DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 27 <-- 27 --> PDF |
rodnog nalazišta crnog bora u Bosni, a druga da potječe iz Dalmacije dobiveno iz Splita). Za naše potrebe u ovom pokusu ta činjenica nije od odlučujuće važnosti. Rezultati uspijevanja kroz ove dvije vegetaclone sezone pokazuju da te dvije provenijencije nisu istovjetne, jer se u najranijoj mladosti u nečemu znatno razlikuju. Mi ćemo ih prema tome i razlikovati kao dvije različite populacije, čiji roditelji su živjeli u veoma različitim klimatskim u slovima i za ko´ie je ovdje dovoljno znati da je jedna mediteranska a druga kontinentalna. Pokazalo se da je klijavost dalmaftinske provenijencije 64,2%, a kontinentalne 25,4%. Takva razlika mogla je doći uslijed event, razlike u starosti, zrelosti, zdravlju sjemena i si., prije nego zbog nekih unutrašnjih nasljednih razlika u obje provenijencije. Vaganjem 1000 znna, kontinentalna provenijencija bila je prosječno teža oid dalmatinske. No ta je razlika mala (0,003 g) po zrnu i nije vjerojatno da bi ona mogla znatnije utjecati na razlike u rastu. Što se tiče bijelog duda te bagrema — njihove nam provenijencije nisu toliko važne, budući da se nisu vršile komparacije s drugim provenijencijama tih vrsta. Metodika Pokus je proveden koncem proljeća 1950 g., a tokom 1951 g. biljke su ostavljene da slobodno dalje rastu. Dne 2*7. IV. obavljena je sjetva crnog bora dalmeitinske provenijencije, dne 29. IV. sjetva crnog bora bosanske provenijencije, te bijelog duda i bagrema. i Pet i dan nakon što´ su se na gredici crnog bora javile prve biljke (t. j . 15. V., /old.r». 18. V-), počelo se sa skraćivanjem svjetlosnog dana. 1st; potupak kod bagrema i duda započet je sedmi dan, (t. j. 19. V, odn. 21. V.). U pokusu vrste su Me raspoređene ovako: Svaka je vrsta odn. provenijencija imala svoju gredicu, koja je razdijeljena na tri grupe. Da bi se odgovorilo na pitanje u kom trajanju fotoperiodizma nasitaju najveće promjene u visinskom rastu, iste količine svijetla podržavane su u tri grupe sa različitim trajanjem tretiranja: u A grupi tretiranje se provodilo kroz 4 dana, u iB (grupi 9 dama, a u C grupi kroz 14 dana. Svaka grupa dijelila se ´dalje na šest jedinijca (izuzetno su kod dalmat. provenijencije crnog bora dvije grupe imale po 5 jedinica). Svaku jedinicu sačinjavalo je 2—3 reda biljaka,. Jedinice su se raizfliiikovale međusobno nejednakim vremenom fotoperđoda, te su uživale 10, 9, 8, 7, 6 odn. 5 sati dnevnog svijetla. Mehainizaim zasfiiiranja, odn. skraćivanja dnevnog svijetla bio je jednostavan: gredice su obijene daščanom oplatom, koja je poprečnim daskama pregrađena na odgovarajuće jedinice. Odozgo na oplatu razastrla se krovna Ijepenka. Pomicanjem Ijepemke od pregrade do pregrade sukcesivno se otkrivale odgovarajuće jedinice i na taj način reguliralo željeno vrijeme svjetljenja. Uslijed fuzairioize, koja se javila već osmi dan nakon proklijavanja (isprva doduše u malom stepenu), primijenilo se zalijevanje 1%-tnom otopinom kali´jeva hypermatnganata. Zalijevanje je ponovljeno nakon 16 dana. Za vrijeme veget, perioda gredice su bile zas.tdr.ane rešetkastim pokrivalima. Uslijed velike žege i suše ljeta 1950 bilo je potrebno češće zalijevanje. Izmjera visina obavljena) je u jesen 1950 i 1951 g. Visina se mjerila do baze najgoirnjeg pupa. Kontrolne biljke za sve tri1 vrste uzgajane su u većem broju redova (od 4—ft.) — Tok rasta i razvoja biljaka Iako su oba hora bila posijana gredica do gredice, na istom tlu i podvrgnuta identičnom postupku i njezi, ipak se već od prvih tjedana javljaju značajne razlike medu njima. 231 |