DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
da je sa njih skinuto prvo pluto, a drugo da je 2 cm debelo. Prema U g r e n o´v i ć u (1948) plutnjak u šumi Dundo slabo uspijeva, jer mu očito ne odgovara ni klima ni tlo. Pod naslovom »Hrast plutnjak ili surva« iznosi G oj ta n u Š. L. (str. 381/1938) prijedlog za kultiviranje plutnjaka na našoj obali, jer na tom potezu (po mišljenju Poljaka ) postoje mnoga silikatna staništa, škriljevci, rastrošeni graniti i t. d., na kojima bi plutnjak mogao uspijevati. Plutnjaci, kultivirani g. 1820, na južnim obalama Krima od Kastropala do Aljušta, počeli su fruktificirati u 15. g. i skoro zatim nositi normalna sloj pluta. Sastojine plutnjaka na Krimu dostigle su već znatnu starost, normalno se razvijaju, fruktificiraju i daju pluto dobrog kvaliteta i u dovoljnoj količini. Da bi se povećala površina postojećih plutnjaka a možda i kvalitet samog pluta, pristupilo se kalemljenju mladica plutnjaka na podlogu crnike. Tako je u Italiji provedeno kalemljenje s dvogodišnjim grančicama ili s pupoljkom plutnjaka na stabljikama crnike od 6—10 godina sa 50°/» uspjeha (Salvador i u Sassari-u 1909. i u Cagliari-u 1913.). Prema C u s m a n u, kalemljenje plutnjaka na crniku pruža prednost, što kalem može da živi i 300 godina, te se s njega može skidati pluto» 30—37 puta, te tako udvostručiti proizvodnju (sa običnog plutnjaka skida se pluto najviše 17 puta), što se kalemljenjem redovno biljka oplemenjuje, pa bi se proizvelo pluto boljeg kvaliteta, kompaktnije i elastičnije i što bi se time napokon povećala vrijednost crnike, koja se inače iskorišćavala uglavnom za ogrev i drveni ugalj. Pokušaji kalemljenja plutnjaka na crniku dali su na Sardiniji dobre rezultate, jer su se time spojile dobreodlike obih vrsta: naime dužina života crnike sa traženim produktom, što ga daje plutnjak (Radiši ć 1940.). Kako crnika predstavlja za mediteransku šumu fazu klimaks te njezino prirodno područje zauzima obalni pojas od Istre svle do Ulcinja uračunavši tu i sve naše otoke, to bi se kalemljenjem plutnjaka na crniku povećala njezina proizvodnja i njezina korist i ujedno znatno proširio areal plutnjaka. Međutim pokusi vegetativnim putem izvan suptropske zone nisu dali pozitivnih rezultata, jer kalemi nisu bili otporni proti mrazu. Na granici optimuma, gdje plutnjak dolazi u dodir sa crnikom stvarajući mješovite sastojine, došlo je prirodnim putem do ukrštavanja vrsta i do stvaranja hibrida, koji se odlikuju većom proizvodnjom pluta i boljom kvalitetom. Trebalo je slijediti prirodu, te se na Ukrajinskom institutu za šum. istraživanja pristupilo 1939. g. hibridizaciji plutnjaka po Mičurinovom metodu (Pjatnicki-Gligorenko 1940.). Mladi plutnjakovi hibridi bili su posve otporni na zimu i sposobni da se aklimatiziraju prilikama vlažne južne zone SSSR-a (Popo v 1950.). Produženje i proširenje ovih radova započetih u predratno doba u svrhu selekcije novih hibrida sa većim doprinosom pluta i jačom otpornošću u klimatskim prilikama novih položaja treba da obezbjedi novi oblik »sjevero-istočnog plutnjaka«. Koristeći se dosad stečenim iskustvom u inostranstvu i postignutim rezultatima potrebno je nastaviti uzgojem plutnjaka i u našim krajevima 262 |