DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 35 <-- 35 --> PDF |
memti. Njih je prije rata bilo dosta — ali prilike za vrijeme rata, a nešto i poslije rata raskućile su većinu naših taksacija. U mnogo slučajeva krivi su i sami stručnjaci. Vidio sam kod jedne bosanske direkcije šuma tprije šum. gazdinstvo) kako su njeni stručnjaci prosto napravili rasprodaju svojih skupocjenih i sada gotovo nenadoknadivih instrumenata. Išli su prosto za tim da ih se što prije riješe i dadu drugim usftanovama. Ceste seobe naših šum. ustaniova poslije oslobođenja i često zbijanje u daleko manje prostorije — uništili su mnogi naš skupocjeni inventar. Sada kada bi trebalo proširiti rad i grupe taksacije — nalazimo ee pred činjenicama da nemamo ni približno dovoljno »alata«, a bez alata nema ni zanata. Daljnja nevolja, koja nas bije jeste i nedostatak najvažnijeg crtaćeg pribora. Paus-papir, prozirni milimetar papir, specijalni crtaći papir, ´topografska pera, dobri tuševi, boje, pribor za električni kopir-aparaH; i t. d. — sve su ovo danas potrebno našoj trak sa čiji, i bez toga se ne može raditi. Dosta je krivo i samo šumar, rukovodsitvo koje nije dovoljno uporno da nabavi barem ono što je najvažnije. Prije oslobođenja svaka direkcija šuma imala je svoju jaku taksaciju. Ovo je svakako potrebno i danas, možda i više nego ranije. Danas 11 nekim republikama ima samo 1 taksacija, u mekim, ih nema nikako ili su se tek osnovale a u nekima su rasparčane na male grapice (po 2—3 člana) po direkcijama šuma. Svakako je bolje imati jednu jaku i što bolje opremljenu taksaciju nego više slabili i bez opreme. Ovo nam lijepo potvrđuje i košnica pčela. Jako društvo mnogo uradi, a slabo životari ili propadne. Većina republika nema dovoljno stručnjaka niti najvažnijeg inventara da može osnovati u doglednoj budućnosti više taksacije. Međutim naš je cilj i važniji zadatak struke za budućnost, da se čim prije oformi i osposobi više [taksacija u svakoj Republici. Kolika je ogromna važnost taksacije za šumarsku struku i šumarsku privredu uopće ,mije potrebno posebno isticati. Da nam ona ništa drugo ne da, nego da naim samo prikaže sadašnje stanje šuma, da nam izradi najpotrebnije karte i odredi najvažnije smjernice budućem gospodarenju te na terenu obilježi granice odjela, ona bi učinila mnogo i mnogo. Imamo nažalost još mnogo šuma, koje nemaju nikakvog uređajnog elaborata niti terenske razdiobe osim privremene inventarizacije. Inventarizacija je rađena na brzu ruku i ona nam samo donekle prikazuje stanje naših šuma. Što je najvažnije — ona nije na terenu obilježavala granice unutarnje podjele šuma, nego ih je samo na kartama označila. Terenski je rad taksaitora, po mome mišljenju najteži i najnaporniji intelektualni rad, koji je vezan za teške fizičke napore. Leđa taksatora moraju odolijevati svim vremenskim nepogodama, noga taksatora mora proći onuda kuda nitko neće da prođe. Pa ipak materijalna nagrada za takav rad je minimalna. Smatram da je krajnje vrijeme da se uredbe o teernskom dodatku ili dokine ili poboljša barem u tolikoj mjeri da stručnjaci mogu pokriti najosnovnije izdatke oko ishrane i odijevanja na ovako.vim dugotrajnim napornim i vrlo nezahvalnim terenskim radovima. Jedna od najvećih nevolja našeg šumarstva jlest i česta pojava, da se ne vodi tačna, a negdje ni nikakova evidencija gospodarenja (privred 169 |