DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Smjer raznih mogućnosti ekspanzije crnike i ujedno životne borbe najvećih suparnika mogao bi se najbolje pokazati i objasniti priloženom shematskom skicom: Temperatura Oštrika, alep, bor, Plutnjaik razno grmlje CRNIKA Oborine (kiša) Vegetacija Kesten, suhih i Listopadni aridnih hrastovi, planina cedar i dr. Polazeći od optimuma svojih vegetativnih mogućnosti ka vlažnim ili hladno-vlažnim staništima nailazi crnika na kesten, listopadne hrastove i drugo mezofilno rašće, koje manje podnosi toplinu; prema toplim ili toplovlažnim staništima nailazi na plutnjak, koji više podnosi toplinu a manje sušu; ako je povećanje temperature praćeno smanjenjem oborina susreće se crnika sa borovima, naročito alepskim, oštrikom, uljikom i ostalim termofilnim i kserofilnim grmljem; na hladnim i suhim staništima degradira šuma crnike u polustepsku, karakterističnu vegetaciju visokih sjeveroafričkih planina. Crnika je sposobna da uspijeva na svakoj vrsti tla počevši od. silikatuih i kiselih sve do posve vapnenih i alkaličnih. Na to ukazuje veoma poznata raznolikost zemljišta, na kojima se ona nalazi autohtona. Značajno je, da se crnika iznad svog neprekidnog areaja vegetacije obično veže uz vapnena tla, koja u gornjoj visinskoj granici, čini se, da su toplija od drugih. (G a u s s e n 1926.) U Maroku je crnika na pr. najprikladnija za popunjavanje svih površina napušteni hod ostalih vrsti drveća; u Italiji susrećemo je na svakovrsnim tlima od pjeskulja sve do vapnenaca krede, eocena, čak i serpentina, izbjegavajući odviše kompaktna glinasta tla. Budući da šume plutnjaka i crnike predstavljaju dva klimaksa biljne mediteranske vegetacije, prirodno je da se i zemljišta, na kojima rastu, moraju kretati ka tipu klimaksa. »Biljnoj zadruzi, koja u nekoij zoni predstavlja vegetativni klimaks, odgovara specijalni tip tla, pedoklimaks, čije se rasprostranjenje u glavnom poklapa s arealom dotične biljne zadruge na klimaks karti. >>... Područje rasprostranjenog klimaksa zimzelenih šuma crnike (Ass. Q. illicisl poklapa se u glavnim crtama sa klimazonalnim područjem crvenice« (Tregubov, 1946.) Poslije mnogobrojnih istraživanja zemljišta crnikovih šuma utvrdio je Braun-Blanquet (1934) da se profil potpunog zemljišta — makar ono počivalo na različitim podlogama — sastoji iz četiri horizonta ispranih karbonata: A0 1—2 cm od lišća i ostalih nerastvorenih kiselih otpadaka; 259 |