DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 50 <-- 50 --> PDF |
A) Normalni´trupci sadržaja do 30 kubnoth stopa naviše; b) Manji trupci sadržaja do 30 kubnih stopa; c) Škart trupci svake veličine sa šupljinama ili greškama. U razdoblju od 1920.—1940. prosječna cijena takovih trupaca za spomenute tri klase bila je 40, 20 il 10 rupija. Visoka vrijednost tikovine proizlazi i iz´cijene svih ostalih vrsta drva na burmanskoim tržištu, koja se kreće u granicama od 1—15 rupija po toni, bez obzira na vrstu, dimenzije i kvalitetu. Često se plaća dapače i za trupce prve klase ostalih vrsta drva pola cijene od tikovih šikart trupaca. U eksploataciji tikovine dvije sporne točke zadavale su kroz mnogo go>dina velike neprilike. Dugo misu bile točno određene standardne veličine i kvaliteta najlošijih škart trupaca, koje je zakupac još dužan, iznjeti sa sječine. Ovaj problem uzrokovao je veći ilil maniji nered na sječini, već prema ciljenii tikovine na svjetskom tržištu i trenutnom interesu zaikupaica. Nije bio fiksiran ni standard grešaka za trupce različitih dimenzija kao i za škart trupce. To je veoma jako utjecalo na financijski efekat poslovanja, jer se je za škart trupce plaćala samo četvrtina do najviše polovina šumske takse za normalne trupce. Godine 1939. burmanski šumar M. N. Gallant razradio je posebnu metodu za klasifikaciju trupaca na bazi mjerenja i kalkulacija. On je veoma zaslužan i za razradu sistema određivanja šumske takse za tiikovinu, koji se bazira ina cijenama tikovih trupaca postignutim na dražbama u Rangoonu. Pretežni dio tikovine Burme pili se u Rangoonu i Moulmeinu, izvoznim pomorskim lukama. Veća poduzeća upotrebljavaju pile vrpeanice, a kvailiteta piljenja zadovoljava. Ranije se je najveći dio tikovine izvozio u prizmama, no u posljednje doba razvilo se je pilanairstvo i u Burmi, te se izvozi sve veća količina rezane grade. Sušenju tikovine, prirodnom i umjetnom, do sada se nije poklanjala posebna pažnja. Razlozi su toime predhrodno´ prstenovanje i sušenje stabala U saisttojinama i neznatno utezanje tikovine za vrijeme sušenja. Za specijalne svrhe il za najbolju kvalitetu robe potrebno je tikovinu sušiti kao i svako drugo drvo. Za vrijeme procesa umjetnog sušenja tikovima ne zadaje nikakovih poteškoća, te se po tim svojstvima veoma razlikuje od najvrijednijlh vrsta drva umjerenog pojasa. Glavno tržište za burmansku tikovinu je Indija s velikim brojem stanovništva {400 milj.) i oskudicom na drvu. Indija kupuje preko 70°/o eksportne tikovine, a ostatak ide u Britaniju, Južnu Afriku i ostale zemlje. Od 1936. provodi se markiranje i detaljna specifikacija eksportne tikovine. Ova mjera neophodno je potrebna ako se želi, da potrošač dobije realnu protuvrijednost za svoj novac. Za izradu standeirda osobito su zaslužni Institut za šumarska istraživanja u Dehra Dun, Indija, te Uprava indijskih željeznica, koja je glavni konzument burmanske tikovine. Na koncu predavanja predavač je dao i kratki pregled ostalih vrsta drva, koje dolaze na burmansko tržište u znatno manjoj količini!, a napose u znatno manjoj vrijednosti od tikovog drva. To su: a) teške, tvrde i trajne vrste drva za pragove, stupove i gradnju kuća, te za sve gradnje izložene djelovanju atmosferilija, mikroorganizama i termita (Xylia); b) jeftinije, ali dobre vrste drva, koje nisu trajne ako su izložene vanjskim faktorima razaranja drva, ali su veoma dobre za unutarnje gradnje ili konzerviranje (Dapterocarpus); c) slabo trajne imekane vrste drva za šibice i sanduke (Bombax, Sterculia); d) razne vrste drva za kućnu upotrebu domaćeg stanovništva i ogrijev, koje ne dolazi nla svjersikoi (tržište; e) te konačno vrstel drva s pecijalnom primjenom, kao što su ručke i alatne držalice (Chukrasia), te vrste drva za dekorativne potrebe (Meliaceae). Nakon predavanja, koje je bilo odlično posjećeno, razvila se je diskusija, te je ugledni gost dao brojne informacije o šumarstvu Bunme. koje nije mogao radi kratkoće vremena u samom predavanju obuhvatiti. Z. S. ŠUMARSTVO TURSKE I. Turska morfološki i klimatski Turska geografski ima pravilan četvrtast oblik. Okružuje je Crno, Egejsko, Mramorno i Sredozemno moire, te Irak, Iran i Rusija. Cijelo područje Male Azđje je prostrani plato oivičen sa dvjema planinskim gredama, koje se protežu od istoka na zapad. Na sjeveru se protežu Pomtijske planine paralelno sa Crnim morem, a na jugu u širokom luku prostire se Taurus. Planinski masiv diže se od Egejskog mora i dosiže visinu od 2500 do 3500 m na sjeveru Turske prema granicama SSSRa sa 184 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Areratom kao najvišim vrhom. Turska je klimatski podeljena .. sedam velikih Tprirodnih rajona: 1. Rajon Crnoga mora; 2. rajon Mramornog mora; 3. rajon Egejskog mora; 4. raljon Sredozemnog mora; 5. rajon unutarnje Anadolije; 6 rajon istočne Anadoilije; 7. rajon južne Anadolije. Rajon Crnog a mor a predstavljaju padine Pontijekih planina. To je u stvari klimatski pojas širok oko 200 km izrazito planinskog i šumskog karaktera, u ikome dobro1 uspijeva ibukva, jela i t. d. Taj se irajon proteže od granice SSSRa dio gotovo Mramornog ´momi, odnosno Bugarske granice. Klima je" tu primorska sa obilnam vodenim talozima. Sjeverni vjetrovi razbijaju se o vrhove planina i one zaustavljaju svu vlagu Crnog mora. Atmosfera je često oblačna i vodeni taloži dostižu visinu od 1500 do 2000 mm godišnje. Na ivicama nailazi se oa vrlo blaigu klimu kao na primjer u području Trapezunta gdje može da uspijeva čaj i naranča. Taj kraj je veoma slabo naseljen. U rajonu Mramorno g mor a kiMimomi dominiraju vjetrovi sjevera, koji su vrlo "hladni i suhi, a sa juga struje blagi i vlažni vjetrovi. To je u stvara područje .stare turske civilizacije, i tu se nalaze gradovi´ Carigrad;, Skutari, Kenakale i t. & Klima je osrednja i to između one na Crnom moiru i one na Sredozemlju. U tome ...... ima šume samo u Traeiji. Rajon Egejsko g mor a je brežuljkast i srednje planinski, a dijelom pripada Sredozemlju. Utjecaj mora osjeća: se gotovo do 400 km duboko-. Nekada je to bio veoma šumovit teren, dok se je danas šuma zadržala samo na vrhovima masiva. Rajon Sredozemno g mor a sačinjavaju padine Taurusa, te je potpuno pod utioajem Sredozemne klime. Ima nešto razbacane šume samo na gorskim dijelovima planina gdje se nalazi il nešto vlage. Cedar i crni bor su glavne šumske kulture ovoga kraja. Utjecaj mora ne prelazi ni 100 km u dulblinu. Rajon unutarnje A n a d O´1 i j e je prostrani plato sa nadmorskom visinom od 800 do 1100 metara, koji je izložen (kontinentalnim vjetrovima, koji pak svoju vlagu ´Ostavljaju na planinskim preprekama. Ziime »u jako surove sa sniježmim pokri vačem i traju 2—3 mjeseca. Naprotiv pak ljeta su žarka, a kiše su u vremenu od mjeseca maja do oktobra veoma rijetke. Prioda vegetacije traje 4 mjeseca. Ovaj je kraj veoma malo plodan, a trebao bi biti pokriven florom, kao što su planine Sredo zemlja. Ovaj je kraji od davnina jako iskorištavan, i danas predstavlja samo slabu kulturu stepe. Rajon istočne Anadolije je u stvari] rajon vrlo visokih planina koje sači njava spoj Pontijskih planina i Taurusa, te je ograničen granicama SSSRa i Perzije. Vrhovi dostižu od 2500 m na jugu i do 3500 m na sjeveru. Vrh Ararat dominira sa 5500 m na morem. Doline su duboke i kreću sef od 1500 do 1800 metara, kao što je na pr. dolina KAN kod Erzeruma. KIi|ma je kontinentalna 4 vrlo surova. Zima je duga i u to doba pada temperatura na —40 Č°. Tu se nalaze neke manje šume, kao izgubljena ostrva u oceanu. Tu je život za čovjeka veoma surov izuzev južnog dijela, gdje ima nešto ravnica, i koji je kraj nešto naseljen. Mršavi zabrani hrasta) zauzimaju južni dio ovog rajona, dok je ostalo područje stepa. Rajon južn e Anadolij e sačinjavaju ravnice, koje se pružaju na jug do ´Taurusa i na zapad do zone Mediterana. Klima je još kontinentalna i vjetrovi puni vlage nemaju snage da do brda stignu. Reon je siromašan, ta je šumska vegetacija sastavljena jedino od ni|ršaviih zabrana hrasta. Tuv u stvari vlada sitepai 3 počinje pustinja. II. Općj podaci o šumarstvu Površina Turske iznosi 76,700.000 ha od toga je pod šumom svega oko 10,500.000 "ha ili 13°/b." Od te površine otpada na listopadno drveće 52%, a na ostalo 48%. Glavne vrste šumskog drveća su: jel a (Noirmaniana i Bornmileriana), smrč a (orjentalis), ´bukv a (orjentaMs), bo r (silvestris i nigra),, hras t (sessiHlora i pedunculate.). Hrast je zastupljen uglavnom na donjim padinama, a bor po vrhovima. Sjeverne padine planina obično su obrasle jelom, bukvoim i borom. Šumske površineu Turskoj mogli bi podijeliti ovako: a) dobrih šuma lišćara i Crnogoraca lima samo oko . . . 1,000,000 ha b) loših degradliranih šuma iMšćara ima oko 5,250.000 ha c) šume još produktivne, uglavnom hrastove ... . 2,500.000 ha d) degradirane šume (gdje još samo koza može brstiti) . 1,750.000 ha 185 |