DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 30 <-- 30 --> PDF |
CONTRIBUTO ALLE RICERCE SULLA DISTRIBUZIONE DEL FAGGIO IN DALMAZIA L´Autore descrive im sito in distretto di Sinj i´l quale e interessante come unica; localita in Dailmazia con ceduo misto composto da Fagus silvatica,, Garpinus orientalis, Fratxinus ornus e Quercus lanuginosa. Img. Tomaševski Stanko (Ravna gora) JESENSKA SJETVA ALEPSKOG BORA, CRNOG BORA I ČEMPRESA U RASADNIKU Uobičajeno je da se sjetva; alepskog boira u rasadniku vrši u proljeće., jer su biljke alepskog bora redovito nakomi jedne vegertacione periode dovoljno razvijene i sposobne za pošumljavanje. 1950 godine izvršena je međutim u šumskom rasadniku u Puli j esensk a sjetva alepskog bora. Prvog septembra zasijane su dvije gredice, Gredice, na kojima je izvršena sjetva, svega smo jedamput zalijevali i pokrivene ljesama, da bi se ponik zaštitio od mraza i bure. Tlo šumskog saradnika u Puli je crvenica s nepovoljnim fizikalnokemijskim osobinama siromašna na Ca i na N i P. Teško se obrđuje i prilikom obrade raspada se na velke i teške grude. Za vrijeme suše duboko se raspucava, a poslije zalijevanja kao i poslije kiše obrazuje se pokorica. Prašenje za vriijeme suše vrlo malo koristi. Nešto boilje rezultate dalo je prašenje poslije kiše ili poslije zalijevanja. Posijano sjeme niknulo je za 15—20 dana i već do prekida vegetacije ponik je bio visok 2—3 cm. Zima 1950/51 godmie bila je blaga i kišovita, tako da je do prekida vegetacije došlo istom početkom januara. Početkom; marta biljike su već bile u vegetaciji. Marta 1951 godine, izvršena je i uobičajena proljetn a sjetva alepskog bora, tako da sada u rasadnriku imademo biljaka jesenske i proljetne sjetve. Tokom vegetacije biljke jesenske sjetve nisu zalijevane nego su samo prašene i pljevljene. Biljke proljetne sjetve 3 puta su zalijevane. Između biljaka jesenske i proljetne sjetve opaža se razlika u b o j i i g 1 i c a. Iglice na biljkama: proljetne sjetve imaju modro-zelenu .boju, dok su one jesenske sjetve više žuto zelene. Da bi ustanovili visinu nadzemnih dijelova, i šlto je po našem mišljenju od većeg interesa, dužinu korijenja, a s tim u vezi i mogućnost upotrebe biljaka jesenske sjetve za terenske radove, iskopali smi 741 biljku jesenske i 677 biljaka proljetne sjetve. Kod biljaka proljetne sjeltive uzorke nismo uzimali s gredica koje su u jačoj mjeri bile napadnute od fusariuma, jer su se na tim gredicama prejako razvile. Mjerenje dužine nadzemnih dijelova i korijenja izvršeno je 26 oktobra 1951. godine. Mjerenjem nadzemnih dijelova došlo se je do slijedećih rezultata: Prosječna visina stabljike kod biljaka jesenske sjetve iznosi 7,61 cm, a za biljke proljeftne sjetve iznaša 6,37 cm. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su biljke jesenske sjetve već do prekida vegetacije bile visoke 2—3 cm, onda razlika prosječnih visina stabljika izmieđu biljaka jesensk e 164 |