DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 6     <-- 6 -->        PDF

U svjetskoj trgovini od 1925. god. pa na 1937. god. jače raste učešće
celuloze i papira nego što opada učešće piljene grade. Ne raste samo količina
proizvodnje pojedinih artikala na bazi celuloze, nego se stalno
povećava i broj artikala. Ovo je sasvim u skladu s općom pojavom u
kapitalističkom načinu proizvodnje, da se ne povećava samo obim proizvodnje
nego i asortiman upravo zbog održanja funkcioniranja kapitalističkog
privrednog mehanizma. Dr. W. Brondbeck računa, da potrošnja
drveta u Evropi godišnje raste za oko 3%.


Dok je is jedne sitrane gotovo pravilo, da su industrijski razvite zemlje


u jakoj mjeri uništavale svoje šume, koristeći ih ujedno i za jaču akumu


laciju kapitala, dotle je s druge strane gotovo isto takvo pravilo, da su


privredno zaostale zemlje pojačano iiskorišćivale šumski fond za uravno


teženje svog budžeta i svoje platne bilanse s inosltiranstvom. Tako se,


osinu u Švedskoj i donekle Finskoj, u svim ostalim zemljama siječe više


nego što prirašćuje. Svakako, da i ovoj pojavi ima granica, što se raza


bke i iz toga, da sve veći broj prije izrazitih zemalja izvoznica već od


1921. god. stalno smanjuju svoje izvozne količine drveta ((Čehoslovačka,


Poljska, Austrija, Rumunjska, U. S. A. itd.).


Drvna indusltrija razvija se kvantitativno i kvalitativno po osnovnom


ekonomskom zakonu razvoja proizvodnih snaga ljudskog društva. U kapi


talizmu se ona razvija stihijski na svojoj sirovinskoij bazi — šumarstvu —<,


uništavajući njegove proizvodne snage, kao njegova suprotnost i istovre


meno organsko jedinstvo. Kroz drvnu industriju izražava ljudsko društvo


sve veći dio svojih zahtjeva na šumarsitlvo. Drvna´ industrija je neposredno


vezana za društvene potrebe, ^.. svojoj orjentaciji dinamična, dok je na


protiv šumarstvo sve više vezano za te potrebe tek posredno, kroz drvnu


industriju. Ako k ovome dodamo specifičnost šumarstva, da se radi svog


veoma dugog procesa proizvodnje ne može praktički brzo preorjentirati,


to nam može biti razumljivo, da se ono nalazi u stalnom sukobu s drvnom


industrijom. Upravo ovako teška orientaciija šumarstva zahtijeva od šu


marskih stručnjaka da vladaju ekonomskim znanjima i da budno prate


iendence razvoja drvne industrije.


Veoma je poučno promatrati! svjetsku potroSnju drveta po asortimentiima (namjeni)
i vrstama drveća. Po Grottianu, 1938 god. utrošeno je oko 1,6 milijaTdi m´
drveta na panju. Najveći dio toiga je utrošen u ogrjevne svrhe, t. j . oko 900 miliona
m*. U toj je količini najviše zastupljeno drvo Mčćaira. Ostalih 700 ...... m8 industrijskog
drveta utrošeno je: u građevinarstvu 64°/o (!), zatim 16% u industriji papira,
umjetne svile i vune, u rudarsvu i željezničkom saobraćaju preko 8%, a 12*/» u ostae
svrhe. Građevinarstvo, kemijska industrija i rudarstvo troše 84% industrijskog drveta
i to uglavnoim četimjara, te Grottiam zaključuje, dg 80% svjetske potrošnje industrijskog
drveta otpada na četinjare.


Zanimljiva je činjenica, da celulozno drvo -učestvuje na svjetskom drvnom


tržištu sa 47% po količini, iako je u svjetskoj1 noitrošnji zastupamo sa 16%. To dokazuje
kako je važan ovaj soirtiment za ekonomiku upravo privredno raizvitih zemalja
te su razvile kemijsku industrijiu oslanjajući se na uvoz ove sirovine. Ovome se opet
sve više suprostavljaju zemlje iizvoznice ovog sirtimenta, koje, razvijaju industriju
celuloze i smamjuj izvoz celuloznog drveta. Nema sumnje, da su ove tendence pravilne
nesamo s gledišta ekonomike odnosnih zemalja, nego i iz principa ekonomičnosti
lokacija takvih poduzeća.


Sve ove neravnomjernosti; izazvale su stručne krugove mnogih zemalja, da se
pozabave tim problemima. Ova se problematika razlikuje iz zemlje u zemlju i po
sa/držaju i po žestini, kojom se postavlja. Njena´ različnost je uvjetovana ne samo


140