DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 39     <-- 39 -->        PDF

H JU u i min i um win m m i m^mmmmmmmmmm*


ničaira, koji su izučavali to područje. Rossi navodi ariš samo: »u dolinu Rječin« kod
Ratulja po vrtovima«, prema Hircu, dakle u kulturama, zatim: i u šumama Benkovac«
prema Lorenzu, što se isto tako može odnositi samo na kultivisane primjerke, a
ukoliko se taj podatak odnosi na Benkovac u Ravnim Kotarima, onda je pogreška
van svake sumnje. (Ili je možda zamjena sa kojom vrstom iz roda Cedrus?). Prema
tome se i za Hrvatsku može ariš označavati samo kao »kult.«.


Isto to vrijedi i za »BH«. Ova vrsta drveća (odrasla ,i dosta stara stabla) nalazi
se na nekoliko mjesta u šumama i kulturama oko Vareša, Busovače, a naročito na
padinama Trebev:´t5a kod Sarajeva, a!ii je svagdje tu dospjela iz šumskih rasadnika, još
za vrijeme austrougarske okupacije (a i kasnije). Međutim,, ima ipak jedan podatak u
literaturi, koji govori o spontanom arišu u BiH. Taj podatak nalazimo kod Malv-a
i odnosi se zapravo na Hercegovinu, točnije na stanište: 60—70 m. postrance od puta
između Gradine i Šipačnoig na zapadnoj strani Bjelašnice kod Gacka« gdje je W-
Hawelka još 1922 godine našao tri mlada, svega »4 m. visoka drvca«. Po njegovom
znanju »najmanje 20 godina u tom predjelu nije ariš kultiviran« pošto je točno i dobro
poznavao stare šumske rasadnike. Po njegovom mšiljenju »ipak je skoro po svemu
isključeno, da bi se ariš ovdje zaista dešavao divlji«. To svakako potvrđuje i broj
1 visina nađen:h primjeraka. Prema visini, to su ´bili vrlo mladi primjerci, a koliko
je meni poznato, nigdje u okolini nema ni jednog odraslijeg stabla. Nije isključeno
da su šumari iz susjednog Nevesinja, gdje je ibio- svojevremeno veliki rasadnik, pro-<
ilzvodili i ariševe sadnice, koje su otuda na neki način prenesene na ovo udaljeno
mjesto.


Još jedem podatak o arišu zaslužuje pažnju. To je navod Rohlene za Crnu Goru:


— «In, Silva ad ped. in Kom versus vallarn Peručica ;in declivibus supra Konjiuhe raro,
forsam culta (Ro)«. Nažalost, osim Rohlene niko« nije ni prije n,i kasnije vidio ovaj
ariš ispod Komova, koji je bez sumnje jedino »forsam culta«. Vjerovatno je taj podatak
uzet na osnovu »pr´povjedamja mještana«, i treba da se odnosi na neku drugu
četinarsku vrstu, što kod Rohlene nebi bio prvi i uzetnij slučaj. Za ostale predjele nemamo
podataka, osim onih koji izričito govore, da ariša tamo nema. Tako na pr.
već ii Pančić navodi, za Srbiju: »u nas nije još nađena, a teško da je divlje i 5ma«.
Premai tome uz Larix decidua Mili tsreba pisati: »S. (H. BH. CG? kult.)«.
Za Pi n us H e 1 d r ei c h i i Crist. — navedemo je područje rasprostranjen ja
»H. BH. CG.«. U NR Hrvatskoj jedino stanište nalaz,; se ma staroj »tromeđi Dalmacije,
Hercegovine i Crne Gore« — «n& Orijenu. Prema novim granicama stanište izgleda da
je pripalio NR Crnoj Gori. no i pakraj toga treba svakako istaknuti, da je ta vrsta
rasprostranjena u čitavoj NR Hrvatskoj samo «tu, jer bi je neko možda mogao tražiti
i na Velebitu. Međutim, kao područje raširen ja treba dodati i Srbiju (Murtenica i
brojna staništa u Kosmetu), te Makedoniju,
Prema töme uz Pinus Heldreich a i Crist, treba pisati: »H, (Orjen);
BH. Sb. CG; Ma«,
Pinu s nigr a Arnold. Što se tiče točnog ii važećeg naučnog naziva za ovu
važnu vrstu naših domaćih borova, još je mnogo toga «spornog. U literaturi nalazimo
je označenu i kao P. L a r i t i o Po«ir., P. maritima Mill.. P. C 1 u s i a n a Clem. i t. d .
ali po svoj pnilici izgleda, da će se mo/rati prihvatiti naziv P. nigrican s Host.,
jer je jedini koji odgovara prav:lno. Za ovu vrstu u «pogledu rasprostranjen ja stoji:
»Ras. (i kult.)«. Međutim, bilo bi bolje jj, točno navesti« pretežno na vapnencima«,
dolomitima i serpentinu centralnog područja BH. Sb Cg., — pojedinačno i «u S i H-,


— u Ma., varietet Pallasiana« . Iako je autor izbjegavao navođenje podvrsta i
varieteta kod pojedinih vrsta, možda bi ovdje ipak bilo svrsishodno otstupiti od, toga
i označiti:
»ssp. austriaca (Höss) (var. nigra Ron.)
S. H. BH. CG. Sb. (i kult.)
f, dalmatica (Vis.)
H. (Dalmacija)
ssp. Pallasiana (Lamb.)
Sb. Ma.
ssp. calabrica (Dal m.)


i . kult. {Istra, Priuioirje)«. »
291