DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Još bi htjeli na nešto skrenuti pažnju. Poznato je da većina našeg; šumskog drveća živi u simbiozi sa mikoriznim gljivicama. Prilikom iskapanja vidjeli smo da i biljčice allepskog bora imaju na bočnim žilicama bijele prevlake mikorizni h gljivica. Ing. B. Jovković kaže u članku »Šta se ne srne zaboraviti prilikom izvođenja radova u rasadniku« u broju 5—6 »Narodnog Šumara« iz 1948, da se zemlja koja ositiane na korijenju biljaka prilikom iskapanja »jednostavno strese«. Šta se međutim događa kada se stresa zemlja koja ostane na korijenju nakon iskapanja? (Ovakovu praksu grubog stresanja zemlje sa žilica nije zaveo ing. Jovković, nego je ona uobičajena ,a i sami smo hiili svjedoci takovog rada). Zajedno sa zemljom otpadaju nam i bočne žilice, na kojima se nalaze mdkorizine gljivice. Često smo se u našim stručnim časopisima bavili problemom neuspjeha radova na pošumljavanju našeg krša. Međuitim smo posve izgubili iz vida činjenicu, da je pored suše i lošeg kvaliteta radova, i nedo statak mikoriznih gljivica na korijenju sadnica jedan od: uzroka da nam biljčice ugibaju, ili ako se i prime, da se prvih godina slabo razvijaju. Ne pretendujemo na ifliS da smo izveli egzaktan pokus i svijesini snio da bi za pravilnu ocjenu razvitka biljaka jesenske sjetve, kao i za mogućnost upotrebe biljaka jesenske sjefttve za terenske radove bila potrebna dugogodišnja opažanja, istovremen pokus na nekoliko mjesta:, u više rasadnika i t. d. Cilj nam je međuiidmi da ovim prikazom podstaknemio, da se započne sa pokusima jesenske sjetve, jer su prednosti takovog macina rada jasno- vidljive. Razumljivo da sert.fi pokusi mogu vršiti u našim mediteranskim i submediteranskim krajevima. Ing. Nikola Eić (Sarajevo) PROBLEMI NAŠE TAKSACIJE 2elk> bih ukratko iznijeti kako danas stoji sa našom itaksaciiJQmr koji su njeni problemi i čim, se ona danas najviše bori. Ne bismo mogli reći, da se u njoj danas nalaze naši najbolji visokokvalifikovani stručnjaci. Nebismo mogli reći, ni da je ona danas dovoljno snabdjevena sa najnužnijim priborom, (prostorijama i dovoljnim razumijevanjem od strane mjerodavnih. Ona danas preživljava teške rane koje su u glavnom posljedica prostog rata. Pored foga ima i drugih objektivnih i subjektivnih razloiga zašto ona danas stoji relativno slabo. Prije oslobođenja 1945 g. — drvna industrija naše zemlje bila je gotovo isključivo u rukama privatnika. Orna je praktično apsorbirala vrlo malo šumarskih stručnjaika. Oni joj nisu bili toliko ni poltrebmi, a i sami šumari nerado su išli u privatna preduzeća drvne industrije. Možda je ttlu jedan od glavnih razloga — osjećaj da bi tu morao uporno raditi na uništavanju svoje šume — i kako narod kaže — morao bi sam sjeći granu na kojoj sjedi. 167 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Napominjem, da je srećom bilo vrlo mali broj šumarskih stručnjaka, l Danas se naša drvna industrija nalazi gotovo isključivo u narodnim {državnim} rukama. Razumljivo je da su mnogi šumar, stručnjaci morali sada ući u našu drvnu industriju kako bi svojim radom što više pomogli ovu našu neobično važnu privrednu granu. Ti stručnjaci manjkaju našem šumarstvu (u užem smislu riječi) a prema tome i taksaciji. Pored toga mnogi naši stručnjaci stradali su za vrijeme rata, (neki su čak bili i narodni izdajnici) pa je razumljivo, da je naša struka ostala i bez njih. Ovo bi bile najvažnije i objektivne okolnosti zašto našoj taksaciji manjkaju danas potrebni iskusni i dobro kvalifikovani stručnjaci. Pod takovim okolnostima -— moralo se je pristupiti stvaranju kadrova — taksatora na brzu ruku. Mnogi drugovi samo sa osnovnom školom završili su neki kraći kurs i ušli u taksaciju. Potrebe su bile velike, a stručnjaka nije bilo. Razumljivo je, da ovakav kadar nije mogao i ne može potpuno a često puta i nikako udovoljiti potrebama solidne taksacije. Prije rata, kada smo imali na raspolaganju dovoljan kadar visoikokvalifikovanih stručnjaka, u taksaciju su išli samo najbolji između nljih. Koliko ja znadem u njoj nije bilo šumar, tehničara. Danas neke naše N. republike imaju svega 10-—13% visokokvalifikovanih stručnjaka u taksaciji a od tih dobar dio nije pogodan za taksaciju, Po mome mišljenju u taksaciju treba dati samo one stručnjake, koji za nju imaju dovoljno fizičke i duševne sklonosti. Ne mogu u njoj raditi ljudi sa slabim srcem, boležljivim plućima, reumatični, sa proširenim venama i t. d. Ne mogu u njoj postići uspjeh ni oni, koji ni duhovno nisu skloni tome poslu. Kao što ni svaki drugi stručnjak ne može biti dobar stručnjak koji nije »zaljubljen « u svoju struku i do dna duše odan njemu najvišim idealima. Isto tako ne može ni svaki šumar biti dobar taksatoir, ako mu nedostaju gore navedene osobine. Mnogi od naših novih taksatora došao je u ovaj posao slučajno po potrebi službe, a ne iz dovoljne sklonosti za njega, te u radu ne zadovoljava, jer nema potrebne duhovne ili dtjelesne predispozicije. Ovo se naročito odnosi na manjekvalifikovane mlade sltručnjake, koji barem u našoj bosanskoj taksaciji pretežno nisu pokazali ni približno onaj uspjeh, koji se od njih traži i koji je neophodno potreban. Zbog toga sam mišljenja, da se rukovodiocu taksacije dadu odrešene ruke po pitanju primanja stručnjaka u taksaciju kao i po pitanju ostanka u taksaciji onih, koji se pokažu kao slabi za ovu granu naše struke. Pored problema kadrova — postoje i drugi vrlo važni problemi, koji tište našu taksaciju. Medu njih spadaju naročito problemi smještaja (prostorija), instrumenata, crtaćeg i drugog pribora, te problem jačine taksacionih grupa. Nedavno sam imao prilike vidjeti jednu našu taksaciju koja je u 1 običnoj sobi zbila oko 10 ljudi. Pantograf joj se nalazi na pisaćem stolu običnog formata. Razumljivo je da se u ovakvim prostorijama ne može ni pomisliti na normalan rad našega »generalštaba«. Često puta moramo činiti i nadčovječanske napore, da bi dobili ili zadržali svoje prostorije. Mnogima taksacijama nedostaju najvažniji instru 168 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 35 <-- 35 --> PDF |
memti. Njih je prije rata bilo dosta — ali prilike za vrijeme rata, a nešto i poslije rata raskućile su većinu naših taksacija. U mnogo slučajeva krivi su i sami stručnjaci. Vidio sam kod jedne bosanske direkcije šuma tprije šum. gazdinstvo) kako su njeni stručnjaci prosto napravili rasprodaju svojih skupocjenih i sada gotovo nenadoknadivih instrumenata. Išli su prosto za tim da ih se što prije riješe i dadu drugim usftanovama. Ceste seobe naših šum. ustaniova poslije oslobođenja i često zbijanje u daleko manje prostorije — uništili su mnogi naš skupocjeni inventar. Sada kada bi trebalo proširiti rad i grupe taksacije — nalazimo ee pred činjenicama da nemamo ni približno dovoljno »alata«, a bez alata nema ni zanata. Daljnja nevolja, koja nas bije jeste i nedostatak najvažnijeg crtaćeg pribora. Paus-papir, prozirni milimetar papir, specijalni crtaći papir, ´topografska pera, dobri tuševi, boje, pribor za električni kopir-aparaH; i t. d. — sve su ovo danas potrebno našoj trak sa čiji, i bez toga se ne može raditi. Dosta je krivo i samo šumar, rukovodsitvo koje nije dovoljno uporno da nabavi barem ono što je najvažnije. Prije oslobođenja svaka direkcija šuma imala je svoju jaku taksaciju. Ovo je svakako potrebno i danas, možda i više nego ranije. Danas 11 nekim republikama ima samo 1 taksacija, u mekim, ih nema nikako ili su se tek osnovale a u nekima su rasparčane na male grapice (po 2—3 člana) po direkcijama šuma. Svakako je bolje imati jednu jaku i što bolje opremljenu taksaciju nego više slabili i bez opreme. Ovo nam lijepo potvrđuje i košnica pčela. Jako društvo mnogo uradi, a slabo životari ili propadne. Većina republika nema dovoljno stručnjaka niti najvažnijeg inventara da može osnovati u doglednoj budućnosti više taksacije. Međutim naš je cilj i važniji zadatak struke za budućnost, da se čim prije oformi i osposobi više [taksacija u svakoj Republici. Kolika je ogromna važnost taksacije za šumarsku struku i šumarsku privredu uopće ,mije potrebno posebno isticati. Da nam ona ništa drugo ne da, nego da naim samo prikaže sadašnje stanje šuma, da nam izradi najpotrebnije karte i odredi najvažnije smjernice budućem gospodarenju te na terenu obilježi granice odjela, ona bi učinila mnogo i mnogo. Imamo nažalost još mnogo šuma, koje nemaju nikakvog uređajnog elaborata niti terenske razdiobe osim privremene inventarizacije. Inventarizacija je rađena na brzu ruku i ona nam samo donekle prikazuje stanje naših šuma. Što je najvažnije — ona nije na terenu obilježavala granice unutarnje podjele šuma, nego ih je samo na kartama označila. Terenski je rad taksaitora, po mome mišljenju najteži i najnaporniji intelektualni rad, koji je vezan za teške fizičke napore. Leđa taksatora moraju odolijevati svim vremenskim nepogodama, noga taksatora mora proći onuda kuda nitko neće da prođe. Pa ipak materijalna nagrada za takav rad je minimalna. Smatram da je krajnje vrijeme da se uredbe o teernskom dodatku ili dokine ili poboljša barem u tolikoj mjeri da stručnjaci mogu pokriti najosnovnije izdatke oko ishrane i odijevanja na ovako.vim dugotrajnim napornim i vrlo nezahvalnim terenskim radovima. Jedna od najvećih nevolja našeg šumarstva jlest i česta pojava, da se ne vodi tačna, a negdje ni nikakova evidencija gospodarenja (privred 169 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 36 <-- 36 --> PDF |
ne knjige). Nevođenjem ove evidencije znatno se narušava vrijednost: izrađenih taksacionih elaborata, a negdje oni zbog toga izgube gotovo svaku vrijednost. Revizija planova je bez te evidencije mnogo teža i skuplja. ... ´ Pored objektivnih razloga za ovakav postupak (ratne prilikel, postoje i mnogi neopravdani razlozi. U našu struku po mome mišljenju ušlo je u zadnje vrijeme najviše laika. Dobro kaže Ing. M. Dučić u svome članku u Narodnom šumaru broj 1—2/52 — da je prijeka potreba da se naša struka podigne na viši stručni nivo. Bez poboljšanja, toga stanja svi će napori bili uzaludni. Greške, koje se učine u šumi nestručnim i nesavjesnim radom — često su puta teško, skupe ili potpuno nepopravljive. Kada šumu izdubimo ili devastiramo treba čekati čitavo stoljeće pa da je nekako povratimo u barem slično stanje. Dobra taksacija i poštivanje njenih odredaba je najbolja garancija, da će se sa šumom pravilno gospodariti i da će nam ona trajno davati najviše, trajno podmirivati životne potrebe naroda i svega što je živou šumi i oko nje. Mli moramo poduzeti sve moguće mjere, da čim prije podignemo našu taksaciju na visinu dostojnu jednog socijalističkog stručnog staleža. Jačanjem taksacije pojačaćemo znatno ugled i stručni nivo čitave naše struke. Ing. Schmidt Lea (Zagreb) MASOVNA POJAVA STJENICA NA LIPAMA I NJIHOVO SUZBIJANJE Ove zime primijećen je na lipama u Zagrebu i okolici golem broj: sitjenica, koje mjestimično prekrivaju deblo i grane u gustom crnom sloju, a na nekim stablima zadržavaju se u pukotinama kore. Za sunčanih dana postaju živahne te hodaju jedne preko drugih; čim zrak ohilađni, t. j . za sumraka i u rano jutro, one se smire i kao da spavaju, skupe se opet u guste kolonije. Izdaleka vide se mnogobrojna bjelkasta krila na tamnoj kori te se čini kao da su debla i grane pokriveni injem. —´ S druge strane Save letjeli su iznad snijegom pokrivenih polja golemi rojevi tih sitjenica tako da su se tamošnji seljaci uplašili te masovne pojave insekata u zimsko doba, što ije svakako neobična pojava u biologiji insekata. Proučavajući inostranu i domaću stručnu literaturu, koja obrađuje šumske štetnike, nigdje nismo našli opisanu takvu pojavu. Jedino S t i- c h e 1 (lit. 3) navodi u svojim tabelama za determinaciju da te sitjenice napadaju vrste biljaka: Althaea rosea, Corylus ave liana T i 1 i a sp. i da. ta vrsta u Njemačkoj nije poznata. Pregledom velikog broja stjenica, koje smo dobili iz raznih područja Zagreba, ustanovili smo da se radi o isitoij vrsti Oxycarenu s lavatera e Fabr, Od nekoliko ljudi bili smo upitani da li se radi o 170 |