DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 30 <-- 30 --> PDF |
vrsne meliorativne mjere te ne samo održati nivo proizvodnje, nego ga i podići. Na kraškom području, na; bazi statističkih podataka iz 1931. god., na 100 ha poljoprivredne površine dolazi 114 stanovnika prema 63—72 stanovnika u Srijemu ili 35—40 u nekim zapadnoevropskim državama. Kratko rečeno, poljoprivredna proizvodnja ne može osigurati životnu egzistenciju poljoprivrednog dijela (a to je cea 80%) stanovništva na Kršu. Ta konstatacija nije nova, ona je poznata i po tome, što su ti krajevi s jakon emigracijom radne snage (trajnom ili povremenom, tuzemnom ili inozemnom), koja radom izvan svog područja osigurava ne samo sebi nego i svojima životnu egzistenciju. Po toj činjenici kraško je područje i steklo naziv »pasivnog kraja«, pa pristupajući uređenju privrede za kraško područje mora se poći od te osnovice. Nema sumnje, da je danas anahronizam promatrati kraško područje samo s poljoprivrednog stajališta, ali se čovjek ne može oteti dojmu, da se uređenje malih, sitnih područja bazira na tom gledištu. Uređenje područja od nekoliko hiljada ha ne može se vršiti drugačije nego da se interesentima tog područja osigura životna egzistencija na bazi poljoprivrede u kojoj će u pojedinim slučajevima pretezati stočarstvo, To Iznaći, da će se pod svaku cijenu tražiti ne samo održavanje postojećeg broja stoke, ngeo i njezino povećanje bez obzira na stvarne mogućnosti ikrmne baze ili stvarnih mogućnosti povećanja te baze. Takvo stanje imat će teške posljedice ne samo za progres prirodne biljne zajednice (šume kao najviše u ovom području) nego i samog njezinog održavanja. Ne poričem mogućnost uspostave i ravnoteže i progresa u izrađenim osnovama, na papiru, ali sumnjam, da će se ona u stvarnosti i postići imajući u vidu životnu stvarnost i činjenicu, da je prosječnom čovjeku bliža sadašnjica od budućnosti. Za tako malo područja ne može se govoriti o uređenju privrede, nego o propisivanju većeg ili manjeg broja raznih (tehničkih) mjera, kojima bi se postojeće stanje trebalo popraviti. A to ne znači rješavanje »kraškog pitanja« ili točnije rečeno rješavanje po dosadašnjoj praksi. Zar rme ovakav rad analogan na pr. radu na trasiranju i gradnjli jedne ceste ili željezničke pruge, koja bi se istodobno počela trasirati i graditi na više mjesta (u svakom kotaru kroz koji treba proći), a bez prethodne generalne, pa i detaljne, trase cijele pruge? Kako je već naprijed rečeno, polazna baza ti rješavanju privredne proizvodnje na kršu trebaju biti činjenice: ograničene mogućnosti poljoprivredne proizvodnje i agrarna prenapučenost. Ta. prenapučenost nije od danas i ona se svakim danom povećava. Prirodni porast pučanstva na kraškom području iznosi 10%o ali uz porod od 40%o. To znači, da se prirodni porast može i znatno povećati bez obzira na to, što se »civilizacijom « broj poroda smanjuje. Ekonomsko-socijalno uređenje kraškog područja znači svesti broj agrarnog stanovništva na onu mjeru, koja odgovara prirodnim uslovima t. j. proizvodnim mogućnostima poljoprivrede i stočarstva, a za sav višak potrebno je osigurati životnu egzistenciju u drugim privrednim granama i na samom kraškom području i izvan tog područ´a. Razumije se samo sobom, da se kod toga treba uzeti u obzir i mogućnostipovećania te proizvodnje uz odgovarajuće meliorativne mjere. Aid to povećanje teško da će biti veće od porasta agrarnog stanovništva koje je ostalo u djedovskom zanimanju, na domaćem ognjištu, a osobito 282 |