DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 9 <-- 9 --> PDF |
I izvan njihovih granica. Stoga opisivanje flore, koja prati plutnjak i crniku, može poslužiti više u edafske nego u fitosociološke svrhe. Iz opisa autohtonih nalazišta plutnjaka i crnike, ekoloških osobina u njima zatečenih i florističkog sastava fitocenoze, koju stvaraju ove dvije vrste hrastova, proizlaze ove zaključne konstatacije: Plutnjak je ograničen na zapadno Sredozemlje, dok naprotiv crnika raste po čitavom mediteranskom florističkom području i osim toga po zapadnoj Himalaji (Kašmiru). Areal plutnjaka je skoro potpuno uklopljen u areal crnike, a to je u cijelosti potvrđeno analizom ekoloških Uslova vegetacija obih vrsta. Edafski su zahtjevi plutnjaka i crnike očito različiti, jer plutnjak raste isključivo na silikatnim tlima, a ne uspijeva na vapnenim i kompaktnim tlima, dok je crnika skoro indiferentna prema mineralnom sastavu tla. Plutnjak i crnika mogu se smatrati kao najviše rasprostranjene vrste, koje izgrađuju mediteransku šumu (klimaks) s tim, da je plutjnak medileransko- atlantska vrsta usko vezana na klimu oceanskog tipa, a crnika općemediteranska vrsta, koja može podnijeti i kontinentalnu klimu sa dosta niskom temperaturom. Obzirom na biljni pokrov u šumama ovih vrsta moglo bi se ustvrditi, da nema vrsta, kojih bi prisutnost bila isključivo vezana za onu plutnjaka mediteranske flore može nastupiti kao podrast u sastojinama kako plutnjaka tako i crnike. Činjenica, da se u granicama vegetacije crnike plutnjak ograničuje na područja obilatija oborinama i s većom srednjom godišnjom temperaturom sa zimskim minimumom neznatno ispod ledišta, na posve silikatnim tlima, govori sama po sebi o uzrocima, zašto se pojavljuje, odnosno prevlađuje sad jedna sad druga vrsta. Optimumi područja vegetacije plutnjaka i crnike ne podudaraju se medu sobom, pošto onaj plutnjaka spada u područja topla i vlažna, a onaj crnike u relativno hladne i manje vlažne predjele. Na granici odnosno izvan granica pojedinih optimuma dolazi često plutnjak u dodir sa crnikom stvarajući mješovite sastojine. Ovakove šume mogu nastati i djelovanjem čovjeka; tako na pr. čišćenje podrasta u šumi crnike može olakšati unošenje plutnjaka, koji zahtijeva više svijetla, a s druge strane uzgojne mjere mogu dovesti plutnjak u inferiorni položaj spram crnike. Veliki uspjesi postignuti su posljednjih decenija na polju uzgoja vri jednih kultura raznih vrsta izvan granica njihova vegetacionog područja. Tako su zapažena nastojanja, da se plutnjak udomaći na istočnim obalama Jadrana, Egejskog i Crnog mora, Južnoj Africi, Kaliforniji, Braziliji, Argentini i Japanu. Takovi pokusi datiraju još od prve polovice prošlog vijeka. Starije sastojine plutnjaka postoje u nas kod Siane kraj Pule, a pojedinačno dolazi plutnjak u šumi Dundo na otoku Rabu, na malom Lošinju, na Mljetu, u Boki Kotorskoj, u Baru i po nekim našim parkovima. Sa nekih plutnjaka je navodno skidano i pluto, koje se upotrebljavalo u ribarske svrhe, Za plutnjake na otoku Mljetu navodi A. Pre muži ć (1946.) da su stabla debela oko 25 cm i visoka oko 7 metara, 261 |