DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 3 <-- 3 --> PDF |
uz*. ŠUMARSKI LIST GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 76. JULI GODINA 1952 Ing. Šurić Stjepan (Zagreb) PODIZANJE ŠUMSKE PROIZVODNJE Notorna je činjenica, da smo u prošlosti sjekli znatno više od prirasta, i da to još i danas činimo. Isto je tako notorna činjenica da je kao posljedica pretjerame sječe, šumski fond niži od normalnog. Uslijed toga još oštrije se nameće potreba povećanja proizvodnje do maksimalno moguće granice. Povećanjem proizvodnje imaju se postići dva cilja: u prvom redu ima se podići stvarni šumski fond do normalnog stanja, a zaitim omogućiti etat u toj visini, da se što potpunije mogu zadovoljiti sve narodne potrebe u drvu. Za povećanje proizvodnje, što zapravo znači povećanje prirasta, treba da se upotrebe sve poznate mjere zai povećanje prirasta po kvantitetu i kvalitetu. Prirast se može povećati ovim mjerama: 1) proširenjem obrasle površine putem pošumljavanja neobraslih šumskih površina i goleti; 2) melioracijom degeneriranih f~ zapuštenih šuma; 3) intenzivnijim njegovanjem šuma, provadanjem čišćenja i proreda na svim površinama; 4) u prezrelim šumama, kao i u šumama tipa prašume, u kojima praktički nema nikakvog prirasta, zavesiti takav režim sječa, da se prirast što prije uspostavi; 5) u visokim jedhodobnim šumama zavesti ophodnju, uz koju će se polučiti najveća vrijednost prirasta; 6) u prebornim šumama uvoditi najniže ophodnjice, koje su ekonomski i praktički podnošljive i 7) proširenjem postojećih i uvođenjem novih vrsta drveća sa visokim prirastom, t. zv. brzo rastućih vrsrta drveća. Sa takovim mjerama prirast bi se mogao podići u narodnoj republici Hrvatskoj prema našoj ocjeni na okruglo 8,000.000 m3. Sadašnji prirast 207 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 4 <-- 4 --> PDF |
ocijenjen je sa 4,200.000 ni", pa bi se prema tome prirast mogao gotovo podvostručiti. iSadašnja potrošnja drveta iznosi oko 5.000,000 m3. Sa povećanim prirastom ne samo da bismo lako pokrili sve potrebe, nego bismo imali i znatan suvišak za izvoz u ostale narodne republike kao i izvoz u ino stranstvo. Za izvođenje svih naprijed pomeiiutih mjera potrebno je da pro.de dug o vrijeme . Uz majintezivniiji rad, kojeg možemo zamisliti, vri jeme u koje bi mogli poslići maksimalni prirast, iznosi najmanje 40—50 godina. No u isto vrijeme ne\ bismo magli iskorišćavati «lav taj prirast, jer one šume, koje bi nastale pošumljavanjem novih površina, ne bi još bile zrele za sječu, kao i najveći dio melioriranih površina. Cijenim, da bi za potpunu realizaciju povišenog prirasta trebalo da prođe 80—90 godina. No nas u prvom redu interesira, što se može polučiti u jednom kraćem razdoblju, recimo u jednom razdoblju od 20 godina. Pri tom nas još više interesira, što se od toga povećanog prirasta može stvarno realizirati; drugim riječima da li, i koliko bi se mogao povisiti fond sječivih masa, a da se time ne ošteti osnovni šumski fond. Od mianje važnosti je i provođenje svih onih mjera, koje su potrebne, da se posječene mase što bolje iskoriste, t. j. da se što više smanji ot padak kod sječe, izrade i izvoza, i da se izradi takav asortiman, koji odgovara kvaliteti posječenog drveta. Povećanje proizvodnje može se izvršiti za kraće vrijeme ovim mje rama. 1) Prorede. Prorede, zatim čišćenja koje prethode proredama, jesu jedine uzgojne mjere, koje možemo provesti u jednodobnim sastojinama. Sa uzgojnog gledišta proredu je potrebno provoditi, da bi se uzgojila što otpornija sastojiina i proizvela što kvalitetnija stabla. Tome doprinosi najviše visoka proreda, jer se pri tom oslobađaju i unapređuju najljepše razvijena stabla, a uklanjaju sva stabla koja su loše razvijena: kriva, rašljasta, jako^ granata, ozlijeđena, te stabla sa bilo kojim drugim greškama, koje umanjuju njihovu tehničku vrijednost i ugrožavaju njihovo zdravstveno stanje. Time se ujedno podiže zdravstveno stanje sastojina, tako da one postaju otpornije od svih napadaja, a naročito od vjetra i snijega. Jedino proredom možemo regulirati omjer smjese u postojećim sastojinama, i to tako da favoriziramo onu vrstu drveća, koju želimo proširiti. To je od posebne važnosti za mješovite sastojine bukve i hrasta u ikojima možemo popraviti smjesu u korist hrasta. Proredu i čišćenje moramo provoditi na svim mjestima, u svim šumama, da bi odgojili što vrednije sastojine. No ono, što nas za sada najviše interesira je to, da p r or e đi v an j em. znatno možemo podignuti šumske prinose. Poznato je, da od osnivanja sastojina pa do sječe broj stabala´padne od 5—6 hiljada (kod prirodnog pomlađivanja i desetke hiljada) na svega 300—500 stabala, pa i manje. Bez proređivanja sva ta masa odumrlih stabala propadne. Ta je masa znatna, i za različite vrste drveća različita. U grubom prosjeku, a za naš stvarni omjer smjese možemo uzeti da ona iznosi 50°lo—1100% od glavnog prihoda. Prema tome prinos šuma u drvnoj masi u šumama u kojima se redovno izvršuju prorede, veći je za najmanje 50°/o od prinosa šuma, u kojima se ne vrše prorede. Vrijednost drvne mase prorede po 1 m* 208 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 5 <-- 5 --> PDF |
, znatno je manja, nego vrijednost drvne mase glavnej sječe, ali se p r o r edivanjem ipak znatno podiže ukupan prihod. Pri tom ne smijemo zaboraviti da su sastojine zrele za sječu, a u kojima je redovno vršena proreda, kvalitativno mnogo vrednije od onih, koje nisu nikako pr ore divane. Prinosi prorede važni su još i radi toga, što se time p o prav i j a asortiman šumske proizvodnje. Kada bi se vršila samo sječa zrelih šuma, nastao bi veliki manjak u sortimenitima slabijih di menzija, a koji su od velike važnosti za narodnu privredu. Proredama popravljamo asortiman naročito u rudnom i celuloznom drvetu, telefon skim, elektrovodinim stupovima i željezničkim pragovima. Posebno mo ramo istaknuti, da proizvodnja rudnog drveta postaje sve kritičnija, i da se problem njegove proizvodnje može riješiti jedino iimtezivnim proiređi vanjem. Pod intezivnim proređivanjem ne mislimo toliko na jako prore divanje sastojina, tkoliko na proširenje proredivanja u svim šumama u kojima se dosada nisu vršile prorede, kao i na što niži turnus proredi vanja. Prorede se kod nas izvode sa uspjehom i dovoljno intenzivno gotovo u svim šumama, koje leže u ravnici i pribrežju. No u brdskim šumama ostale su znatne površine mladih i srednjođobnih šuma, koje se nikako ne proređuju. Te se šume nalaze najviše u Psunju, te na Kordunu i Baniji, ali ih ima i u Zagorju, zatim u Lici u najnižim dijelovima Velebita između Gospića i Lovine a. Kod uvođenja proredivanja na površine, odnosno na krajeve u ko jima se do sada nisu vršile, treba savladati otpor, ikoji se javlja kod uvo đenja svake novine. Taj otpor ima svoje objektivne razloge i to: a) Sječa, izrada i privlačenje prorednog materijala znatno je skuplje nego kod sječe zrelih sastojina. Prema Tschermaku * troškovi sječe, izrade i privlačenja kod prorede veći su za 20—60% prema troškovima u čistoj sječi. Radi većih troškova proizvodnje kao i manje vrijednosti prorednog materijala, može nastupiti slučaj, da su troškovi proizvodnje veći od prodajne vrijednosti izrađenog materijala; dragim riječima, prorede u nekim slučajevima nisu rentabilne. Zato se mnogi šumski kompleksi ne proređuju. No u tom računu rentabliliteta redovno se ne uzima u račun povećanje vrijednosti preostale glavne sastojine u doba sječne zrelosti. Kada bi se i ta uzela u račun, trebalo bi izvoditi proređivanje i u takovim šumama, gdje su troškovi proizvodnje veći od vrijednosti izrađenog materijala, ako je taj višak toškova manji od povećanja vrijednosti preostale sastojine. Takav račun rentabiliteta nije tako jednostavan, a ovdje je navedeni samo osnovni princip. Cijene drveta neprestano rastu, a naročito u posljednjoj godini na stupio je jaki skok cijena, Isto tako napredovala je tehnika i mehaniza cija u izradi i privlačenju drveta. Zato u posljednje vrijeme proređivanje postaje rentabilno, odnosno ekonomski moguće i u onim šumama, gdje su raniji troškovi proizvodnje bili znatno veći od troškova proizvedenog materijala. * Prof. dr. Leo Tschermak: Die Durehforstung als Mittel! der Produktiomssteigerung. — Članaik u Iintemiatiionialer Hoilzmarikt 209 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Većina šumarskih praktičara još nije dovoljno svijesna o promijenjenim odnosima između cijena drveta i troškova proizvodnje, te za mnoge šumske površine a priori smatraju da se ne mogu proređivati radi visokih troškova. Oni će se ubrzo uvjeriti, a i potreba drveta će ih na to prisiliti, da drugačije posimatraju te odnose, te da prošire površine, na kojima se može vršiti proređivanje. b) Nedovoljna mreža izvo.znih puteva je glavma zapreka za proširenje površina za proređivanje. Prostrane šumiske površine mladih i srednjodoibmih šuma su potpuno ili bar djelomično zatvorene. To je u pravilu svugdje, gdje su te mlade šume nastale poslije sječe većih šumskih kompleksa, a gdje je gjavmio izvozno sredstvo bila šumska željeznica. Takove šume i čine najveći dio površina zrelih za proredu, u ikojima sa do sada nisu mogle izvršavati nikakove uzgojne radnje, pa ni proređivanja. Novom organizacijom šumarske službe stvorene su široke mogućnosti za izgradnju šumiskih puteva. Ovdje moramo istaknuti dvije glavne odredbe, koje to omogućuju. To je u prvom, redu »Rešenje o obaveznoj kalkulaciji i obračunu troškova šumske proizvodnje (proizvodnje drveta na panju) kod šumskih .gospodarstava« (Službeni list br. 511952.) prema kojemu troškovi izgradnje puteva padaju na teret cijena drveta na panju, odnosno oni su sastavni dio strukture cijena drveta na panju. Druga je odredba o samostalnom financiranju u šumarstvu. Prema tim odredbama šumarstvu stoji na raspolaganju za izgradnju šumskih puteva i zgrada blizu jedna milijarda dinara godišnje. Potrebno je još savladati organizacione teškoće, pa će se moći pristupu izvršenju širokog programa izrade šumskih puteva. Prema raspoloživim financijskim sredstvima moglo bi se godišnje izraditi oko 120 kim cesta i 180 kim zemljanih puteva, svega 300 km. I ako je to znatno više, nego što se do sada gradilo, još uvijek ne će tako brzo popuniti sve praznine, i ne će se izgraditi dovoljno gusta mreža. Za prilike u Švicarskoj, a za brežuljkasti teren, Knuche l ocjenjuje potrebu, puteva sa 80-—100 m po 1 ha. Stvarno stanje izgrađenih pUteva u najnaprednijim gospodarstvima u Švicarskoj iznosi 57 do 118 m po 1 ha. U državnim šumama u Bademu dolazi na 1 ha 24 m ceste i 22 m zemljanih puteva, svega 46 m. Uprava državnih šuma u Badenu mišljenja je, da bi stvarne potrebe iznosile 40 m ceste i 20 m puteva, svega 60 m po 1 ha. . Nažalost, nismo mogli doći do podataka kolika je gustoća puteva kod nas. Ona je sigurno znatno manja od one u Badenu, a pogotovo kod one u Švicarskoj, Sadašnja gustoća puteva u Badenu odgovara prosječnom međusobnom razmaku puteva od nekih 250 im a želi se postići razmak ispod 200 m. Znademo iz iskustva, da su kod nas prosječni razmaci znatno veći, što više, da ima prostranih šumskih kompleksa bez ikakovih puteva. Zato program izgradnje puteva od 300 km godišnjie možemo prije označiti kao skroman, i ako bi on značio znatan napredak prema sadanijem stanju izgradnje Pitanje izgradnje šumiskih puteva trebalo bi.detaljnije proučiti. Zato bi trebalo u prvom redu izraditi dovoljno točnu statistiku i pregled po 210 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 7 <-- 7 --> PDF |
stojećih puteva, te na osnovu toga izraditi plan izgradnje šumskih komunia- kcija. Ovaj je posao u radru, te ćemo uskoro imati i rezultate. Za vođenje intenzivnog gospodare nj a, u kojima se sve mlade i srednjodobne šume njeguju i proređuju, bitan preduvjet je gusta mreža puteva. Izgradnja puteva se prema tome pokazuje kao jedan od primarnih zadataka u cilju unapređenja proizyodnje, c) Za izvođenje prorede na svim površinama, uz već pomenute uvjete, potrebno je zavesti intenzivno gospodarenje. Organizacija naših šumarija i stafflje stručnih kadrova nije takovo, da je svugdje moguće intenzivno gospodarenje, Kođ onih šumarija, koje imaju veliku površinu šuma, a od toga znatan dio površina za proređivanje, i u kojima nisu izvođene prorede, ili samo u manjoj mjeri, uvođenje ili proširenje površina za proređivanje naići će na veće organizacl´one poteškoće. Uslijed nedostataka stručnih kadrova, prve teškoće javit će se kod d oznak e stabala . Doznaka stabala u proredama zahtijeva mnogo više vremena za istu količinu drvne mase, nego kod doznake glavnog prihoda. Osim toga potrebno je specifično iskustvo, koje manjka osoblju u šumarijama sa ekstenzivnim gospodarenjem. Ozbiljno povećanje stručnih kadrova ne može se postići u kraće vrijeme. Stoga treba u prvom redu osposobiti -postojeće i manje kvalifikovane kadrove (lugare) da budu sposobni za doznake u proredama. Održavanje kurseva i seminara ne bi bilo najuspješnije. Mišljenja smo, da bi bolje bilo. da se kadrovi, koji nemaju iskustva u proredama, na kraće vrijeme dodijele takvim šumarijama, gdje se proređivanje prakticira već odavna, i gdje ima dobrih rezultata. Osim toga, šumska gospodarstva treba da zaostalim šumarijama neposredno pružaju pomoć. One mogu za doznaku i nadzor nad izvršenjem proreda osnovati posebne ekipe, bilo iz vlastitih kadrova bilo iz onih šumarija, koje bez štete mogu delegirati dio svog osoblja na kraće vrijeme u druge šumarije. Prorede u pravilu treba izvoditi u vlastitoj režiji. Držimo, da to ne treba posebno obrazlagati, jer zato postoji mnogo jakih razloga, koji su svakom šumaru poznati. Kako se iz proreda najčešće snabdijevaju seljaci, ne će se odmah, na svim površinama moći tako brzo zavesti vlastita režija, već će prorede izvršavati sami kupciseljaci. U krajevima, gdje su prorede već odavno udomaćene (na pr. u bjelovarskom kraju) seljaci to rade vrlo dobro, i ako je i tamo potreban intenzivan nadzor. No u krajevima, gdje treba zavesti proređivanje, javit će se otpor kod samih seljaka, jer nisiu naučeni na upotrebu i potrošnju ororednog materijala. Tipičan primjer zato su šume na području V e 1 e- b i t a, južno od Gospića . Tamo postoje svi uslovi za vršenje prorede, seljaci bi na taj način mnogo lakše došli do ogrevmog drveta, jer su te šume blizu sela. Ipak seljaci više vole da prođu i po desetak kilometara dalje, pa da sijeku deblja sabla, tako da zavođenje prorede još nije uspjelo, iako je bilo pokušaja, No šumarije i gospodarstva treba da budu upornija, da počnu najprije sa manjim površinama ma kojima mogu osigurati intenzivan nadzor. Daljnja je poteškoća, što prorede treba da vrše šumski radnici, koji u tome imaju prakse i iskustva. Za proređivanje više nego za sječu zrelih šuma treba nastojati stvoriti kadrove stalnih šumskih radnika. Svaka 211 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 8 <-- 8 --> PDF |
šumatrija treba to da nastoji, stvarajući im što pogodnije uvjete za rad. Prorede treba da se vrše u kraćim turnusima, ;pa na relativno maloj površini bit će stalna potreba rada. Zato se ti šumski radnici mogu stalno naseliti, pa im treba osigurati stalne kuće sa nešto poljoprivrednog zemljišta, ukoliko se ti radnici ne mogu regrutovati od okolišnih seljaka, koji imaju svoje kuće. Sve nabrojane poteškoće oko organiziranja proređivanjja nisu takove, da se ne bi mogle savladati za kraće vrijeme. Svijest o t om e, d a u prvom redu p r ore divan j e m možemo znatno povisiti prihode, i doći do dovoljne količine rudnog i cei uložnog drveta kao i željezničkih pragova, bit će najveći pods trek da se savladaju sve poteškoće. U susjednoj Australiji može se konstatirati, da je u posljednje vrijeme uznapredovalo proredivanje. Tako na pr. u Wienerwa l du u godini 1944. prihodi proreda iznosili su svega 20% od glavnog prihoda, ali se je u 1948—1950. ovaj procenat gotovo udvostručio, te je iznosio 36%. U državnim šumama Austrije prihodi prorede iznose prosječno 19,4% ^glavnog prihoda. Ovaj se procenat kreće od 1,4 do 76,2% za pojedine šumarije. Ovako velika razlika u procentima nastaje u prvom redu radi manje ili veće mogućnosti intenzivnog gospodarenja a zatim i radi različitel strukture dobnih razreda, te konačno radi udjela prebornih šuma, U našim jednodobnim šumama površina sastojina između 20 i 100 godina, u kojima se može i treba vršiti proredivanje iznosi oko 450 hiljada ha. Prema tablicama prihoda i prirasta sa 1 ha može se godišnje prosječno izraditi 2,4 m3 kod slabe prorede a kod jake prorede 3,8 m3; u prosjeku 3,1 m3. Prema tome u najpovoljnijem slučaju tj. kod potpunog obrasta svih šumia i kod praktične mogućnosti provođenja proreda na svim površinama, moglo bi se proredom dobiti 450.000 X 3,1 = 1,395.000 3 m . Uzevši prosječni obrast sa 0,75, a da se prorede u narednom deset» godištu mogu vršiti samo na 90% površine, to dobiveni maksimalni rezultat treba reducirati sa 0,75 X 0,90 = 0,675. Stvarni etat proreda iznosi 1,395.000 X 0,675 = 941.625 m3. Povećanjem intenziteta prorede ti. da se na svim površinama vrše jake prorede, sa vađenjem 3,8 m3 po 1 ha, gedišnji iznos proreda bio bi 450.000 X 3,8 X 0,675 = 1,154.120 m3, što možemo smatrati kao maksimalni iznos proreda. U prosjeku moramo računati sa okruglo 1 milijun m\ U razdoblju 1945—1950. godine stvarno se je proredama godišnje vadilo 1,491.000 m3, što je više od maksimalno izračunate količine. Prorede su se izvodile na površini od okruglo 380.000 ha dakle za 70.000 ha manje, nego što je to teoretski moguće. To znači, da se je prosječno po 1 ha putem proreda godišnje vadifo 3,92 m3 dakle još više nego bi to odgovaralo potpunom obrastu za jaku proredu. Ovakova intenzivna proreda posljedica je dijelom katastrofalnog sušenja bresta, kao i djelomičnog sušenja hrasta i jasena u srednjedobnim sastojinama, zatim šumskh šteta. Uslijed toga ;´e naročito u nizinskim šumama obrast pao na 0,6—0,7, U tim šumama prihodi prorede znatno će pasti, te cijenimo, da 212 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 9 <-- 9 --> PDF |
se na površinama, na kojima je dosada vršena proreda, ne bi u narednom desetgodištu moglo više sjeći od okruglo 800.000 m3. Kako se prema našem računu može sjeći okruglo 1,000,000 m3, to se 200.000 m3 ima dobiti iz onih površina, koje do sada nisu proiređivane. Cijenimo, da takovih površina ima oko 60,000 ha. Te su površine dobro obrasle i moglo bi se sjeći po 3,3 m3 po 1 ha, odnosno okruglo 200.000 m3, P ri e p o r u č i 1 i bismo vođenje j la k li h prore d^a. Prema Gerh a rdtovi m tablicama za bukove šume kod provađanija jakih proreda povećava se ukupni prirast za oko 10%>. No ovo ne možemo smatrati dokazanim, jer ovaj podatak nalazimo samo kod pomenutog autora, I pod pretpostavkom da jake prorede nemaju nikakovog utjecaja na visinu ukupnog prirasta, ipak one imaju ove prednosti: a) Povećava se promjer srednjeg stabla. To povećanje iznosi za bukvu Srednji promjer u cm povećanje u Bon. starost slaba proreda — jaka proreda cm II. 80 god. 24,5 27,6 3,1 IL 100 „ 30,5 35,8 5,3 II. 120 „ 35,7 43,6 7,9 III. 80 „ 20,9 23,3 2,4 100 „ 26,3 30,6 4,3 m. III. 120 „ 30,9 37,5 6,4 b) Intenzivne prorede treba provoditi i u sastojinama starijim od 60—80 god. Time se sastojina postepeno priprema za naplođenje, te će kod provođenja oplodne sječe otpasti potrebe pripremnog sijeka. c) prihodi prorede povećavaju se u apsolutnom, iznosu. Ove su prednosti od neobične važnosti za sadašnji nepovoljni razmjer dobnih razreda. Manjak u najstarijem dobnom razredu nužno vodi do toga, da će doći ;na sječu i nepotpuno zrele sasfojinie. Baš za te sa stojim« ipotrebno je, da se sa njima postupa na taj način, da preostala stabla budu što jača, i da se sastojina što prije pripravi za oplodinu sječu, ilako će se morati isjeći i nepotpuno zrele sastojine ipak će etat biti manji od noirmailnog. Da bi se taj manjak bar djelomice podmirio, korisno je provoditi jake prorede. 2) Određivanje ophodnjice u prebornim šumama. Preborno gospodarenje u svoj^bj biti treba da je intenzivno. Oino mora biti isto tako intenzivno, kao gospodarenje u jednođobnim šumama; gdje se njeguju i praređuju sve mlade i srednje dobne sastojine. Zato i gustoća mreže puteva treba da bude isto kao kod intenzivnog gospoda renja u jeidnođiobnim šumama. Sadanje stanje komunikacione mreže u prebornim šumama nije takovo, da je svugdje moguće intenzivno gospodarenje. Imamo predjele, kao što je najveći dio Gorskog Kotara, gdje je stanje još daleko od idealnog, ali ipak omogućuje intenzivnije gospodarenje. Zahvaljujući 213 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
novoizrađenim cestama u posljednjih 5 godina stanje se svugdje popravilo, i produžili su se još u bržem tempu, u najvećem; dijelu prebomih šuma u narednih 10 godina, gospodarenje će se moći znatno intenzivirati. Intenziv su glavno sredstvo za podizanje prirasta. Što je kraća ophodnjica to se prigodom sječe vadi manja drvna masa po 1 ha, intenzitet sječa je silabra. Uslijed toga se mogu pažljivije odabirati stabla za sječu i vršiti bolji nadzor nad sječom. Slabiji intenzitet sječe djeluje na povišenje prirasta na ovaj način: Neposredno poslije svake sjieee porast opada, jer se smanjuje drvna masa, ali ne u toj mjeri, u kojoj je opala drvna masa. Ako je na pr. drvna niaisa opala za 30°/» (intenzitet sječe 30%] prirast će kod dobro provedene siječe opasti daleko manje od 30%. Kod loše provedenih sječa, gdje su se pogrešno za sječu odredila stabla sa dobro razvijenom krošnjom, prirast može opasti i za više od 30%. Takove loše doznake za sječu, nažalost se stvarno i događaju, iako samo izuzetno. To biva naročito u slučaju šablonske doznake, a po principu da su stabla zrela za sječu, kada dosegnu izvjesnu debljinu, na pr. 40 ili 50 cm. Tada se doznačuju i takva stabla, koja su u mapomlu prirašćivanja, Sstojfinski prirast gomila se na pojedinim stablima vrlo nejednolično. Na srednje debelim dobro razvijenim stablima 30—40 cm prsnog promjera, prirast od 5—6% ne će biti rijetkost. No ako su ta stabla potištena, sa slabo razviirenlotm krošnjom, prirast će biti malo veći od nule. Postoje vaniski znaci, po kojima možemo neposredno i brzo odrediti, i ako u grubim razmjerima, koja su stabla slabog prirasta. Tu je odlučan položaj stabla prema drugim stablima i oblik i veličina krošnje. Zato možemo dosta lako provesti dobru doznaku, ako se doznačuiu za sieč« uglavnom ona stabla, koja malo prirašćuju. Razumije se, da ni tu ne smije biti šablone. Ostavit ćemo na panju i stabla sa slabim prirastom, ako su potrebna radi zaštite tla i pomlatka i popravka forme susjednih stabala, ili ako pripadam vrsti koju favoriziramo. Naprotiv, odredit ćemo za sječu i stabla sa velikim prirastom;, ako je taj prirast kvalitativno slab, t.j. ako se gomila na loše foirmimim stablima (kriva, granata, ozleđena stabla, rašlje, rak i si), a time uiedno oslobađamo preostala ljepše formirana stabla iako ona imaju slabiju krošnju, pa prema tome i slabiji prirast. Kod kratke ophodnjice. dakle uz nizak intenzitet sječe, povadit će se uglavnom samo ona stabla, koja imaju prirast malo veći od nule. Tako na pr. kod 6-godišnje ophodnjice intenzitet će se kretati oko 10 do najviše 15°/o. Kod toga intenziteta lako je odabrati stabla sa niskim prirastom, tako da ukupni sastojinski prirast neposredno poslije sječe ne će gotovo ništa opasti. No kod dugih ophcr-niioa. ra pr. 20-godlš/njih, intenzitet se kreće od 30—40%. 1 kod »aiipažljivije doznake, uz tako jak intenzitet nužno se mora´u sjeći i stabla sa dobrim prirastom, pa će prirast poslije sječe znatno opasti. Osim toga u takovim sječinama bit će prirast i prije sječe manji od maksimalno mogućeg, jer će u tako dugom periodu od 20 godina bez ikakove njege i sječe mnoga stabla doći u potisnuti položaj, gdje gotovo ništa ne prirašćuju. Nedostaju neposredna opažanja u tom pogledu, da bi se porast prirasta uz manje 214 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 11 <-- 11 --> PDF |
ophodnje mogao brojčano prikazati. No ipak meki uvid u taj porast dat će nam ovo razmatranje: neka prirast neposrednio prije sječe iznosi kod 6-gođišnije ophodnjice i intenziteta od 15%, Pi%, a kod 20-godišnje ophodnijice i intenziteta od 40%, p2%; dalje ćemo pretpostaviti da se prirast neposredno poslije sječe smanjio u istoj mjeri, kao i drvna masa, t. j. za 15°/o odnosno 40%. Prosječni prirast u sredini ophodnjice iznosit , „ . p]X0,85+´p, ce u prvom slučaju = 0,925 p1f a u drugom slučafu: p., x 0,60 +´ p., T = 0,80 p2. Uz pretpostavku da je pi — p2, kraćom ophodnjicom diže se prirast za 0,125 p1f odnosno za 15,6%. Sve su pretpostavke učinjene na štetu kraće ophodnjice: prirast se manje srnianjnje nego što iznosi sječa, i to kod slabijih intenziteta relativno manije, nego kod jačih intenziteta. Nadalje p, bit će veći nego p2, jer kod dugih ophodnjica neposredno prije sječe ima razmjerno više potištenih stabala bez prirasta. Kod dug´h ophodnjica, bit će i kvalitativni prirast slabiji radi zanemarene njege u toku od 20 godina, a osim toga što će opasti i plodnost tla radi prejake insOlacije poslije intenzivne sječe. Podizanjie prirasta u prebornim šumama u toliko je preči zadatak, što je to glavna rezerva drvnih masa, gdje prosječna masa po 1 ha nije toliko opala, koliko u jednodobnim šumama. Ako bi skraćenjem ophodnjice postigli povećanje prirasta samo od 10%, to bi već značilo povećanje etata za nekih 100.000—120.000 m3. Mišljenja smio, da nigdje ne bi trebalo ići ispod 10-gođišn|je ophodnjice i da je ona praktički provediva u svim prebornim šumama u N. R. Hrvatskoj, a da kao ideal treba postaviti 6-godišniju ophodnjicu. U većem dijelu Gorskog Kotara , prema našoj ocjeni na površini od oko 30.000 ha već bi se sada moglo preći na 6-godišmju ophodnjicu. Prigovor kratkim lophodnjatma je poskupljenje troškova izrade i izvoza, a naročito povećanje režijskih troškova. Ovi su prigovori obično pretjerani. Jedna detaljnija analiza pokazala bi da je moguće naći takove organizacione forme iskorišćavanja šuma, da se režijski troškovi uopće ne bi povećali, a kod dobro razvijene mreže puteva veći troškovi izrade i izvoza daleko će biti manji od povećane vrijeđnooti prirasta. Ovo govorimo na osnovu iskustva, a ovdje nije mjesto, da se o tom dade temeljita analiza. 3) Ophodnja. Ophodnja se određuje prema sječnoj zrelosti, Sječna zrelost može se vrlo različito poismatrati, i postoje različita mišljenja, različite škole i različiti pravci gledanja. No o najnižoj dobi sječne zrelosti jedva da ima razmiimoilaženja, u tom se gotovo svi načini gledanja silažu: najniža zrelost nastaje u doba maksimalnog prosječnog prirasta. Ispod doba najjvećeg prosječnog prirasta ne bi se smjela sjeći nijedna normalno uizrasla sastojina. No ni to doba nije tako lako odrediti. Ono zavisi o klimatskim prilikama i postupku sa šumama. Jake prorede produžuju to doba, Razni autori 215 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 12 <-- 12 --> PDF |
imaju dosta različito doba maksimalnog prirasta.. Za naše prilike to uopće nije istraženo, i služimo se stranim podacima. Pitanje sječne zrelosti komplicira se time, što osim kvantitativnog postoji i kvalitativni prirast. Uz određeni omjer cijena raznih sortimenata, taj kvalitativni prirast može se dosta pouzdano ustanoviti, a prema tome i sječna zrelost, koja bi odgovarala najvećem prihodu po vrijednosti. Uzevši stvarni omjer vrijednosti sortimenata ma svjetsikom tržištu, račun pokazuijle, da sječnu zr eil ost treba zinlatno prođu žita iznad zrelosti najvećeg prosječnog prirasta, ako se želi dobiti nafvlilši prihod po vrijednosti. Veća vrijednost debelih stabala nastaje dijelom radi veće upotrebne vrijednosti jačih sortimenata, odnosno boljeg korišćemja tih sortimenata, a dijelom po zakonu ponude i potražnje. Aiko u nekoj zemlji najveći dio šume imia nisku ophodnju, a samo manji dio šuma visoku ophodnju, nedostajat će jačih sortimenata i oni će imati razmjerno veću cijenu, nego što to odgovara stvarnoj upotrebnoj vrijednosti. Tipični primjer za to je Francuska, gdje najveći dio šume čine privatne i općinske šume. To su najvećim dijelom miške i srednje šume, a ukoliko su visoke u njima se gospodari sa niskom ophodnjom. Razumljivo je, zato, da se je za državne šume uzela vrlo visoko ophodnja (hrast 150—200 godina, bukva 120—150 godina), jer su to jedino šume, koje daju jake Sortimente. Kako u Francuskoj ima malo državnih šuma, svega 14%>, to i tih jakih sortimenata ima razmjerno malo, pa se zato za njih i postižu neobično visoke cijene. Kada bi se sve šume uzgajale u taiko visokoj ophodnji, nastao bi suficit jakih sortimenata, i nedostatak tanjih soirtimenata, pa bi se omjer cijena osjetno promjenio. Zato se do izračunavanja visokih ophodnja dolazi samo, kad se pojedine šume ili kategorije šuma izolovano posmatraju. No ako bi htjeli izračunati prosječnu ophodnju za sve šume u cijeloj zemlji, došli bismo do drugih rezultata. Iskustvo u našoj još mladoj plao&koj privredi pokazalo je, da sječom starih hrastovih i bukovih šuma dobivamo nerazmjerno mnogo jakih sortimenata i da su postali upravo kritični tanji sortimenti kao što su rudno drvo, razne vrste stupova i celulozno drvo. Ovu kritičnost ne mogu da ublaže ni prihodi proreda, koje su se vrlo intenzivno provodile. Prema tome čini se, da visoke ophodnje, kao prosječne ophodnje za sve šume u jednoj zemlji, ne bi mogle pružiti nairjovor´ijniiji asortiman, Iznalaženje jedne prosječne ophodnje za cijelu zemlju je poseban problem, koji zahtjeva dulji studij i dublju analizu. Ovaj problem načeo je dr, ing. M. Plavši ć u članku »O cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o njegovoj realizaciji« (Šumarski list br. 1—3, 1952.). Nalazim, da je autor u pravo vrijeme načeo jednu vrlo korisnu i potrebnu temu, i sa njegovim izlagar"ma i zaključcima se potpuno slažemo. Praksa nas sili, da utvrdimo najpogodnije srednje ophodnje za glavne vrsti drveća i prije nego je to pitanje teoretski dovoljno rasvijetljeno. U Jugoslaviji prije rata bile su za državne šume uobičajene ophodnje za hrast 140 godina, za bukvu 120 godina. Mišljenja amo, da je za tu kategoriju šuma ophodnja bila pravilno odabrana. No kao prosjek za sve šume, za konkretni razmjer dobnih razreda i konkretno stanje šuma mišljenja smo da su te ophodnje pevisoke. 216 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Kao prosječnu ophodnju predložili bismo za ove glavne vrsti drveta: hrast 120 godina bukva 100 godina ostale tvr. listače 80 godina meke listače 60 godina I ako je ova ophodnja niža od ome, koja ij,e bila uobičajena u državnim šumama, ne može se govoriti o smanjenju stvarne ophodnje. U prošlosti pa sve do danas šume su se sjekle mnogo bržim tempom, nego što bi to odgovaralo propisanim ophodnjama, pa i ophodnjama predloženim po nama. Koja je stvarna ophodnja bila. primijenjena može se približno odrediti, ako se uzme dvostruka srednja starost. Ona iznosi za hrast 102 godine, za bukvu 92 god. za ostale tvrde listače 84 godina i za meke listače 56 godina´. Stvarna je ophodnja bila još nešto kraća, jer prosječnu starost podižu ostaci prezrelih šuma. Iz ovoga se vidi, da predložena visina ophodnje zapravo znači povišenje dosada praiktikovane ophodnje, a ne sniženje. Sniženje ophodnje, postoji samo prema idealnom propisu za državne šume, a koje se ´ophodnje nije držao nitko ni na jednom mjestu. Uzet ćemo u posebno razmatranje dvije najvažnije vrste, hrast i bukvu. Kod hrasta razmjer dobnih razreda je: I. 17,2%, II. 22,3%, HI. 24,6%, IV. 18,1%, V. 9,´2%, VI. 7,3%, VII. 1,3%, Uz 140-godišnju ophodnju na svaki dobni razred trebalo bi da otpadne 14,3%. Manjak je vrlo ozbiljan u VII, VI i V-tom dobnom razredu. Kod takovog stanja i kod ophodnje od 140 godina morale bi u I. periodu doći do sječe sastojine znatno mlade od 140 godina, ako se želi postići bar neka ravnomjernost u prihodima, odnosno izbjeći ogromno povišenje prihoda nakon 50—60 godina. Uz predloženu srednju ophodnju od 120 godina, ne će se sve šume sjeći u dobi od l/G^ooina. Pretežno okite hrastike sa lijepo uzraslim stablima, i na boljim bonitetima trebat će sjeći tek između 140—160 godina, naprotiv tamo, gdje su ©tabla slabog uzrasta i kvalitete, gdje su sastojine dosadanjim sušenjima znatno proređene, zatim tamo, gdje je jaka primjesa jasena ili bukve, sjeći će se u dobi od 80—-120 godina. Razmjer dobnih razreda kod bukve je I. 20,8%, II. 24,1% III. 22,8%, IV. 12,9%. V. 8,1% i VI. 11,3%. Uz ophodnju od 120 godina normalna površina dobnog razreda iznosi 16,7%. Manjak je znatan u IV—VI, razredu pa bi i tu analogno kao kod hrasta i uz ophodnju od 120 godina morale doći do sječe mnoge sastojine mlađe od 120 godina. Uz ophodnju od 100 godina saistojina dobrog uzrasta i na boljim bonitetima sjeći će se u dobi od 120 godina i više, no takove sastojine, koje nemaju nimalo ili vrlo malo tehničkog drveta, ili su slabog uzrasta, sjeći će se u dobi od 80—100 godina. Predložene ophodnje više su nego što iznosi doba maksimalnog prirasta, pa je time osigurana produkcija najveće mase. Pitanje, da li je time osigurana produkcija najvrednije mase, odnosno takovog asortimana, koji odgovara stvarnim potrebama, moglo bi se još dublje analizirati. No i ta analiza bila bi u ´dobroj mjeri subjektivna, jer nam mnogi Jementi nisu dovoljno poznati. No sve kada bi ta analiza pokazala, da su predložene ophodnje preniske, ne bi mogli odmah prijeći na te povišene ophodnje. I sa predloženim ophodnjama izračuna se etat, koji je niži od 217 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 14 <-- 14 --> PDF |
do sada izvršenih godišnjih sječa. Prema tome predložene ophodnje svakako znače napredale i popravku sadašnjeg stanja, to više, što su te ophodnje više od stvarnih ophodnja. Daljnje povišenje ophodnje odnosno određivanja još nižeg etata, dakle jedan intenzivniji popravak stanja ne bismo mogli preporučiti. Time bismo došli do etata, koju bi bio ispod polovine dosadašnjih sječa. Ovakovo naglo kidanje kontinuiteta proizvodnje ozbiljno bi ugrozilo snabdijevanje drvetom, poremetilo bi opće privredne odnose, a što je glavno, praktično se uopće ne bi moglo provesti. To bi bilo čisto idealističko gledanje, bez ikakovog obzira na stvarnost. Za naredni period od 20 godina možemo biti zadovoljni, da zaustavimo nagli pad postojećeg šumskog fonda. U daljnjih 20 godina moći će se pristupiti mjerama za intenzivniji popravak šum´slkog fonda, pa onda provesti reviziju predloženih ophodnja. d) Iskorišćenje posječenih drvnih masa. U podizanju proizvodnje može se mnogo učiniti, ako se smanji otpadak. On je vrlo velik u onim šumama, gdje je izvoz težak, te može biti i viši od 50°/o. U Lici, pa djelomice u Baniji i Kordunu ima taJkovih šumskih predjela, gdje se izvoz zbog nedostatka puteva ne može vršiti kolima, nego samo vlačenjem po zemlji. U takovim slučajevima granjevina ostaje neiskorištena, a izvlači se samo jedan dio debla. U seljačkim sječama vrlo jaka stabla često ostanu neiskorištena, te se osuše ili inače propadnu, jer seljaci nemaju odgovarajući alat za izradu ni kola za izvoz po lošim putevima. Traženje specijalnih dimenzija ili specijalnih sortimena.ta (na pr, krovne daščice) obično dovodi do toga. da se pri tom iskoristi samo tehničko drvo, a ogrev ostane neiskorišten. U seljačkim sječama otpadak se kreće između 10 i 50%, u prosjeku 20°/o. U industrijskim sječinama na području Visoko g Krš a (Gorski Kotar, Kapela, Velebit) prije rata bukovina se vrlo rasipnički iskorištavala. Od bukovine izrađivali su se samo pilansiki trupci, a ogrevno drvo redovno je ostalo neizrađeno, osim u bližim sječinama. Prosječni otpadak iznosio je oko 60°/o. Sada se stanje znatno popravilo, pa se ogrevno drvo izrađuje u svim sječinama, i ako se u udaljenim sječinama ne izrađuje ogrevno drvo slabije kvalitete. Otpadak je manji, ali je još uvijek prevelik. Veliki otpadak nastaje uslijed više razloga, kao što su griješke u sječi i izradi (visoki panjevi, lomljenje stabala pri rušenju i"sl.) no najveći dio otpadaka nastaje zato, što se na vrijeme ne izveze posječeno drvo. Takovo drvo djelomice ili potpuno propadne, naročito ako se radi o bukovini, te ostane da trune u šumi. Izvoz zakašnjava najčešće zbog toga, što izvozni putevi ne budu na vrijeme izgrađeni. Mnogo* se drveta potroši u pretjeranoj upotrebi talpanih puteva, što znatno pojačava otpadalk. Prosječno se otpadak kreće između 20 i 25%. Uzevši zajedno sve sječe, seljačke i industrijske, prosječni otpadak iznosi 22°/o, Boljom organizacijom izrade, izgradnjom što gušće mreže izvoznih puteva otpadalk bi semogao smanjiti na 15°/o, što znači uštedu od 7%j. U apsolutnom iznosu, uzevši da ćemo ubuduće sjeći oko 4,500,000 m3, to bi značilo uštedu od 315.000 m3. Iskorišćenje drvnih masa prema kvalitativnim svojstvima drveta isto tako ne zadovoljava, U seljačkim sječinama najveći dio drveta izradi 218 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 15 <-- 15 --> PDF |
se u ogrev, kako to odgovara i stvarnim potrebama seljaka, Na »taj način mnogo drveta, iz kojeg bi se moglo izraditi rudno drvo, željeznički pra govi, katkada i trupci za pilanu, zatim celulozno drvo, izradi se u ogrev. U industrijskim sječinama stanje je mnoigo boi!.;«, iako potpuno ne zadovoljava. Prema našim opažanjima ne izrađuje se dovoljno trupaca za lijiuštenje, rudnog i celuloznotg dirveta. Postojale su još mnogobrojne sječine raznih lokalnih poduzeća, i raznih neovlaštenih proizvođača. Tu je redovno nedostajalo stručno rukovođenje posla, i tu je bilo najviše griješaka u izradi posječenog drveta. Za što bolje iskorišćenje posječenog drveta predlažemo ove mjere: 1) za svaiku sječu osigurati stručno rukovodstvo. Seljačke sječine treba izvoditi u pravilu u režiji šumske uprave, pri čemu bi se izdvojili sortimemti, potrebni za opće-narodnu privredu (trupci za želj. . pragove, rudno drvo i t. d.) Gdje nije moguće odmah zavesti režijsko poslovanje, ipak se može bar jedan dio drveta bolje iskoristiti, ako se primijene shodrie organizacione anjere; 2) odobrenja za sječu i izradu treba da se iz da ju samo takovim po duzećima ili organizacijama, za koje imamo garanciju za stručn o ru k ovođeaje, 3) izraditi što gušću mrežu stalnih šumskih komunika cija. Time se osigurava pravovremeni izvoz u svako doba, kao i izvoz svih, pa i najmanje vrijednih sortimenata. Kod eksploatacije većih šum skih kompleksa ne bi trebalo gledati samo na što veću štednju u inve sticijama, da bi same eksploatacije bile što rentabilnije. Eksploatacija šuma je samo jedna karika u nizu svih uzgojnih mjera, pa kod računa rentabiliteta treba gledati mnogo šire. Sa privremenim komunikacijama polučit ćemo doduše najjeftiniju eksploataciju, ali ne i najrentabilnije šumsko gospodarenje. Time znatno povećavamo troškove za uzgoj novih sastojina, a na većini mjesta mlade sastojine ostavljamo bez ikakove mogućnosti njegovanja i zaštite, U praksi se rješenje može naći samo podizanjem intenziteta gospo darenja. Intenzitet gospodarenja ogleda se u s t r u č n o m provađanju svih radova u šumarstvu, zatim u osnivanju što gušće mreže stabilnih komunikacija. Intenzivno gospodarenje isto tako ne podnosi velikih, koncentriranih sječina. Smatrajući sječu jedinom od glavnih radnji za unapreeđnje proiz vodnje, mišljenja smo, da cjelokupnu sječu ima da izvodi uprav a šuma. Eksploatacija šuma po organizacijama izvan šumarstva zaostatak je onog stanja, kada je uzgoj šuma bio u svom početnom sta diju, kad je bilo vrlo mnogo šuma prašumskojg tipa: i kada se eksploata cija mogla shvatiti kao posebna radnja, Nadalje, to je naslijeđe iz kapi talizma, jer je kapital nalazio profita *šamo u sječi šuma, ali ne uzga janju šuma. Smatramo da je vrijeme, da izađemo iz stanja primitivizma, da se otresemo kapitalističkog naslijeđa. Ukratko smo naveli glavne mjere za podizanje proizvodnje i za bolje korišćemje posječenih masa. Svaka od nabačenih tema je vrlo op širna i treba poseban studij i analizu. Ovdje su problemi samo postav ljeni, dane su glavne smjernice za njihovo rješavanje i u grubim crtama dane su konture rješenja. 21$ |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 16 <-- 16 --> PDF |
IMPROVEMENT IN FOREST PRODUKTION This article deals with measure´s for the improvement of forest production which may be realized in a short tiime; for instance within 20 years. These measures include: 1) Thinning and clearing. These measures wi!M not only increase the quality of the principail crop but the whole return as well. All lowland and hillside forests in ´Croatia are being thinned very intersirvely. It is necessary to extend the thinning on areas that have not been thinned yet. These are usually youlng and middleaged stands which, grew after the virgin-forests were intensely harvested and where the forest railways were allmost the only means of transport. At present these forests are closed and for that reason were left without any siMcuIturail-tendiing. By enlarging the thinning-area n´t would! be possible to produce a surplus of 200.000 m3 and the ´thinnings are estimated to approximately one million cuib. met. a year. Heavy thinning is recoromented. This is useful principally because of unfavorable proportions of the age-elasses-the yield of the final felling Will comsideraibly decrease but nevertheless it shall! be necessary to cut immature crops. By -means oif heavy thinning we shall attain a more rapid dfametar growth of the trees and a favorable preparation for felling according to the shelterwood method. The principal means to develop forest production is to build a better network of communications system and introduce various organisational measures. 2) In selection forests we should apply the lowest possible short felling-cycle in order to increase the increment and improve the quality of the stands. By applying the felling-cycle of 6-years ´the increment is at least lOVo greater than that achieved by applying the felling-cycle of 20 years. 3) In high even-aged forests of principal species an average rotation ahould be prescribed in order to insure the largest increment and the most favorable asortment, while on the other hand in the same time the real proportion of the age-classes should be taken into consideration as well as a certain continuity in harvesting of woods. For oak a rotation of 120 is recommended; for beech 100, for the rest of the broad- leaved species (ash, elm, hornbeam etc) 80 years, for soft-woods 60 years. According to already executed fellings it has been estimated that the real overage rotation for oak is 102, beech 92, for the rest of the biroadleaved species 84, and for softwood 56 years. Therefore it is recommended to prolong the real rotation but to reduce it in relation to former regulations for state forests (oaik 140, beech 120 years). With average oak rotation of 120 years it is best to fell! the stands that are 140—160 years of age until the weaker stocked stands of poor quality with a large antermiixture of ash and elm trees should be felled at an age of 80—120 years. The same proiceedure should be camied out with beech-stands as well. 4) Waste-reduce. The waste of wood is about 22°/o. By improving the labor methods and increasing the network of solid communications the waste reduced to 15c/o which would mean an increase in production to albout 350.000 m3 a year. AW the measures foi the improvement of forest production can be executed «n the greatest degree only when the forest exploataifcton is managed1 by the forestry. 220 |