DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ing. Boris Zlatarić (Zagreb) EFEKTI PROMJENE FOTOPERIODIZMA KOD BIJELOG DUDA, BAGREMA I PROVENIJENCIJE CRNOG BORA , Uvod Vrste drveća umjerenog pojasa odEkuju se periodioitetoim rasta. Taj se izražava u provalnom izmjenjivanju doba rasta i doba mirovanja, zatim u izmjenjivanju dana noći. Za prvi bez sumnje valja najveću ulogu pripisati toplini, dok je druigii uslovljen izmjenom svijetla i tmine. No to ipak ne znači da se dužina sezonskog razvpltka određuje samo toplinom (u tropima, gdje je temperatura vrlo povoljna za rast i razvoj mnogog bilja tokom čitave godine, ima niz vrsta koje pokazuju određena fotopefiodicitet). Po mišljenju mnogih autora i na tamelju brojnih eksperimenata ovdje je odlučujući faktor dužina svijetlog dana (Krame r 1936). Ona varira i može (na pr. kod nas) iznositi i preko 5 sati. Nakon prvih detaljnih pokusa, što su ih proveli Garner i Allard (1920 i dalje) sa zeljastim biljkama, postalo je općepoznato da dužina dana ili fotoperiod bitno utječe na dobu cvatnje, te da ima biljaka dugog, odn. kratkog dana. To znači da za razvoj neke biljke od sjemena do cvatnje treba uvijek određena količina svijetla. Ali ne radi se toliko o količino svijetla, koliko o intenzitetu i vremenskom rasporedu njegovu. Zbog toga nije izraz, u kome se prikazuje ukupna suma svijetla (kako je to htio Warming, 1951), mogao´ biti adekvatan za ekologiju svjetlosne klime (Lundegaard, 1925). Mnogi pokusi potvrdili su činjenilcu, da duži ili kraći´ dan može stimulirati rast tek kod odgovarajućeg povoljnog broja svjetlih sati i to kod određene dužine trajanja tretiranja. Upravo zbog toga (kako to dobro kaže Šćepotjev, 1947) nije nužno produžavatii tretiranje skraćenim fotoperiođom preko neke određene granice (neki su išli i do 100 dana). Za šumarstvo su te pojave bez sumnje od značaja. Pokusi sa drvolikim biljkama, s kojima se već početkom ovog stoljeća nadalje vrše brojni pokusi, potvrdili su pojavu da izmijenjeni ifotoperiođizam može izazvati znatnu energiju rasta, kao i razne poremetnje u razvoju stabla. Prenesen u tropsku klimu hrast lužnjak ne odbacuje u jesen Ušće, neke vrste ne dozrijevaju i si. Razlog tim pojavama leži u činjenici, da se drveće prilagodilo na režim i ritam svijetla u svojoji klimi. U toj klimi ono je nastalo i nagla promjena izazvala je fiziološke poTemetnje. Takve pojave od značaja su za pokušaje aklimatizacije biljaka. Pokusi podvrgavanja drvolikih biljaka raznim trajanjima dnevnog svjetlog perioda jasno su pokezali da se vrste posve individualno1 ponašaju. Tako je- Moškov (1932—35) mogao ustanoviti da je bagrem na sjeveru (u Lenjingradu, igdje su dani dugi do 20 sati) nastavio svoji rast i dalje od konca ljeta. On nije odrvenio i uslijed toga je stradao od prvih mrazova. S umjetno skraćenim fotoperibdoim do toga mije došlo. Pri toime se našlo, da su takve pojave praćene i morfološkim promjenama biljke. S druge strane produženje fotoperioda pomoću umjetnog svijetla kod Acer saoharum ostalo je bez ikakvog efekta (Adams, 1925). Pored mogućnosti produženja ili skraćivanja vegetacionog perioda zanima nas utjecaj na intenzitet rasta. U tom pogledu interesantni su pokusi Buehlera (od 1904 g.) u šumi Grosshol z kraj Tiibinigena. PodmLađaik raznih vrsta šumskog drveća, rastao na slobodi (s punim svijetlom), imao je doi 6, godin e najjače visinske priraste. Uživanjem sve manje količine svijetla u drugim grupama pomlatka, ovaj je bio sve niži i produkcija drvne supstance u zasjeni spala je prema prvima na 10—20%. Ali u nekim drugim pokusima (Cieslar, 1909), biljke su reagirale pojačanim rastom kod manje količine dobivenog svijetla. Tako su jednogodišnje biljke smrče slabo, ali bora i ansa znatno porasle,, dok je djelovanje smanjenog svijetla na jelu ostalo bez utjecaja. S druge strane je težina biljaka prema kontrolnim biljkama iskazala upravo obratan odnos. Ovi primjeri govore da se fotoperiodska reakcija najjasnije ispoljuje prvih godina rasta. Brojni primjeri pokazuju đa promijenjeni fotoiperiođiizam izaziva produženje internođija ili etioliramje. Ono se objašnjava obilnijim priticanjeim sokova donjim intemodijima, u kojima se stanice longitudinalno produžuju. Kod toga se često dešava 229 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 26 <-- 26 --> PDF |
I da najgornji internodiji dobiju premalo brane uslijed toga zakržljajui U tom slučaju može totalna visina biljaka biti i manja od noirrnalinih (Aberg 1943). Suštinia ovog fenomena nije još dovoljno objašnjena i u novije doba se ističe da -pojam etioliranja obuhvaća samo jedan dio- fotomorfotsklih fenomena. Uslijed toga damas isu zastarjela neddjalektička tumačenja klaisačne fiziologije (na pr. Jost, 1913), po kojima produženje internodija predstavlja neku vrstu prilagođivanja1, pokušaj biljke da poibjegne iz tame. t Pokusi, međutim, o (kojima smo govoiriü, vršeni su kroz kratki vremenski period (najviše kroz 3 godine). To je izvanredno kratak rok, kad se znade da drveće prolazi faze svog razvitka kreuz dugi niz, godina. Vrlo se lako može pretpostaviti, da će se utjecaj skraćenog uli produženog fotoperioda prije ili kasnije izgubiti. Budući da nema o tome pouzdanog iskustva ostaje da se istakne, da će povećani rast tretiranih biljaka u određenoj mjeri pružati Ovima prednost u borbi za životne potrebe s ostalim biljkama u ßtocemozS. O direktnoj primjeni takvih metoda u praksi ostaje još da se kaiže posljednja riječ. Svrha pokusa Pokusi, koje smo 1950. g. proveli u šumiskom rasadniku Poljoprivredno- šumarskog fakulteta, Zagreb , imali su za cilj da pokažu u koliko se u našim ustavima mogu očekivati razlike u visinama biljaka, koje su neposredno nalkon proklijavanja dobile smanjenu količinu dnevnog svijetla. Htjeli snio ustanoviti kako se to- odrazuje na različitim provenijencijama iste vrste. Konačno, interesiralo nas je ukoliko´ su takvi efekti od praktičnog interesa za šumarstvo, Budući da je za očekivati, da će tretiranje utjecati i na daljni tok rasta treltiranih biljaka, promatranje pokusnih biljaka kroz drugu veget. sezonu (1951 g.) ´trebalo je da pokaže u ikoliko se odnosi visina i dalje zadržavaju ili se već javljaju neka izravnanja. Nema sumnje da je rok od dvije godine u stvari prekratak za neke definitivne zaključke. Uslijed toga će naknadna mjerenja daljniih godina biti svakako od koristi. \ Od vrsftla izabrali smo dvije provenijencije crno g bor a (Pinus nigra Aim.), bagre m (Robinia pseudacacia L.) i bijel i du d (Morus alba L.). Izbor je bio ulovljen željom, da se eksperimentira s vrstama koje pokazuju velik, odnosno manji zahtjev na svijetlo. Pokuse smo izvoli na otvorenim gredicama kalko bi rezultati bili izvedeni na temelju prirodnih uslova rasta biljaka. To je korisno i zbog toga, da se promatranje daljnjeg rasta i razvoja može obavljati u istim okolnostima.* Materijal Kod izbora materijala dobiveni su tek najnužniji podaci.** Tako je sjeme bijelog duda nabavljeno sa područja So nabora, a sjeme bagrema ubrali smo iz fakultetskih šuma u Maksimiru . Nažalost se za obje provenijencije crnog bora ne može ustanoviti točniji lokalitet. Sigurno je tek da je jedna potjecala iz područja Vis eg rada u Bosni, iz pri * Dužnost mi je izraziti zahvalnost drugu Samardžiji Andriji, st, šum. tehničaru, na pomoći oko postavljanja S provađanja pokusa. ** Izbjegavali smo točnije sistematsko određivanje vrste Pinus nigra Arn., te nas nije interesiralo -da´li je mediteranska provenijencija eventualno var. dalmatitoa, niti smo kod kontinentalne istakli var. austriaca. To ´uostalom samo po sjemenunepreciznom nalazištu i nije moguće odrediti,. 230 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 27 <-- 27 --> PDF |
rodnog nalazišta crnog bora u Bosni, a druga da potječe iz Dalmacije dobiveno iz Splita). Za naše potrebe u ovom pokusu ta činjenica nije od odlučujuće važnosti. Rezultati uspijevanja kroz ove dvije vegetaclone sezone pokazuju da te dvije provenijencije nisu istovjetne, jer se u najranijoj mladosti u nečemu znatno razlikuju. Mi ćemo ih prema tome i razlikovati kao dvije različite populacije, čiji roditelji su živjeli u veoma različitim klimatskim u slovima i za ko´ie je ovdje dovoljno znati da je jedna mediteranska a druga kontinentalna. Pokazalo se da je klijavost dalmaftinske provenijencije 64,2%, a kontinentalne 25,4%. Takva razlika mogla je doći uslijed event, razlike u starosti, zrelosti, zdravlju sjemena i si., prije nego zbog nekih unutrašnjih nasljednih razlika u obje provenijencije. Vaganjem 1000 znna, kontinentalna provenijencija bila je prosječno teža oid dalmatinske. No ta je razlika mala (0,003 g) po zrnu i nije vjerojatno da bi ona mogla znatnije utjecati na razlike u rastu. Što se tiče bijelog duda te bagrema — njihove nam provenijencije nisu toliko važne, budući da se nisu vršile komparacije s drugim provenijencijama tih vrsta. Metodika Pokus je proveden koncem proljeća 1950 g., a tokom 1951 g. biljke su ostavljene da slobodno dalje rastu. Dne 2*7. IV. obavljena je sjetva crnog bora dalmeitinske provenijencije, dne 29. IV. sjetva crnog bora bosanske provenijencije, te bijelog duda i bagrema. i Pet i dan nakon što´ su se na gredici crnog bora javile prve biljke (t. j . 15. V., /old.r». 18. V-), počelo se sa skraćivanjem svjetlosnog dana. 1st; potupak kod bagrema i duda započet je sedmi dan, (t. j. 19. V, odn. 21. V.). U pokusu vrste su Me raspoređene ovako: Svaka je vrsta odn. provenijencija imala svoju gredicu, koja je razdijeljena na tri grupe. Da bi se odgovorilo na pitanje u kom trajanju fotoperiodizma nasitaju najveće promjene u visinskom rastu, iste količine svijetla podržavane su u tri grupe sa različitim trajanjem tretiranja: u A grupi tretiranje se provodilo kroz 4 dana, u iB (grupi 9 dama, a u C grupi kroz 14 dana. Svaka grupa dijelila se ´dalje na šest jedinijca (izuzetno su kod dalmat. provenijencije crnog bora dvije grupe imale po 5 jedinica). Svaku jedinicu sačinjavalo je 2—3 reda biljaka,. Jedinice su se raizfliiikovale međusobno nejednakim vremenom fotoperđoda, te su uživale 10, 9, 8, 7, 6 odn. 5 sati dnevnog svijetla. Mehainizaim zasfiiiranja, odn. skraćivanja dnevnog svijetla bio je jednostavan: gredice su obijene daščanom oplatom, koja je poprečnim daskama pregrađena na odgovarajuće jedinice. Odozgo na oplatu razastrla se krovna Ijepenka. Pomicanjem Ijepemke od pregrade do pregrade sukcesivno se otkrivale odgovarajuće jedinice i na taj način reguliralo željeno vrijeme svjetljenja. Uslijed fuzairioize, koja se javila već osmi dan nakon proklijavanja (isprva doduše u malom stepenu), primijenilo se zalijevanje 1%-tnom otopinom kali´jeva hypermatnganata. Zalijevanje je ponovljeno nakon 16 dana. Za vrijeme veget, perioda gredice su bile zas.tdr.ane rešetkastim pokrivalima. Uslijed velike žege i suše ljeta 1950 bilo je potrebno češće zalijevanje. Izmjera visina obavljena) je u jesen 1950 i 1951 g. Visina se mjerila do baze najgoirnjeg pupa. Kontrolne biljke za sve tri1 vrste uzgajane su u većem broju redova (od 4—ft.) — Tok rasta i razvoja biljaka Iako su oba hora bila posijana gredica do gredice, na istom tlu i podvrgnuta identičnom postupku i njezi, ipak se već od prvih tjedana javljaju značajne razlike medu njima. 231 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Kao prvo — razlika u bojama. Od svježe i pune zelene boje kontinentalnog ornog bora oštro se razlikovala mediteranska provenijencija izrazito žutozelenom, sklerotičnom bojom. Ta boja iglica ostala je sve do jeseni, dok se kod kontinentalne provenijencije nije uopće pojavljivala. Značajno je ipak, da se ni u 1951. g. mije posve izgubila, to je u drugoj veget. sezoni u boji obih provenijencija postojala i nadalje laka nijansa u zelenoj boji. Napominje se, da se navedeno žutilo u istoj mjeri javilo i na kontrolnim biljkama. Iz toga se vidi da treltiranje nije utjecalo na pojavljivanje ili nestajanje boje. Najvjerojatnije je da se u tome ogleda različita fiziološka reakcija određene ponulacije na vanjsku okolinu, u ovom slučaju na hraniva u tlu, pH i si. Nije isključeno da se ovdlje radi i o ´različitim sp os ob nositi ma primanja hraniva iz tla, čime se kadkada može razlikovati potomstvo različitih provenijencija (Youngsberg, 1950). 1 Foto. — Razlika u razvijenosti najjačih biljaka oibje provenijencije. — The difference between the strongest seedlings of tihe both proveniences. Koncem prvog, a naročito drugog vegetacionog perioda mogli smo konstat:raiti nadalje upadljivu razliku u veličinama i razvijenosti borovih biljaka. Kontinentalna provenijencija izrasla je prosječno u jače biljke, većih kirošnjica i čvršće stabljike. To pokazuju fotografije i tabele. To vrijedi jednako za kontrolne kao i tretirane biljke bez razlike. Nasuprot mediteranisikoj provenijenciji naročito se ističu mtnogo duže, vijugave i mnogo jače otklonjene -iglice kontinentalne provenijencije (foto 1 i 2). Jak napad fuzarioze veoma je smanjio broj biljaka. On se međutim mogao konstatirati jednomjerno po svim redovima i prskanjem na K-hy 232 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 29 <-- 29 --> PDF |
peirmanganatom u dobroj mjeri je obustavljen. Polijeganje biljaka nije moglo mnoigo utjecati na tok rasta jer se smanjivanje broja biljaka po redu u kasnijoj dobi ima pripisalti drugim uzrocima. Kako je poznato iz prakse, polijeganje se rano javlja, ali s prvim odrvenjavanjem hipokoiila ono prestaje. Prema tome se naknadno smanjivanje broja biljaka u prvom redu mora pripisati izmijenjenom fotoperiodizmu, te nadalje znatnoj žegi, koja je pod pokrivačem od krovne ljepenke stvarala povećanu temperalturu (naročito kod^redova s najmanjim fotoperiodom). Utjecaj gustoće bi1jaka na rast u visinu i razvoj mladih biljaka ne može se po>sve zanemariti. On je ovisan o broju proklijalih biljaka, o intenzivnosti opadanja i propadanja biljaka. Budući da su miševi prvih dana sjetve smanjili broj borovih sjemenki u nekim redovima, to su uslijed toga stvoreni nešto povoljniji uslovi za razvoj preostalih individua. maj ff^M ´ . s "M Ä WMA 2 Foto. — Razlika borovih provenijencija po obliku a veličini iglica. — The difference between the shape and size oi needles of the both proveniences. iNo sve to ipak ne bi moglo prevagnuti nad uočenom činjenicom, da je kontinentalna provenijencija u svim grupama i jedinicama našeg pokusa pokazala jače, više i čvršće potomstvo usprkos navedenih razloga. To se vidi; i po tome što u njoj ima redova, koji imaju jednak ili znatno veći broj biljaka po redu od odgovarajućih redova dalmatinske provenijencije, pa uza sve to pokazuju više i jače biljke (islučaj u grupi A, jedinice sa 7 i 5 sati fotoperiođa). Najviše i najjače billke kontinentalne provenijencije veoma se razlikuju po razvijenosti od takvih biljaka mediteranske provenijencije. Ali i prosječne visine svih grupa koinitinenlalne provenijencije, pa i kontrolne biljke, uvijek su veće od biljaka mediteranske populacije. 233 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Rezultati Tretiranje biljaka izazvalo je pozitivne rezultate i visine biljaka u većini slučajeva bile su veće od normalnih, kontrolnih biljaka. To je vidljivo iz grafikona 1—3. (odgovarajuće tabele su uslijed štednje na prostoru ispuštene). Grafikorc ^ Prosječne visine biljaka u raznim foio periodima -PtrjU5 Oiqrp raadi+eran6Ka(- - Kontinentalne ( ) provenijencije Höntr konrr *ati svijetlo ´0 9 8 Gra f i Kor? 2 Prosisčr?« visino biljaka u razn\rv fotOr3erioc*ireq-ftobinia p^cudococia » 0 Q- 9đona J - iA «kana 450 (W 1» « 0 <« m «0 »o TO 60 SO . *v . 234 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 31 <-- 31 --> PDF |
i G^cafiKor? 3> Proj|CĆ.^e visine bih aznirQ roTOperioai r ^loru j alba; C - lAoana Rezultati druge sezone vide se na tabeli: Pregled rezultata promjene fotoperiodizma koncem druge vegetacione sezone 1951. god. TABELA 1 V r s t a Optiimadno vrijeme tretiranja a o 03 ´E Optimalni g g. fotO´period li li u grupama Najnetpovoljmije vrijeme tretiranja Nfajnepovoij nijii fotoperiod u grupama Crni bor (medit.) . 9 dana 9 h 7h 9h 8h 14 dana 5h 5 h 5h Grmi bor (fcontin,) 4 dana 7 h 7h 7h 10 h 14 dana 10 h 5 h 5h 9 dana 5 h 6 h 5 h 9 h 14 dana 8 h 8h 6h Dud bijeli . . . 14 dana 7 h 8 h 5 h 7h 4 dana 9h 6h 5h Maksimalne razlike prema kontrolnim biljkama tokom obje vegetacione sezone iznosile su. Najveće razlike u rastu tretiranih i kontrolnih biljaka TABELA 2 Vrst a Kontrolne biljke prosječne visine 1950 g1 1951 g. cm Najveća povećanja prosječnih visina tretiranih biljaka orema .kontrolnima 1950 g. cm % 1951 g. cm % CrniCrni bor bor (dalm.) (kont.) . . . . . . 3,2 3,8 61,6 25,8 5,9 7,5 122,1 47,2 1,0 1,1 18,1 4,1 31,3 29,0 30,4 15,9 0,9 2,4 32,944,615,3 32,0 27,0 94,5 235 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Vidljivo je da je promjena fo to p eriodizma (do nekih granica) općenito stimulirala rast u visinu. S druge strane krajnje skraćivanje svjetlosnog dana izazvalo je obratnu reakciju, te su prosječne visine takvih jedinica ispod kontrolne. Iz gornjih podataka može se uočiti, da je prve godine promijenjeni fotoperiodizam izazvao najveća relativna povećanja kod bor a i b agrema , a veoma slaba kod duda . Tokom druge vegetacione sezone slika jie bila obratna. Zaključujemo da bor i bagrem u pogledu zahtjeva za svjetlom stoje veoma blizu, dok se dud ponašao posve drugačije. Uporedivanje tabele 1 i grafikona 1—3 treba da nam pruži odgovor na pitanje: koji je fotoperiod i u kom trajanju (primijenjen neposredno nakon pro klija van ja biljaka) na koncu druge vegetacione sezone najpovoljniji u pogledu stimulacije rasta. U tom pravcu od koristi je promotriti vrijednost visinskog prirasta tokom 1951 g. Ove apsolutne vrijednosti pokazuju da su razne vrste tokom 1951 g. nejednako rasle. Tu se vidi da su borove biljke dalmatinske provenijencije najslabije uspijevale baš u onim jedinicama, gdje su tokom 1950 g. ispoljavaile najveću energiju rasta, U nešto manjoj mjeri to vrijedi i za kontinentalnu provenijenciju. Kod duda je najveća energija rasta i dalje ostala u C grupi, gdje se nalazila i prve godine. Vidimo nadalje, da su tokom druge sezone kontrolne borove biljke u dosta skičajeva jače porasle od tretiranih. To u prvom .redu vrijedi za dalmatinsku provenijenciju. Kod bagrema su tokom 1951 g, najintenzivniji visinorasti upravo u onim jedinicama, koje su prve godine zaostale, ali najjači visinorasti ostali su u istoj: grupi u kojoj su se nalazili i prve godine. U tom se ponašanju bagrem nešto približio bijelom dudu. U intenzitetu rasta crnog bora, bijelog duda i bagrema očituju se dakle neke razlike. To vrijedi ne samo za vrste kao takove nego i za obje borove provenijencije, što je za nas od posebnog interesa. Prebacivanje najveće energije visinskog rasta na one jedinice koje su u prvoj sezoni ostale najniže pokazuje da se kod bora već u drugoj sezoni može govoriti o izjednačavanju visina. Bor je na smanjeni fotoperiodizam odmah reagirao, a slijedeće godine su se ostale jedinice oporiavile i dovele do znatnog izjednačenja visina u grupama. Taj slučaj ne postoji kod bijelog duda, a bagrem stoji između obje krajnosti. Ima dosta razloga da se kod mediteranske provenijencije u najranijoj mladosti utvrdi veća potreba za svijetlom od kontinentalne. U prilog tome govori pojava da su se optimalni fotoperiodi u 1951 g. našli u prve dvije grupe (A i B) kod dužeg dnevnog svijetla i da su kontrolne biljke 1951 brže pristizale visine tretiranih biljaka nego kod kontinentalne provenijencije. Iz grafikona se vidi da do potpunog izjednačenja ipak nije došlo, a daljnja promatranja pokazat će, kada će to biti i da li treba uopće doći do toga. Za sada se nakon dvije godine rasta može utvrditi da je za mediteransku provenijenciju crnog bora najefikasnija promjena fo top eriodizma od 9 sati kroz 9 dana, za kontinentalnu provenijenciju od 7 sati kroz 4´dana, 236 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 33 <-- 33 --> PDF |
za bagrem od 5 sati kroz 9 dana i za bijeli dud od 7 sati kroz 14 dana. Mogu li se izvesti kakvi zaključci za praktično uzgajanje mladih biljaka u rasadnicima? Kad se osvrnemo na najveća apsolutna povećanja visina, proizvedena promjenom fotoperiodizma, vidimo da ona iznose kod bora do 0,9 cm, odnosno 2,4 cm, kod duda 44,6 cm i kod bagrema 32,9 cm, Potrebno je naglasiti, .da su ta povećanja tolika, da ih se može smatrati od izvjesnog značaja za uzgajanje i daljnji razvoj biljaka. Činjenica je da jače i više biljke lakše odolijevaju opasnostima od korova u rasadniku kao i ra terenu. Njihove veće visine povoljna su okolnost u borbi za svijetlo i prostor, te su biljke na taj način manje izvrgnute zastiranju ili potiskivanju od drugih vrsta, korova i si. Ti su momenti od naročitog interesa kod bora, čije su biljke uslijed malog uzrasta u najvećoj mjeri u naved nim opasnostima. Ovdje će prema tome i najmanja povećanja biljaka biti poželjna i korisna. Nažalost dobivena apsolutna povećanja tretiranih borovih biljaka još su premalena da bi predstavljala praktičnu prednost pred netretiranim biljkama. Drugačije stoji stvar sa dudom i bagremom, gdje je efekt promijene fotoperiodizma znatan, iako je bagrem i bez toga brzorastuća vrsta. Odgovarajuća metoda na ostalim važnijim vrstama šum. drveća mogla bi pružiti korisne rezultate, Da bismo međutim bili sigurni u to, do koje dobi se može računati da traje dobivena prednost u rastu tretiranih biljaka prema normalnim, nužno je vršiti opažanja na terenu barem kroz daljnje 2—3 godine. Zaključci 1. Fotoperiodska reakcija uslijed smanjenja dnevnog svijetla javila se gotovo kod svih tretiranih grupa biljaka. Ona je u prvo j vegetacionoj sezoni (1950. g.) kod heliofilnih vrsta općenito stimulirala veći rast u visinu nego kod skiofilnih. Najveća povećanja visina prema kontrolnim biljkama u prvoj sezoni iznose: dailmatimiska provenijencija crnog bora 29,0°!o bagrem 30,4% a bjeli dud 15,9%. 2. Posljedice nenormalnog fotoperiodizma zabilježene su i drug e sezon e (1951 g.), gdje su tretirane biljke dobrim dijelom veoma intenzivno nastavile svoj rast. Najveći iznosi zabilježeni su međutim kod skiofilne vrste (bijeli dud), a najmanji kod heliofilne (crni bor), U svakom slučaju tretirane biljke pokazale su veću energiju rasta od kontrolnih. Najveća povećanja visina prema kontrolnim biljkama u drugoj sezoni iznose: dalmatinska provenijencija clrnog bora 15,3%, bagrem 27,0%, a bijeli dud 94,5%. 3. U najranijoj mladosti (1. i 2. godina) vrste su pokazale uglavnom isti odnos potreba za svijetlom, kakav je utvrđen i za odrasle biljke. Heliofilne vrste (bor i bagrem) u prvoj godini su na promijenjeni f otope riodiizam mnogo intenzivnije reagirale od bijelog duda, ali je druge godine intenzitet rasta dudovih biljaka daleko premašio ostale vrste. Tokom druge vegetacione sezone došlo je na taj način do priličnog izjednačavanja visina kod bora, a u posve maloj mjeri kod bagrema. Kod 237 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 34 <-- 34 --> PDF |
bijelog duda ono ne samo da se nije javilo, nego su tretirane biljke ispoljile još veću energiju rasta nego prve sezone. Heliofilne vrste brzo su i intenzivno reagirale na smanjeni fotoperiod ali i brzo popustile, te se efekti tretiranja ubrzo gube. Najkraći fotoperiodi (5 i 6 sati) smanjili su intenzitet rasta biljaka; oni su ponajviše proizveli i njihovo propadanje. Nakon dvije godine rasta može se uzeti da je za mediteransku provenijenciju crnog bora najefikasnija promjena fotoperiodizma od 9 sati kroz 9 dana, za kontinentalnu provenijenciju od 7 sati kroz 4 dana, za bagrem 5 sati kroz 9 dana i za bijeli dud od 7 sati kroz 14 dana. 4. Osobita pažnja obraćena je razvoju i rastu borovih provenijencija. One su ispoljile jasne razlike: tokom prve vegetacione sezone mediteranska provenijencija (to vrijedi i za kontrolne biljke) obojila se žutozeleno, dok je kontinentalna ostala svježe zelena, Intenzitet rasta bio je kod ove posljednje u obje sezone znatno veći. Biljke kontinentalne provenijencije bile su razvijenije, čvršće i veće. One su razvile dulje, otklonjenije i savijenije iglice. Nadalje — isti fotoperiodi nisu izazvali jednaku reakciju te se može govoriti o različitoj osjetljivosti na svijetlo, U tom pravcu je mediteranska provenijencija pokazala nešto veću potrebu za svijetlom. Ove razlike pružaju dokaz da kontinentalna i mediteranska provenijencija predstavljaju različite populacije crnog bora. U tom pogledu se promijenjeni fotoperioidizam pokazao dobrom metodom utvrđivanja razlika obih provenijencija. 5. Budući da su apsolutna povećanja visina kao i razvijenost tretiranih biljaka znatna, ona će vjerojatno biti i od praktične vrijednosti kod podizanja biljaka u rasadniku, budući da im povećana visina tokom nekoliko godina može dobro pomoći u prirodnom izlučivanju, kao i u borbi s vanjskim nepogodama. Nažalost je praktična korist efekta fotoperiodizma kod borovih biljaka za razliku od duda i bagrema za sada posve neznatna, O tome će se u toku daljneg promatranja izreći definitivan sud. PHOTOPERIODISM AND GROWTH OF THE WHITE MULLBERRY, BLACK LOCUST AND TWO PROVENIENCES OF THE AUSTRIAN PINE In this article the author discusses the results of the shortening of daylight on seedlings of the black locust, white miullberry and Austr. pine. The trial was done at the. nursery of the College of Agriculture and Forestry at Zagreb.. The author´s aim was to show the effects of the shortening of the daily photoperiods, to see whether in the second vegetative season an equalization between the heights of the treated and untreated plants would take place. It was also of particular interest to show the behaviour of he ´two> different proveniences of the Austrian pine — the one from the Mediterranean (Split), the other from the interior of the country (Viišegrad, Bosna). The shortening of the quantity of daylight was of 10, 9, 8, 7, 6 and 5 hours, treated in three groups of 4, 9 and 14 days duration for each. The treatment started on the first and on the seventh day after the. germiination of seedlings. The shortening of daylight stimulated an increased helight growth of all species. In the first season, however, the intolerant species reacted stranger than the tolerant one;, ibut in the second year the mullberry showed a much imon-e vigorous growth than the pine and locust. At the end of the second season the ibest height effect was reached throught the photoperaodism of the 9 hours during 9 days and of 7 days 23% |
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 35 <-- 35 --> PDF |
during 14 hours. Tihe greatest relative increase after two years growth was 15% (Austr. pine, Split) 32,0%> (Austr. pine, Višegrad´), 27,0%. (black locust) and 94,5°/o (white mulberry). During the second season ´the author noticed an appreciable equalization in a high degree between the treated and untreated plants of the pine and much less of the locust, but in no case the miullberry. This latter showed even a more vigorous growth in the second summer. The intolerant species then reacted very quickly and powerfully but very soon left off. The author discusses the development of two pine proveniences and he points out that there was a great difference between them. The inside provenience developed stronger and higher seedlings. They differed in their lenghth and curved needles very much from the mediiiteirrainean provenience. Besides that the latter was chlorose-yeMow during the first year, hut it gave some indications to ´be more in.toleriant. The absolute height increase amid growth vigour of the treated plants aire likewise useful in the pfiant competition! in the field where the seedlings are to´ be planted, IBu´t to confirm thiis practical significanse the author states that further observations ought to he made. LITERATURA: 1. A berg: B-, Physiologische und ökologische Studien über die pflanzliche Photomorphase, UpsialLa 1943/18. 2. Bühle r A., Waldbau^ 1918 (I.) 94—114. 3. Den gl er A., Waldbau, 1930/45. 4. Jos t L., Pflanzenphysiologie, IL Aufl. 1913. 5. Krame r P. J., Effect of Variation ih length of day on growth and dormancy of trees,, Plllaunt Physiology, 11 : 127—137, 1936. 6. Lunidegärd H., Klima und Boden in ihrer Wirkung auf das Pflainzenleben, 1925/57. 7. Söegilova O. A. i Ermeiaev a E. J., Značenje odnosa perioda svijetla i tmine u fotoperiodskoj reakciji biljaka (ruski) Sovj. botanika, 1947, No 3/125. 8. Ščepotje v F. L., Novi podaci o direktnom utjecaju1 kratkog dama na rest drveća (ruski), Dokladi A. N. SSSR-a, 1947, Tom LVIII, No 9/2101. 9. Youngis h er g C. T», Effect of origin and growth condition of Norway spruce (Picea excefea) on the Ghemiical composition of seed and Physiological characteristics of nursery stock. Soil science Society of America., Procediing 1950, Vol. 15 (376—379). 239 |