DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 14 <-- 14 --> PDF |
do sada izvršenih godišnjih sječa. Prema tome predložene ophodnje svakako znače napredale i popravku sadašnjeg stanja, to više, što su te ophodnje više od stvarnih ophodnja. Daljnje povišenje ophodnje odnosno određivanja još nižeg etata, dakle jedan intenzivniji popravak stanja ne bismo mogli preporučiti. Time bismo došli do etata, koju bi bio ispod polovine dosadašnjih sječa. Ovakovo naglo kidanje kontinuiteta proizvodnje ozbiljno bi ugrozilo snabdijevanje drvetom, poremetilo bi opće privredne odnose, a što je glavno, praktično se uopće ne bi moglo provesti. To bi bilo čisto idealističko gledanje, bez ikakovog obzira na stvarnost. Za naredni period od 20 godina možemo biti zadovoljni, da zaustavimo nagli pad postojećeg šumskog fonda. U daljnjih 20 godina moći će se pristupiti mjerama za intenzivniji popravak šum´slkog fonda, pa onda provesti reviziju predloženih ophodnja. d) Iskorišćenje posječenih drvnih masa. U podizanju proizvodnje može se mnogo učiniti, ako se smanji otpadak. On je vrlo velik u onim šumama, gdje je izvoz težak, te može biti i viši od 50°/o. U Lici, pa djelomice u Baniji i Kordunu ima taJkovih šumskih predjela, gdje se izvoz zbog nedostatka puteva ne može vršiti kolima, nego samo vlačenjem po zemlji. U takovim slučajevima granjevina ostaje neiskorištena, a izvlači se samo jedan dio debla. U seljačkim sječama vrlo jaka stabla često ostanu neiskorištena, te se osuše ili inače propadnu, jer seljaci nemaju odgovarajući alat za izradu ni kola za izvoz po lošim putevima. Traženje specijalnih dimenzija ili specijalnih sortimena.ta (na pr, krovne daščice) obično dovodi do toga. da se pri tom iskoristi samo tehničko drvo, a ogrev ostane neiskorišten. U seljačkim sječama otpadak se kreće između 10 i 50%, u prosjeku 20°/o. U industrijskim sječinama na području Visoko g Krš a (Gorski Kotar, Kapela, Velebit) prije rata bukovina se vrlo rasipnički iskorištavala. Od bukovine izrađivali su se samo pilansiki trupci, a ogrevno drvo redovno je ostalo neizrađeno, osim u bližim sječinama. Prosječni otpadak iznosio je oko 60°/o. Sada se stanje znatno popravilo, pa se ogrevno drvo izrađuje u svim sječinama, i ako se u udaljenim sječinama ne izrađuje ogrevno drvo slabije kvalitete. Otpadak je manji, ali je još uvijek prevelik. Veliki otpadak nastaje uslijed više razloga, kao što su griješke u sječi i izradi (visoki panjevi, lomljenje stabala pri rušenju i"sl.) no najveći dio otpadaka nastaje zato, što se na vrijeme ne izveze posječeno drvo. Takovo drvo djelomice ili potpuno propadne, naročito ako se radi o bukovini, te ostane da trune u šumi. Izvoz zakašnjava najčešće zbog toga, što izvozni putevi ne budu na vrijeme izgrađeni. Mnogo* se drveta potroši u pretjeranoj upotrebi talpanih puteva, što znatno pojačava otpadalk. Prosječno se otpadak kreće između 20 i 25%. Uzevši zajedno sve sječe, seljačke i industrijske, prosječni otpadak iznosi 22°/o, Boljom organizacijom izrade, izgradnjom što gušće mreže izvoznih puteva otpadalk bi semogao smanjiti na 15°/o, što znači uštedu od 7%j. U apsolutnom iznosu, uzevši da ćemo ubuduće sjeći oko 4,500,000 m3, to bi značilo uštedu od 315.000 m3. Iskorišćenje drvnih masa prema kvalitativnim svojstvima drveta isto tako ne zadovoljava, U seljačkim sječinama najveći dio drveta izradi 218 |