DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1952 str. 12 <-- 12 --> PDF |
imaju dosta različito doba maksimalnog prirasta.. Za naše prilike to uopće nije istraženo, i služimo se stranim podacima. Pitanje sječne zrelosti komplicira se time, što osim kvantitativnog postoji i kvalitativni prirast. Uz određeni omjer cijena raznih sortimenata, taj kvalitativni prirast može se dosta pouzdano ustanoviti, a prema tome i sječna zrelost, koja bi odgovarala najvećem prihodu po vrijednosti. Uzevši stvarni omjer vrijednosti sortimenata ma svjetsikom tržištu, račun pokazuijle, da sječnu zr eil ost treba zinlatno prođu žita iznad zrelosti najvećeg prosječnog prirasta, ako se želi dobiti nafvlilši prihod po vrijednosti. Veća vrijednost debelih stabala nastaje dijelom radi veće upotrebne vrijednosti jačih sortimenata, odnosno boljeg korišćemja tih sortimenata, a dijelom po zakonu ponude i potražnje. Aiko u nekoj zemlji najveći dio šume imia nisku ophodnju, a samo manji dio šuma visoku ophodnju, nedostajat će jačih sortimenata i oni će imati razmjerno veću cijenu, nego što to odgovara stvarnoj upotrebnoj vrijednosti. Tipični primjer za to je Francuska, gdje najveći dio šume čine privatne i općinske šume. To su najvećim dijelom miške i srednje šume, a ukoliko su visoke u njima se gospodari sa niskom ophodnjom. Razumljivo je, zato, da se je za državne šume uzela vrlo visoko ophodnja (hrast 150—200 godina, bukva 120—150 godina), jer su to jedino šume, koje daju jake Sortimente. Kako u Francuskoj ima malo državnih šuma, svega 14%>, to i tih jakih sortimenata ima razmjerno malo, pa se zato za njih i postižu neobično visoke cijene. Kada bi se sve šume uzgajale u taiko visokoj ophodnji, nastao bi suficit jakih sortimenata, i nedostatak tanjih soirtimenata, pa bi se omjer cijena osjetno promjenio. Zato se do izračunavanja visokih ophodnja dolazi samo, kad se pojedine šume ili kategorije šuma izolovano posmatraju. No ako bi htjeli izračunati prosječnu ophodnju za sve šume u cijeloj zemlji, došli bismo do drugih rezultata. Iskustvo u našoj još mladoj plao&koj privredi pokazalo je, da sječom starih hrastovih i bukovih šuma dobivamo nerazmjerno mnogo jakih sortimenata i da su postali upravo kritični tanji sortimenti kao što su rudno drvo, razne vrste stupova i celulozno drvo. Ovu kritičnost ne mogu da ublaže ni prihodi proreda, koje su se vrlo intenzivno provodile. Prema tome čini se, da visoke ophodnje, kao prosječne ophodnje za sve šume u jednoj zemlji, ne bi mogle pružiti nairjovor´ijniiji asortiman, Iznalaženje jedne prosječne ophodnje za cijelu zemlju je poseban problem, koji zahtjeva dulji studij i dublju analizu. Ovaj problem načeo je dr, ing. M. Plavši ć u članku »O cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o njegovoj realizaciji« (Šumarski list br. 1—3, 1952.). Nalazim, da je autor u pravo vrijeme načeo jednu vrlo korisnu i potrebnu temu, i sa njegovim izlagar"ma i zaključcima se potpuno slažemo. Praksa nas sili, da utvrdimo najpogodnije srednje ophodnje za glavne vrsti drveća i prije nego je to pitanje teoretski dovoljno rasvijetljeno. U Jugoslaviji prije rata bile su za državne šume uobičajene ophodnje za hrast 140 godina, za bukvu 120 godina. Mišljenja amo, da je za tu kategoriju šuma ophodnja bila pravilno odabrana. No kao prosjek za sve šume, za konkretni razmjer dobnih razreda i konkretno stanje šuma mišljenja smo da su te ophodnje pevisoke. 216 |