivanje. 330 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Kod pokusa s brijestom upotrebfjeni su hormoni acide indolacetique i acide indolbutyrique. Postignuti su povoljni rezultati. Radi usavršavanja tog postupka; vrše se sada dailjii pokusi. Tim usavršenim postupkom bit će Iako razmnažati sve poznate oipoirne vrste brijestova, kao i one vrste, za koje pretpostavljamo, da će nam u tom pogledu biti korisne. Svakako će takav postupak znatno pridonijeti brzom iznalaženju otpornih vrsta brijestova. (2). Neki istraživači u Francuskoj i Sjedinjenim Amer. Dri. nastoje, da ugrožene vrste brijestova izravno zaštite kemijskim putem. Prema podacima Arn au da (2), nadopunjenim sa podaiima Blagbroughâ (3) upotrebljuju se u tu svrhu razna kemijska sredstva i primijenjuje više metoda. Mi ćemoi neke od njih ukratko prikazati. Uvođenjem prikladnih kemijskih sredstava u stabla treba da se uništi uzročnik bolesti, t, j. Ceratostomella ulml, . bar onemogući njezin razvoj i štetno djelovanje. To se nastoji postići inficiranje m kemijskog sredstva izravno u stablo ili namakanjem tla oko stabla. Pri izvedbi najnovijih pokusa dali su povoljne rezultate ovi kemijski produkti: sulfati i benzoati oksikvinoleina, hidrokvinon, p. nitrofenol, pirogancl i kvinon. Prema Arnaudu (2) laboratorijskim je pokusima dokazano, da su se protiv Graphiuma, kultiviranog na umjetnoj hranjivoj podlozi, aktivno pokazale i obojene materije, derivirane od trifenilmetana i sličnih spojeva. Zentmeye r (1943.) je nastojao, da pronaqe toksičke supstance za Graphium među sulfanilamidima. supstancama, bliskima vitaminu Be (ili Piridoksin). Fro n je god. 1936. u Francuskoj) izveo mnoge pokuse s derivatima oksikvinoleina — specijalno « neutralnim sulfatima ortooksikvinoleina (Kriptonol). Iskušano je i 45 drugih, različitih proizvoda u različitim kon centracijama. Fron je konstatirao, dia su brestove biljke, s kojima su se vršili ti pokusi, u taku duljeg vremena imale bujniju vegetaciju, obilnije i zeilenpje lišće, nego one, koje nisu uzete u poistupak. Ali takvo povoljno stanje biljaka traje tek nekoliko mjeseci. Oboljela biljka ne ozdravi posve, već se samo na neko vrijeme spašava, To se prema Stoddar d u (1946.), može protumačiti na taj način, što oksikvinolein ne djeluje na Graphium, nego samo na toksin, koji ta gljiva izlučuje. Stoga bi se taj postupak mo rao svake godine bar jednom ponoviti, Svaikogodišnjom introđufccijoni rastopine u deblo stvarale bi se na deblu ozljede , t, j . mjesta zgodna za infekciju različitim parazitarniim gljivama, pa je to jedan od glavnih razloga, da će se taj positupak i u vrtlarskoj praksi moći primijeniti tek u iznimnim slučajevima. Di m an d (5) i Fro n (8) daju podatke o pokusima liječenja bo lesnih brijestova injiciranjem oksikvinolein-benzoata u tlo oko njihova korijenja. Najbolji su rezultati postignuti, kada se u predjel korijenja, pod tlakom, injicirala 0,1%-tna rastopina toga spoja u količini od 5 galona po 1 engl, palcu, promjera stabla u prsnoj visini. Do konačnih rezultata tih pokusa nije se do danas došlo; oni se dalje vrše te se nalaze još uvijek u sladiju eksperimenata. Jednostavno zalijevanje korijenja tekućinom dalo je slabije rezultate, a naprašivanje tla pod biljkom suhim kemikalijama i kasnije polijevanje toga praha vodomi pokazalo se beskorisnim. Razumije se, da su postignuti 331 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 32 <-- 32 --> PDF |
najbolji uspjesi, kada su se stabla nalazila u početnom stadiju infekcije. Kod stabla s proširenom infekcijom jedva se mogao zamijetiti neki uspjeh. Možemo reći, da su rezultati takvih pokusa dosada bili djelomični, jer nije pošlo za rukom da se Graphium potpuno uništi, već samo da se na izvjesno vrijeme ograniči njegovo širenje i spriječi njegova za lišće ubitačna djelatnost, te da se tako stablo održi na životu. Ali, i za podržavanje takva stanja pokazalo se potrebnim, da se postupak povremeno ponovi. Kako je tehnika oko provedbe tih kemijskih m e t o da komplicirana, troškovi visoki, a djelovanje kratkotrajno, one će moći doći u obzir samo očuvanje vrijednih izoliranih brestovih stabala, koja rastu na mjestima, gdje im se može pružiti stalna pažnja i njega. , U Sjedinjenim Američkim Državama pokušalo se ugrožene brijestove zaštititi od napadaja sko-litusa i na taj način, da su krošnje brijestova u proljeće i* ljeto zamaglili raspršenom ras top in om DDTpr ep ara ta (tekući diklor-difeniil-triikloretan, rastopljenu vodi). Taj je pokus, pod stanovitim uvjetima i prilikama, također tek djelomice uspio. Blagbrough P. Harry (Journal of Forestry, june 1952.) opisuje najnovije pokuse koji se vrše u gradu Priiceton u S. A. D., da se u tom gradu spasi 2580 brijestova. Njihov bi gubitak za ,građane toga grada bio u svakom pogledu od velike štete. Da spasu te brijestove oni su ih za vrijeme 3 godine (1948—1950.) svake godine dva puta prskali emulzijom tekućeg DDT-preparata i to prije rojenja i izleta mladih potkornjaka. Proljetno se prskanje izvelo prije listanja (ožujak—svibanj) sa 2°/o-tnom emulzijom DDT, a, dok je ljetno prskanje vršeno sa l°/o-tnom emulzijom. Prilikom svakog prskanja utrošeno je po stablu 15—20 galona (67,5—90 liit) insekticida. Rezultat tog postupka bio je pozitivan, potkornjaci su kod naleta na zatrovana stabla poginuli, a brijestovi spašeni. Ali tom se prilikom ujedno ustanovilo, da je takav način spašavanja brijestova nanio mnoge štete pticama pjevicama, kao i mnogim drugim šumskim životinjama, jer su sei hranili insekticidom zatrovanom hranom, pili ii kupali se u zatrovanoj vodi te gradili gnijezda od zatrovanog materijala. Smrtnost tih životinja znatno se smanjila, kada se mjesto prskanja primijenilo zamagljivanje. Kako vidimo i ovaj je i ako efikasan način zaštite brijestova ograničen samo na manje šumske površine i pojedina brijestova stabla, dok u šumskom gospodarstvu na velikim površinama iz ekonomskih i tehničkih razloga nije zasad provediv. Konačno su izvedeni pokusi, da se skolitusi unište j a kii M insekticidima u lovnim stablima. Ta su stabla nakvašena žestokim tekućim insekticidima, na pr. monoklornaftalenom ili ortodilklorbenzenom, koji su spojeni s produktima lako ishlapljivih derivata petroleuma.. Taj način uništavanja potkornjaka u lovnim stablima, uko!iko> nema teškoća kod nabave jeftinih ´insekticida, ima prednost pred skidanjem i paljenjem kore, jer je sigurniji, lakše se izvodi, a osim toga, tim se načinom izbjegava opasnost od šumskog požara, koji može lako izbiti pri paljenju kore u sušnim proljećima i ljetima. Ali ni,time se nije mnogo napredovalo u pronalaženju sigurnog načina sprečavanja epidemije ugibanja brijestova. Brestova holandska bolest 332 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 33 <-- 33 --> PDF |
je podmukla. Ona se razvija u granama drveća, ikoje je redovno, kao sastavni dio mješovitih sastojina, pojedinačno ili u grupama raspoređeno po velikim šumskjm područjima. Napadaj potkornjaka na grančice najviših, dijelova krošnje, koji mogu tamo da dolete iz velikih daljina, ostaje u takvim područjima redovno neopažen. Zbog te činjenice ne mogu se obaranjem lovnih stabala u dovoljnoj mjeri spriječiti takvi napadaji, a time niti obustavit i širenje zaraze. Kada na stablima po šumama opazimo prve znakove holandske bolesti — redovno je već prekasno za svaku akciju spašavanja. Akciju je gotovo i nemoguće provesti, jer se u pojedinim širokim šumskim područjima obično istodobno pojavljuje velik broj oboljelih stabala, koja su tu rastresena na veće udaljenosti, a usto pojedinačno ili u skupinama izmiješana s drugim vrstama drveća. Tada nam ne preostaje drugo, nego da se sva oboljela stabla što prije posijeku i izrade, a kora, grane i otpaci spale. Ali i ta akcija bi se radi opasnosti od požara smjela provesti u ograničenom! opsegu i za vlažnog vremena. Sigurnije bii bilo grane i koru srušenih bolesnih i napadnutih stabala poprskati tekućim 2%-tnim DDT-preparatom. Ovaj pak posljednji način, prema napred navedenom nije bez štetnih posljedica po mnoge korisne šumska životinje a naročito ptice. Stalnim pažljivim obaranjem lovnih stabala ipak bismo u izvjesnim područjima mogli bar donekle u s p o rit i širenje zaraze, ali nema izgleda da bismo u današnjim klimatskim prilikama epidemiju mogli zaustaviti i njezine krajnje posljedice spriječiti1. Metoda obaranja lovnih stabala mogla bi se djelomično s uspjehom primijeniti jedino uz uslov da ju izvodi dovoljno spremno stručno osoblje, koje moira imati na raspolaganju za! vrijeme otkoravanja potreban broj radnika i dovoljnu količinu insekticida. Ako ti uslovi nisu ispunjeni onda je rušenje lovnih stabala štetno. Da bi se uništili potkornjaci u izrađenim trupcima, preporučuje se, da se takvi neotkorani traipeji, izrađeni ljeti, drže 5 mjeseci pod vodom, a oni izrađeni zimi, treba da stoje pod vodom 7 mjeseci. Izrađeno, gljivom zaraženo drvo, može se zaštititi od naleta insekata tako, da se složaji tog drveta pokriju 20 cm debelim slojem šumske zemlje ili da se to drvo, kako! je već navedeno, stavi pod vodu (14). Iz svega izloženoga i raspravljenoga vidimo, da je s nastupom epidemije holandske brestove bolesti zaštita brijestova, uzraslih po prostranim šumskim područjima u sadašnjim klimatskim prilikama, gotovo nemoguća. Djelomice povoljni rezultati, postignuti izravnim suzbijanjem štetnog djelovanja gljive G ra p h i u m kemijskim sredstvima:, ne mogu se primijeniti u praktičnom šumskom gospodarstvu, već će eventualno moći koristiti u hortikulturi pri čuvanju osobito vrijednih brestovih stabala. Prema svim stručnim podacima, koje smo imali na raspolaganju, dosad se postiglo najviše uspjeha u iznalaženju otpornih vrsta brijesta odnosno njihovih varijacija i hibrida. Postignuti rezultati daju nade, da će taj problem doskora biti i za našu praksu konačno i povoljno riješen. Maramo primijetiti, da je ta mjera u biti šumsko-uzgojne prirode. Njom zamjenjujemo vrste brijestova, ugrožene epidemijom, brestove holandske bolesti, s vrstama, varijacijama odnosno umjetno uzgojnim hibridima, koji su prema toj bolesti otporni. 333 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Sve to znači, da do danas milje pošlo za rukom! dai sei pronađe efektivni način zaštite evropskih brijestova od te epidemije, tako da iz mnogih velikih područja Evrope ta vrsta drveta gotovo potpuno nestaje. * Prema dobivenim podacima vidi se, da brijestovi, koji rastu u suhim, pred/jelima naše države, pokazuju razmjerno velik otpor prema holandskoj bolesti. Bilo bi korisno i potrebno, da se prije ´ispita otporna sposobnost tih brijestova i da se utvrdi bi li bilo moguće, da se izginuli brijestovi zamijene ovim otpornim vrstama, odnosno da se selekcijom il´i hibridizacijom uzgoje nove, otporne vrste i tako osigura dalji opstanak brijestova u našim šumama. * i Šteta koju današnje sušenje brijestova nanosi našem šumskom gospodarstvu ne sastoji se samo u gubitku velikih količina brestova drveta, već i u tome, što je struktura mnogih, prije stabilnih mješovitih sastoj&na hrasta, brijesta ´i jasena, nestankom brijesta gotovo potpuno uništena, tako da će se sve te sastojine morati u najkraće vrijeme likvidirati. To stanje znatno pogoršava i činjenica, što* je kao posljedica istoga početnoga uzroka, osim ugibanja čistih hrastovih sastojina, u mnogim mješovitim sastojinama s manjim brojem brestovih stabala istodobno s brijestom ugimuo i velik broji hrastovih stabala, tako da je i njihov opstanak došao u pitanje. Do danas nije pošlo za rukom, da se pronađe djelotvorni! način, kojim bi se epidemija ugibanja brijestova u prostrani m šumskim .kompleksima mogla suzbiti. Ne preostaje drugo, nego da upražnjena staništa uginulih brijestova što prije popunimo utvrđenim, otpornJitm Vrstama br ij|eis tjo va, njihovim h/ib riđi m a ili kakvim, drugim, tim staništima prik 1 adnim vrstama drveć a. Stoga bi naše šumsko-uzgojne mjere morale u prvom redu poći tim putem stvarajući na taj način otporne mješovite sastojine. Izravnim suzbijanjem uzročnika sušenja brijestova moći će se zasad spašavati samo manje brestove sastojine, te brestova stabla u drvoredima i parkovima. LITERATURA: 1. Altum, Waldbeschädingunig durch Thiere, Berlin 1889. 2. Arnaud G., Quand l´orme dépérit. Cahiers français d´infoinmation, Paris 1949. 3. Blagbrough P. Harry, Reducing WâMlife Hazards in Dutch Elm Disease, Control, Journal of Forestry, june 1952. 4. Barbey A., ´Die Bos trie h id en, Genf-Giesein 1901. B. Dimond A., Phytopathology, Vrl. 38, Jan. 1948. Agricultural Chemicals, Febr. 1948. 6. Eckstein, . . Technik des Foirstsehutzes gegen Tiere, Berlin 1904. 7. Farsky O., Odumirani jilmu, Dobove spisiky ča .matice lesnicke, eis´. 4, roc. IV, Piisek 1936. 8. Fron G., La Maladie de . orme, Revue des eaux et forets, Paris 1937. 9. Goidaintich G., La morio, dell´ormo, Roma 1934. 10. Kalanidra!—Pfeffer, Prispevek ,ke studöu. graiph´ioisy na jilimech, Pisek 1935, 11. Nördliinger, Lehrbuch des Forstchuitzes, Berlin 1884. 12. Ratzeburg J. T. Ch,, Diie Forsinseiktetn, Berlin 1839. 13. ........... ........ no .........., .... II, ............ ....... ......... ...., ......-......... 1947. 334 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 35 <-- 35 --> PDF |
14. Škorić V., Holandska bolest brijestova, Šumarski, List, Zagreb 1943. 15. iškorić V., Holandska bolest brijestova, Naš vrt, Zagreb 1935. 16. Vajda Z., Uzroci opidemijskog -ugibamja brijestova, Glasnik za šumske pokuse Poljopriivredno-šumarskog fakulteta, ,br. 10, Zagreb 1952. 17. Walter M,—May C—Collins C. W., Dutch Elm Disease and Its Control, United States Departement of Agriculture, Circular . 677, Washington D. C. 1943. CONTROL OF THE DRYING UP OF ELM During the last three decades there have dried up in PR of Croatia some 6 mil l´onis of elm trees evaluated with more than 2 million cubic metres wood bulk. The author presents, all the so far known methods of combating the elm desease, which were applied from the beginning of the previous century up to the latest expe riments of elm-tree protection. He finally comes to the conclusion that the most safe sylvi-cultural measures should be those replacing native unre si stent trees by resistent hybrids and other tree sptcies more suitable to the site conditions. By direct destination of pests causing the elm dying (Scolytue sp, and Ceratostoi mella ulmii) it is possible as yet to protect only smaller elm stands and efai trees in alleys and parks, La&$tee§ifra SUŠENJE VRHOVA KOD SMREKE NA PODRUČJU GOSPODARSKE JEDINICE RAVNA GORA Gospodarska jedinica Rarvna Gora pripada bujnoj zajednici jele-bukve. Zaprema: površinu od 5.450 ha, i spada u Oblast visokog krša (nadim, visina od 800— 1.200 metara). Temeljimo kamenje tvore vapncnci i dolomiti, sa svim karakterističnim osobinama i fenomenima krša: glavicama, grebenima i mnogobrojnim vrtačama. Po površini izbijaju skoro svugdje pećine i manji ili veći blokovi kamenja, ai između kamenja nakupilo se je plitko do srednje duboko, iovasto i dosta humoizno tlo,. Boniteti staništa su vrlo´ različiti, međusobno ispremiješani i prelaze naglo jedan u drujji, tako da ih je dosta teško lučiti. Glavne (vrste su jeta i1 bukva sa, priimij´ešanoim smrekom. Bukva dolazi na svam staništima, a na višim i izloženim položajima stvara i čiste sastojt´ne. Jela tvori sa bukvom u stablilničnoj i grupimičmoj smjeisi mješovite saistojine, u ikojima većinoni i prevladava, ali izbjegava izložene položaje, grebene i glavice, koje prepušta bukvi i smrči. Šmrca je redovito primiješama jeli! i ibukvi, te se naseljuje u vrtačama i dolinama sa svjeän» 1 relativno dubokim tlom, ali vrlo, često dolazi :j na kamenitim i eksiploniranim mjestima, glavnicama i grebenima. Odnos između bukve jele i smrče je 8:1:1, Od ostalih vrsta zastupljen; su gorski javor, brijest i jasen u vrlo maloj količini li rastureni po cijeloj površini, a uglavnom na onim površinama gdje prevladava buikva. Sušenje jelovih stabala poznato je i1 od ranije. To je bila stalna pojava sa kojom ise je računalo j koja je smatrana skoro normalnom. Međutim početkom ovogodišnje vegetaeione periode, konstatovali smo1 sušenje vrhova kod smrče i to na području čitave gospodarske jedinice, premda su, barem do sada, njezini šušci b´fli rijetkost. Ustanovili smo da se uglavnom suše vrhovi kod stabala koja naseljuju izložene položaje — grebene i glavice, ali imade i slučajeva sušenja vrhova i kod stabala koja rastu u vrtačama, istina ui daleko manjoj mjeri. Sušenje je zahvatilo dosta, široke razmjere, a suše se vrhovi kod stabala jaë´h debiljinsikih razreda (uglavnom stabla iznad 60 cm prsnog promjera). Dužina suhih vrhova kreće se između 0,30—1,50 metara. 335 |