DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 18 <-- 18 --> PDF |
odstranjuje nečistoća i postizava izvjesno sortiranje. Brzina sušenja ovisi 0 toplini!] vremenai i vedrini neba. Kod lijepog vremena, sušenje traje 4—8 dana, što je ovisno o mjestu i načinu sušenja. Zai vrijeme sušenja, šiška nesmije pokisnuti. U slučaju kiše, ako je na otvorenom prostoru, treba je pokriti. Na pokisnutim i nedovoljno osušenim šiškama, rado se hvata plijesan, a time gube na kvaliteti za daljnju preradu. U koliko imade pljesnivih šišaka, moraju se ovakve probrati; prije otpreme ili uskladištenja, Čim šiška dobije žuto-smeđu boju, dovoljno je prosušena. To se poznaje i po> zvuku. Ako se suha šiška prevrće lopatom zvuk je jasan; i zvonak, dok vlažna imade mutan ton. Ako se po šiški hoda, kod suhe šiške noge upadaju, što kod vlažne nije slučaj. Na prerezu šiške nožem, vidi se koliko je prosušena. Dobro prosušena šiška nesmijie imati vtiše od 15—17% vode. Na terenu nije moguće vršiti laboratorijske analize vlage, a niti je lako osigurati instrumente za određivanje vlage. Zbog toga smo primorani, još do danas, da upotrebljavamo za kontrolu vlage švške, gore spomenute načine. Sušenjem se šiška konzervira. Da bi se sadržaj štavnih tvari u njoj sačuvao i mogao valjano iskoristiti, zavisi u prvom redu, o sušenju. Zato se sušenju mora pokloniti naročita pažnja, da se šiška ne pokvari prilikom uskladištenja. Za sadašnje prilike dolazi kod nas u obzir samo1 prirodno- sušenje. Kod sušenja, šiška gubi na volumenu i težini, pa njeno, pravilno sušenje ne ide u prilog sakupljačima. Prilikom preuzimanja šiške mora se od ukupne težine odbijati nedozvoljena vlaga kao i nečistoća. 2. Sortiranje šiške. — Kod prebacivanja šiške prilikom sušenja, vrši se prvo sortiranje. Tom prilikom se odvaja sitna šiška od^ krupne, teška od lake i čista od nečiste. Za prosuđivanje kvaliteta mjerodavna je uglavnom boja i čistoća. Šiška se je uvijek sortirala, u razne klase na osnovu ova dva elementa. 1 danas naši standard svrstava; šišku u tri klase prema boji i čistoći. Prema takvoj klasifikaciji kvaliteta nije mjerilo visokog sadržaja trijeslovine, što je najhitnije kod sirovina za štavljenje. U trgovini šiškom, još uvijek se više pazli na njenu provenienciiju nego na sadržaj trijeslovine u njoj. Taj način klasifikacije nije najbolji, ali je praktičan, svakom pristupačan i brzo provodljiv, pa) se je zato zadržao u primjeni sve do danas. Određivanje kvaliteta šiške na osnovu kemijske analize i odnosa tanina, nontanina, netopivog i vode, je najispravnije. To je moguće ustanoviti samo u laboratorijima. Tehnički je neprovedivo, za svaku količunu svakom pojedinom sakupljaču šiške praviti analize. Sa druge strane opet, sakupljači nepovjerljivo prihvaćaju analize, jer ih ne mogu kontrolirati i nerazumljive su im. Nadalje, takav bi rad ukočio ekspeditivnost otkupa. To bi se jedino moglo [prakticirati kod vagonskih pošiljaka, a nlikako ne i za sve demčane pošiljke. Način klasifikacije šiške, prema analizama, povlači za sobom i promjenu otkupne cijene. U tom slučaju obračunavanje bi se vršilo prema F-kg.°/o trijeslovine, a ne prema kilogramima; šiške. Postojeći propisi svrstavaju danas šišku u tri klase. I. klasa — Šiška mora biti sviijetlo žute boje, bez tragova pljesni i stranih primjesa, (žira, peteljki, grančica i t. d.) 318 V |