DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 50     <-- 50 -->        PDF

A) Normalni´trupci sadržaja do 30 kubnoth stopa naviše;


b) Manji trupci sadržaja do 30 kubnih stopa;


c) Škart trupci svake veličine sa šupljinama ili greškama.


U razdoblju od 1920.—1940. prosječna cijena takovih trupaca za spomenute tri
klase bila je 40, 20 il 10 rupija. Visoka vrijednost tikovine proizlazi i iz´cijene svih
ostalih vrsta drva na burmanskoim tržištu, koja se kreće u granicama od 1—15 rupija
po toni, bez obzira na vrstu, dimenzije i kvalitetu. Često se plaća dapače i za trupce
prve klase ostalih vrsta drva pola cijene od tikovih šikart trupaca.


U eksploataciji tikovine dvije sporne točke zadavale su kroz mnogo go>dina
velike neprilike. Dugo misu bile točno određene standardne veličine i kvaliteta najlošijih
škart trupaca, koje je zakupac još dužan, iznjeti sa sječine. Ovaj problem
uzrokovao je veći ilil maniji nered na sječini, već prema ciljenii tikovine na svjetskom
tržištu i trenutnom interesu zaikupaica. Nije bio fiksiran ni standard grešaka za trupce
različitih dimenzija kao i za škart trupce. To je veoma jako utjecalo na financijski
efekat poslovanja, jer se je za škart trupce plaćala samo četvrtina do najviše polovina
šumske takse za normalne trupce. Godine 1939. burmanski šumar M. N. Gallant razradio
je posebnu metodu za klasifikaciju trupaca na bazi mjerenja i kalkulacija. On
je veoma zaslužan i za razradu sistema određivanja šumske takse za tiikovinu, koji
se bazira ina cijenama tikovih trupaca postignutim na dražbama u Rangoonu.


Pretežni dio tikovine Burme pili se u Rangoonu i Moulmeinu, izvoznim pomorskim
lukama. Veća poduzeća upotrebljavaju pile vrpeanice, a kvailiteta piljenja zadovoljava.
Ranije se je najveći dio tikovine izvozio u prizmama, no u posljednje doba
razvilo se je pilanairstvo i u Burmi, te se izvozi sve veća količina rezane grade.
Sušenju tikovine, prirodnom i umjetnom, do sada se nije poklanjala posebna pažnja.
Razlozi su toime predhrodno´ prstenovanje i sušenje stabala U saisttojinama i neznatno
utezanje tikovine za vrijeme sušenja. Za specijalne svrhe il za najbolju kvalitetu robe
potrebno je tikovinu sušiti kao i svako drugo drvo. Za vrijeme procesa umjetnog
sušenja tikovima ne zadaje nikakovih poteškoća, te se po tim svojstvima veoma
razlikuje od najvrijednijlh vrsta drva umjerenog pojasa.


Glavno tržište za burmansku tikovinu je Indija s velikim brojem stanovništva
{400 milj.) i oskudicom na drvu. Indija kupuje preko 70°/o eksportne tikovine, a
ostatak ide u Britaniju, Južnu Afriku i ostale zemlje. Od 1936. provodi se markiranje
i detaljna specifikacija eksportne tikovine. Ova mjera neophodno je potrebna ako
se želi, da potrošač dobije realnu protuvrijednost za svoj novac. Za izradu standeirda
osobito su zaslužni Institut za šumarska istraživanja u Dehra Dun, Indija, te Uprava
indijskih željeznica, koja je glavni konzument burmanske tikovine.


Na koncu predavanja predavač je dao i kratki pregled ostalih vrsta drva, koje
dolaze na burmansko tržište u znatno manjoj količini!, a napose u znatno manjoj
vrijednosti od tikovog drva. To su: a) teške, tvrde i trajne vrste drva za pragove,
stupove i gradnju kuća, te za sve gradnje izložene djelovanju atmosferilija, mikroorganizama
i termita (Xylia); b) jeftinije, ali dobre vrste drva, koje nisu trajne ako
su izložene vanjskim faktorima razaranja drva, ali su veoma dobre za unutarnje
gradnje ili konzerviranje (Dapterocarpus); c) slabo trajne imekane vrste drva za
šibice i sanduke (Bombax, Sterculia); d) razne vrste drva za kućnu upotrebu domaćeg
stanovništva i ogrijev, koje ne dolazi nla svjersikoi (tržište; e) te konačno vrstel drva
s pecijalnom primjenom, kao što su ručke i alatne držalice (Chukrasia), te vrste
drva za dekorativne potrebe (Meliaceae).


Nakon predavanja, koje je bilo odlično posjećeno, razvila se je diskusija, te
je ugledni gost dao brojne informacije o šumarstvu Bunme. koje nije mogao radi
kratkoće vremena u samom predavanju obuhvatiti.


Z. S.
ŠUMARSTVO TURSKE


I. Turska morfološki i klimatski
Turska geografski ima pravilan četvrtast oblik. Okružuje je Crno, Egejsko,
Mramorno i Sredozemno moire, te Irak, Iran i Rusija. Cijelo područje Male Azđje
je prostrani plato oivičen sa dvjema planinskim gredama, koje se protežu od istoka
na zapad. Na sjeveru se protežu Pomtijske planine paralelno sa Crnim morem, a
na jugu u širokom luku prostire se Taurus. Planinski masiv diže se od Egejskog mora
i dosiže visinu od 2500 do 3500 m na sjeveru Turske prema granicama SSSRa sa


184