DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 29 <-- 29 --> PDF |
LA RENTE DIFFßRENTIELLE DANS L´ĆCONOMIE FORESTIERE Cet article traite la question de la »rente differentieMe de La position« dan» VoconomJe forestiere. L´auteur irndique qu´il faut appl.quer le prix moyen du bok sur pied ä la foret d´eloignement moyen. L´aipplication de ce prix moyen ä la foret de oircomstances du trainsport les plus mauvaises (pour gagner la rente dif ferentielle) Ihsaiusse le prix moyen plus de 60%. Les acheteurs du bois sont obliges de payer cette augmentaton samis un raison legitime. Le prix moyen, applique ä la forčt d´eloignäment moyen, exclut l´aipparctioin de La rente differen´ticKe et l´economie forestiere recoit — par la taxe forestiere — toius les frais de production restitues avec u» gain modere. Ing. Oskar Piškorić (Split) PRILOG K RJEŠENJU EKONOMSKO-SOCIJALNOG PROBLEMA KRAŠKOG PODRUČJA Ma konferenciji, koja je, inicijativom Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo Vlade N. R. H., održana dne 2. VI. 1952. g. u Splitu, postignuta je suglasnost o nužnosti zajedničkog rada poljoprivrednih i šumarskih stručnjaka na obnovi i poboljšanju i poljoprivredne i šumarske privrede na kršu. Ovaj zajednički rad ima se ostvariti preko posebnog tijela — Stručnog savjeta za krš. Tokom diskusije očitovala se dva shvaćanja o početnoj i prethodnoj, fazi rada na obnovi t. j . o veličini područja za koja bi se izrađivale osnove ili planovi poljoprivredno-šumarske privrede. Po jednom shvaćanju ove osnove trebale bi se izrađivati za manje površine (2.000 do 3.000 ha), ali na više mjesta (u više kotareva), dakle da se uređenje izvrši nizom ra» dova — osnova malog opsega. Po drugom shvaćanju radom treba započeti sa šireg stanovišta formuliranog u obliku generalne osnove. Kako o ovome nije na ovoj konferenciji pala konačna riječ, a kako je to pitanje od šireg interesa t. j . ne samo za dalmatinske nego i za ostale dijelove kraškog područja, smatram korisnim pozabaviti se njime i putem štampe. Danas je privredni život i gospodarski napredak i za manja i za veća područja uvjetovan nizom privrednih grana, od kojih u jednom kraju pre vladava jedna, u drugom druga ili druge, formirajući tako stanovite pri vredne cjeline sa posebnim značajkama. Za kraško područje, a osobito za njegov degradirani dio posebna je i osnovna značajka, da ima malo obra divog zemljišta (u prosjeku 20%), a nepovoljne klimatske prilike (pomanj kanje oborina u ljetnom dijelu godine uz visoke temperature). Prema tome su prihodi poljoprivrednih usjeva, kako obzirom na prostorne mo gućnosti tako uslijed klime, maleni i ne mogu osigurati potrebnu hramu za današnje stanovništvo. Slično je i sa stočnom proizvodnjom na bazi pašarenja, jer i tu dolaze do izražaja negativnosti klimatskih uslova, jeit je i travna proizvodnja, koja je gotovo isključivo pašnjačka, uprkos /veli kih površina »pašnjaka«, mala. U suvremenoj ekonomici kao baza poljoprivredne proizvodnje uzima se obradiva površina t. j . površina na kojoj čovjek može poduzeti razno 281 |
ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 30 <-- 30 --> PDF |
vrsne meliorativne mjere te ne samo održati nivo proizvodnje, nego ga i podići. Na kraškom području, na; bazi statističkih podataka iz 1931. god., na 100 ha poljoprivredne površine dolazi 114 stanovnika prema 63—72 stanovnika u Srijemu ili 35—40 u nekim zapadnoevropskim državama. Kratko rečeno, poljoprivredna proizvodnja ne može osigurati životnu egzistenciju poljoprivrednog dijela (a to je cea 80%) stanovništva na Kršu. Ta konstatacija nije nova, ona je poznata i po tome, što su ti krajevi s jakon emigracijom radne snage (trajnom ili povremenom, tuzemnom ili inozemnom), koja radom izvan svog područja osigurava ne samo sebi nego i svojima životnu egzistenciju. Po toj činjenici kraško je područje i steklo naziv »pasivnog kraja«, pa pristupajući uređenju privrede za kraško područje mora se poći od te osnovice. Nema sumnje, da je danas anahronizam promatrati kraško područje samo s poljoprivrednog stajališta, ali se čovjek ne može oteti dojmu, da se uređenje malih, sitnih područja bazira na tom gledištu. Uređenje područja od nekoliko hiljada ha ne može se vršiti drugačije nego da se interesentima tog područja osigura životna egzistencija na bazi poljoprivrede u kojoj će u pojedinim slučajevima pretezati stočarstvo, To Iznaći, da će se pod svaku cijenu tražiti ne samo održavanje postojećeg broja stoke, ngeo i njezino povećanje bez obzira na stvarne mogućnosti ikrmne baze ili stvarnih mogućnosti povećanja te baze. Takvo stanje imat će teške posljedice ne samo za progres prirodne biljne zajednice (šume kao najviše u ovom području) nego i samog njezinog održavanja. Ne poričem mogućnost uspostave i ravnoteže i progresa u izrađenim osnovama, na papiru, ali sumnjam, da će se ona u stvarnosti i postići imajući u vidu životnu stvarnost i činjenicu, da je prosječnom čovjeku bliža sadašnjica od budućnosti. Za tako malo područja ne može se govoriti o uređenju privrede, nego o propisivanju većeg ili manjeg broja raznih (tehničkih) mjera, kojima bi se postojeće stanje trebalo popraviti. A to ne znači rješavanje »kraškog pitanja« ili točnije rečeno rješavanje po dosadašnjoj praksi. Zar rme ovakav rad analogan na pr. radu na trasiranju i gradnjli jedne ceste ili željezničke pruge, koja bi se istodobno počela trasirati i graditi na više mjesta (u svakom kotaru kroz koji treba proći), a bez prethodne generalne, pa i detaljne, trase cijele pruge? Kako je već naprijed rečeno, polazna baza ti rješavanju privredne proizvodnje na kršu trebaju biti činjenice: ograničene mogućnosti poljoprivredne proizvodnje i agrarna prenapučenost. Ta. prenapučenost nije od danas i ona se svakim danom povećava. Prirodni porast pučanstva na kraškom području iznosi 10%o ali uz porod od 40%o. To znači, da se prirodni porast može i znatno povećati bez obzira na to, što se »civilizacijom « broj poroda smanjuje. Ekonomsko-socijalno uređenje kraškog područja znači svesti broj agrarnog stanovništva na onu mjeru, koja odgovara prirodnim uslovima t. j. proizvodnim mogućnostima poljoprivrede i stočarstva, a za sav višak potrebno je osigurati životnu egzistenciju u drugim privrednim granama i na samom kraškom području i izvan tog područ´a. Razumije se samo sobom, da se kod toga treba uzeti u obzir i mogućnostipovećania te proizvodnje uz odgovarajuće meliorativne mjere. Aid to povećanje teško da će biti veće od porasta agrarnog stanovništva koje je ostalo u djedovskom zanimanju, na domaćem ognjištu, a osobito 282 |
ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 31 <-- 31 --> PDF |
imajući u vidu podizanje životnog standarda. Kako vidimo, rješavanje kraškog pitanja može biti samo na jednoj širokoj osnovici, koja može biti i perspektivna, ali koja postaje putokazom za izradu tehničkih uređajnih osnova. Na toj činjenici je i u nacrtu referata za pomenutu konferenciju izrađenom u Klubu šumara Šumarskog društva Hrvatske u Splitu i naglašeno, da je početak toga rada kod Privrednog savjeta NR Hrvatske. Naime, 4aj Privredni savjet trebao bi dati osnovne proporcije i perspektivu privrede za područje Dalmacije time da se poljoprivređno-šumarska osnova izradi na temelju tih općih proporcija kao osnova poljoprivredna i šumarske privrede. Prema naprijed izloženom, po generalnoj osnovi ide se od općenitosti prema pojedinostima, od cjeline prema dijelu, a opće se dobro pretpostavlja individualnom (a to je jedna od osnovica socijalizma). Od osnovnih proporcija cjelokupne privrede ovisi i poljoprivreda i šumarstvo, a osobito na kraškom području. Prema tome i sastav užih gospodarskih osnova bit će posljedica tih osnovnih, općeprjvrednih proporcija. Podizanjem industrije u jednom kraju, mijenjaju se iz temelja i uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju, a i za šumsko gospodarstvo. Zaposlenjem u industriji, ljudi gube interes za jači rad u poljoprivrednoj proizvodnji, pa i za veći broj stoke. Na taj način industrija odterećuje pritisak stoke na degradirane površine, dakle olakšava uspostavu poremećene biološke ravnoteže i omogućuje progres vegetacije. Praktički to znači, da se kod okolnog stanovništva smanjuje oporba spram pošumljavanja golih terena ili melioracija degradiranih šuma. To nam pokazuju primjeri oko današnjih jačih industrijskih središta. Tako na pr. u okolici Splita ima znatnih napuštenih (neobrađivanih) poljoprivrednih površina, a za pošumljavanje´ i melioraciju stoje na raspolaganju oveći kompleksi. Rad u tvornici ili zaposlenje u saobraćaju i dr. privrednim granama pretpostavljen je poljoprivrednom radu, a obzirom na stočarstvo zadržan je uglavnom samo onaj broj stoke, koji je potreban za neposrednu vlastitu potrošnju ili za eventualno iznošenje mlijeka na tržište. U takvim slučajevima lakše je preorijentirati današnje isključivo pašnjačko stočarstvo na pašnjačkostajsko, a u obradbi zemlje primijeniti travnopoljni plodored, pa i pre´r težno uzgajanje krmnih biljki na ornim zemljama. Industrijska središta su i dobra tržišta t. zv. sitnog gospodarstva:! povrtljarstva, peradarstva ili voćarstva, pa će se prema tome moći i lakše sprovesti preorijentacija poljoprivrede i u tom pravcu, odnosno u tom smislu morat će se izrađivati plan poljoprivredne proizvodnje. Povrtljarstvo nadalje traži i intenzivniji rad, dakle i više radne snage, a velikim dijelom može se u tu svrhu iskoristiti odrasliju djecu i đake;, a time se postižu i bolji odgojni uspjesi omladine. Poznavanje općeprivrednog plana omogućit će i realniju izradu detaljne tehničke osnove, a u stanovitoj mjeri utjecat će i na redoslijed radova. U okolici takvih industrijskih središta planirat će se pretežno parkšume, dok će uz druge uvjete pretezat gospodarska šuma (za: drvo ili povećanje krme kao na pr. melioracija šikara bez povećanja obrasta). Osnivanje ili proširenje industrijskih središta može biti uvjetom i za prioritet radova na pošumljavanju, tako da šume budu barem uočljive već u času oživotvorenja dotičnog industrijskog centra. Bez poznavanja ovih 283 |
ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 32 <-- 32 --> PDF |
podataka može doći u pitanje i vrijednost čitavog rada t. j. biti poreme ćena cjelokupna osnova. Za svaku gradnju potrebne su uglaAiiom i pre težno ravne površine, a to su većinom poljoprivredne. Rad iz većeg u manje diktira i rajonizaciju poljoprivredne i šumarske proizvodnje. Iako je ta rajonizacija rezultat u prvom redu prirodnih uslova, ipak svoj konačan oblik dobiva prema nahođenju i potrebama čovjeka. Tako iz rajonizacije izlaze i detaljne osnove, koje se mogu izrađivati paralelno za više područja ali unutar danih osnovnih smjernicaproporcija. Zar isto tako poljoprivredno-šumarski plan ne ovisi i o turizmu? Odnosno, zar ne, će biti potrebno u stanovitim slučajevima i poljoprivrednu i šumsku proizvodnju usmjeriti prema potrebama turizma sadašnjice ili budućnosti. Zar ü tom slučaju i poljoprivreda i šumarstvo ne pretstavljaju samo jedan dio cjeline turizma, pa su i smjernice sasvim druge, nego u drugom slučaju. Znajući opće proporcije kao i imajući generalnu osnovu, smanjit će se greške kod izrade detaljnih osnova. Pored toga pred zainteresirane, dakle pred narod se, izlazi s drugim argumentima, s jačim argumentima, pa će prema tome i sama provedba osnove biti laglja, jer je posve razumljivo da će se moći sprovesti samo ona osnova, protiv koje nije narod, odnosno njegova većina, a to će biti onda, ako već unaprijed budu mjere koje se poduzimaju opipljive i vidljive. Ne smije se izgubiti iz vida ni činjenica, da cio taj rad ima karakteristike liječenja. A liječenje ne ide uvijek bez bolova ili bolnih operacija. A ipak čovjek se podaje tegobama liječenja i operacija,, jer zna, ili se bar nada, da će mu to donijeti ozdravljenje. Eto u tome je bit generalne osnove. Ona u stvari i nije samo poljoprivredno- šumarska, nego opće privredna, ali u kojoj su jasno ukazane smjernice razvoja i poljoprivrede i šumarstva. Ona je generalna po tome, što daje opće smjernice, određuje opću privrednu fizionomiju područja za koje se izrađuje osiguravajući harmoniju privrednog razvitka i socijalno-ekonomsku ravnotežu. Postavlja se pitanje veličine područja za koje se ima ta generalna osnova izraditi. U cpćedržavnoj, saveznoj, kraško se područje pojavljuje kao cjelina spram ostalog dijela države, ali i tu treba izraditi proporcije za pojedine Narodne republike. U republikanskoj osnovi treba razrada na manja područja: na pr. u NR Hrvatskoj na kvarnersko i na dalmatinsko područje. Unutar ovih dolazi dalja dioba područja prema gravitacionim centrima: u Dalmaciji gravitaciona središta ´su Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, uzevši u najgrubljim potezima. Podjela ovih užih područja stvar je studija. Tako na pr. nije isključeno da otok Korčula sa jednim dijelom poluotoka Pelješca ne bi bilo jedno privredno područje i t. d. Kod ovoga rada naime ne smije se držati kruto postojećeg stanja, nego će kao nje-´ gov rezultat u stanovitim slučajevima možda stvarati nove cjeline, odnosno izvršiti usmjeravanje prema novim cjelinama. Jer, konačno, ni današnje cjeline (kotari na pr.) nisu samo uvjetovani prirodnim uslovima, nego su rezultat ovih te ekonomskih i političkih faktora, dakle rezultat djelovanja prirodnih činilaca i djelovanja čovjeka. Granice današnje Dalmacije na pr. formirane su pred kojih 150 godina. Te historisko-političke granice mjestimice neprirodno cijepaju prirodne cjeline i prirodne gravitacije, pa je ne 284 |
ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 33 <-- 33 --> PDF |
prirodno forsirati privredni razvoj u tim granicama. To se napose očituje u porječju rijeke Neretve ili na prodoru Hercegovine kod sv. Nauma na more. S ekonomskog stanovišta ti se krajevi trebaju smatrati jednom prirodnom cjelinom koja nameće i formiranje jedne ekonomske cjeline kod koje će političke granice pretstavljati samo razgraničenje podjele rada na izvršenju osnova. Dr. Zeljko Kovačević (Zagreb): ZAŠTO DOLAZI PERIODIČKI DO MASOVNIH POJAVA ŠTETNIKA? Poznata je u šumama i na kulturnom bilju masovna pojava štetnika. Isto je tako svima poznato, da se neki štetnici javljaju stalno u većoj ili manjoj mjeri, a drugi se pojavljuju periodički masovno i njih obično za više manje kratko vrijeme nestaje, pa &e onda nakon većeg ili manjeg vremenskog razdoblja ponovo pojave. Ovo različito pojavljivanje štetnika nastojimo protumačiti različitim utjecajima vanjskih faktora ili odnosom između biotičkog potencijala insekta i resistentnosti njegove okoline. I ako postoje o tome do danas već ogromne studije, u kojima se iznose podaci i tumačenja o utjecaju pojedniih faktora na pojavu insekata, ipak ostaje tu mnogo još nejasnih pitanja, koja čekaju svoje rješenje. S obzirom na masovnu pojavu štetnika obično se ističe utjecaj klimatskih prilika, prirodnih neprijatelja i bolesti štetnika, koji u prvom redu utječu na gradaciju pojave nekog insekta. Nastaje međutim pitanje zašto se neki štetnici javljaju gotovo svake godine, te ih uvijek u prirodi nalazimo u većoj ili manjoj mjeri, što ocjenjujemo po zapaženim štetama s jedne strane, a s druge po broju individuuma na određenom arealu. Drugi se opet štetnici pojavljuju u vremenskim razmacima, te dolazi do t. zv. gradacije iza koje ih nestaje. Ta temeljna razlika između ovih dviju grupa štetnika ima svoje razloge u okolini, u kojoj insekt uglavnom živi i u njegovoj konstituciji. U onom slučaju gdje je insekt stalna pojava sa većim ili manjim oscilacijama, znači da je odnos između njega i vanjskih faktora uravnotežen t, j . stanje odnosno gustoća populacije ne podleži velikim varijacijama. Tako na pr. jabučni savijač ili kalifornijska štitasta uš pojavljuju se svake godine, a broj potomaka zavisi od klimatskih prilika i utjecaja prirodnh nepriijatelja. Vrlo mali broj individuuma tih štetnika u "jednoj godini predstavljao bi abnormalno ili iznimno stanje. Naprotiv kod onih štetnika, koji se pojavljuju masovno periodički, pomanjkanje njihovo nazivamo latencij a i to je kod ovih štetnika normalna pojava, koja može katkada vrlo dugo trajati. Ima naime štetnika, koji se po desetak i više godina ne pojavljuju u većoj mjeri već su vrlo rijetki i ne čine štete. Do masovne i periodičke pojave štetnika dolazi kod onih vrsta, kod kojih je odnos između njih i okoline abnormalan ili nepravilan. Utjecaj vanjskih faktora u ovom slučaju nije jednak, te dolazi do toga da pojedini važni vanjski faktori, koji treba da djeluju kao regulatori na cUnamiku populacije budu kroz neko vrijeme 285 |