DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Ing. Boris Zlatarić (Zagreb)
EFEKTI PROMJENE FOTOPERIODIZMA KOD BIJELOG DUDA,


BAGREMA I PROVENIJENCIJE CRNOG BORA


, Uvod


Vrste drveća umjerenog pojasa odEkuju se periodioitetoim rasta. Taj se izražava
u provalnom izmjenjivanju doba rasta i doba mirovanja, zatim u izmjenjivanju dana


noći. Za prvi bez sumnje valja najveću ulogu pripisati toplini, dok je druigii uslovljen
izmjenom svijetla i tmine. No to ipak ne znači da se dužina sezonskog razvpltka
određuje samo toplinom (u tropima, gdje je temperatura vrlo povoljna za rast i
razvoj mnogog bilja tokom čitave godine, ima niz vrsta koje pokazuju određena fotopefiodicitet).
Po mišljenju mnogih autora i na tamelju brojnih eksperimenata ovdje
je odlučujući faktor dužina svijetlog dana (Krame r 1936). Ona varira i može
(na pr. kod nas) iznositi i preko 5 sati.
Nakon prvih detaljnih pokusa, što su ih proveli Garner i Allard (1920 i dalje)
sa zeljastim biljkama, postalo je općepoznato da dužina dana ili fotoperiod bitno
utječe na dobu cvatnje, te da ima biljaka dugog, odn. kratkog dana. To znači da
za razvoj neke biljke od sjemena do cvatnje treba uvijek određena količina svijetla.


Ali ne radi se toliko o količino svijetla, koliko o intenzitetu i vremenskom
rasporedu njegovu. Zbog toga nije izraz, u kome se prikazuje ukupna suma svijetla
(kako je to htio Warming, 1951), mogao´ biti adekvatan za ekologiju svjetlosne klime
(Lundegaard, 1925). Mnogi pokusi potvrdili su činjenilcu, da duži ili kraći´ dan može
stimulirati rast tek kod odgovarajućeg povoljnog broja svjetlih sati i to kod određene
dužine trajanja tretiranja. Upravo zbog toga (kako to dobro kaže Šćepotjev,
1947) nije nužno produžavatii tretiranje skraćenim fotoperiođom preko neke određene
granice (neki su išli i do 100 dana).


Za šumarstvo su te pojave bez sumnje od značaja. Pokusi sa drvolikim biljkama,
s kojima se već početkom ovog stoljeća nadalje vrše brojni pokusi, potvrdili su
pojavu da izmijenjeni ifotoperiođizam može izazvati znatnu energiju rasta, kao i
razne poremetnje u razvoju stabla. Prenesen u tropsku klimu hrast lužnjak ne odbacuje
u jesen Ušće, neke vrste ne dozrijevaju i si. Razlog tim pojavama leži u
činjenici, da se drveće prilagodilo na režim i ritam svijetla u svojoji klimi. U toj
klimi ono je nastalo i nagla promjena izazvala je fiziološke poTemetnje. Takve pojave
od značaja su za pokušaje aklimatizacije biljaka.


Pokusi podvrgavanja drvolikih biljaka raznim trajanjima dnevnog svjetlog perioda
jasno su pokezali da se vrste posve individualno1 ponašaju. Tako je- Moškov
(1932—35) mogao ustanoviti da je bagrem na sjeveru (u Lenjingradu, igdje su dani
dugi do 20 sati) nastavio svoji rast i dalje od konca ljeta. On nije odrvenio i uslijed
toga je stradao od prvih mrazova. S umjetno skraćenim fotoperibdoim do toga mije
došlo. Pri toime se našlo, da su takve pojave praćene i morfološkim promjenama
biljke. S druge strane produženje fotoperioda pomoću umjetnog svijetla kod Acer
saoharum ostalo je bez ikakvog efekta (Adams, 1925).


Pored mogućnosti produženja ili skraćivanja vegetacionog perioda zanima nas
utjecaj na intenzitet rasta. U tom pogledu interesantni su pokusi Buehlera (od
1904 g.) u šumi Grosshol z kraj Tiibinigena. PodmLađaik raznih vrsta šumskog
drveća, rastao na slobodi (s punim svijetlom), imao je doi 6, godin e najjače visinske
priraste. Uživanjem sve manje količine svijetla u drugim grupama pomlatka, ovaj
je bio sve niži i produkcija drvne supstance u zasjeni spala je prema prvima na
10—20%. Ali u nekim drugim pokusima (Cieslar, 1909), biljke su reagirale pojačanim
rastom kod manje količine dobivenog svijetla. Tako su jednogodišnje biljke
smrče slabo, ali bora i ansa znatno porasle,, dok je djelovanje smanjenog svijetla
na jelu ostalo bez utjecaja. S druge strane je težina biljaka prema kontrolnim biljkama
iskazala upravo obratan odnos. Ovi primjeri govore da se fotoperiodska reakcija
najjasnije ispoljuje prvih godina rasta.


Brojni primjeri pokazuju đa promijenjeni fotoiperiođiizam izaziva produženje
internođija ili etioliramje. Ono se objašnjava obilnijim priticanjeim sokova donjim
intemodijima, u kojima se stanice longitudinalno produžuju. Kod toga se često dešava


229