DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 26 <-- 26 --> PDF |
može dati novu šumu, niti spriječiti degradaciju. Zar Ugljara pretstavlja šumu zato što je uspjela sjetva žira? Ne samo da taj objek-, danas nema kvalitetnog i kvantitetnog prirasta u onoj mjeri, koja bi opravdala njegovo postojanje, nego će ta Ugljara za kratko vrijeme doživjeti katastrofu koju već danas nije teško predvidjeti. Čišćenje od trnja i spašavanje mladika, kao što je na pr. Orljak, pretstavlja najskuplji i skoro neizvediv posao, a koji ipak ne garantira uspjeh. Šta će biti ako dopustimo stvaranje takovih mladika na većim površinama bosutskog područja? Mislim da takova produkcija ne bi bila u skladu sa našom socijalističkom privredom. Predloženi način melioracije je obiman i skup posao, ali ipak jeftiniji od radova koji će se morati kasnije bezuvjetno poduzeti, ako regeneraciju sastojina odgađamo. S u ;m m a . . MELIORATION OF THE DETERIORATED STANDS IN THE DISTRICT OF THE BOSUT RIVER Slavonian lowland-forests in the district of ´the Bosut river (forest association Querceto-genistetum e´.atae Horv.) are not their optimum any more. By changing some climatic and hydrographic factors as well as by forcing the pure oakstands for a greater lenght of time the pedo´ogistic processes change the former quality of the soil. The impaired balance in the complex of physical, chemical and biological factors of the soil enables the development of physiological deterioration of stands, mani fested in the decreasing of the stocking, increment and quality. Direct re-afforestation by natural or artificial reproduction doesn´t succeed. Therefore it is necessary to carry out the preliminaty regeneration and resto ration of the soil. The author supposes this could be attained by raising the understory in dete riorated stand consisting of the species of moderately tolerant shade, which are- suitable for certain soil- conditions and are also improving the chemical structure: of the soil with its litter. Jedlovski ing. Dušan (Split) PRILOG ISTRAŽIVANJU AREALA BUKVE U DALMACIJI* Na preglednoj karti vegetacijskih područja Jugoslavije Dr. I. Horvata {1) naznačena su na planinama srednje Dalmacije četiri područja bukve (Fagetium): Biokovo, Mosor, Svilaja i Dinara. U tim područjima bukva pridolazi u najvišem pojasu masiva, na Biokovu samo na sjevernog ekspoziciji, dok na Mosoru prema našim opažanjima i opažanjima prof, U. Giromette (z. p. 35) u tom području nije zapažena. Obzirom na činjenicu da se bukove šume poijedimih dijelova Jugoslavije ističu mnogim geografskim osebinama te obzirom na potrebu provođenja istraživanja na cijelom arealu bukovih šuma (1 p. 33), smatramo da će biitii od koiristi ako se opiše nalazište bukve izvan citiranih područja * Rađeno, u Institutu za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske Akademije; znanosti i umjetnosti. Direkcija za krš, Split. 160 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 27 <-- 27 --> PDF |
koje se nalazi uz cesitu između Sinja i Mluća u području bujice »Sutima« tim više što šuma sličnog sastava nije primjećena u Dalmaciji, (prilog 1} Na tom mjestu proteže se u duljini od 2.3 km pojas mješovite panjače bukve (Fagus silvatica) i bjelograba (Carpinus orientalis) između 460740 m nadmorsk evisine, površine oko 55 hektara ma sjeverozapad, obroncima Visočnice inklihacije između 35—55°. PRiLoc i NALAIlSTt BUKVE. U iUTINi k.O-MN) Izvan ovog područja pojedini primjerci bukve nalaze se tu i tamo sjeverno i sjeverozapadno od Sutine. Međutim prva, najbliža (čista) bukova sastojina nalazi se u bujici »Duboka draga« koja je udaljena od Sutine 6 km u pravcu Svilaje (. 1509). Ta sastoijina se proteže u pojasu između 760 i 900 m. nadmorske visine ma sjevernoj ekspoziciji. Donja granična linija pridolaska bukve ide uporedo tokom bujice >~Sutina« i ne prelazi drugu sltranu korita koje je maštalo tektonskim lo~ 161 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 28 <-- 28 --> PDF |
mom sa vidljivim verfenskim škriljevciima, vapnenim konglomeratima, brečama i dolomitima na lijevoj obali korita. Srednja starost bukve je 20 godina. Između 1930. i 1933. godine izvršena je sječa na panj u više mahova. Zabrana koja je uslijedila nakon sječe uslovila je razvoj lijepe panjače bukve i graba koja je dosegla srednju visinu od 8 metara, prsni promjer od 20 cm i sklop 0,7 mjestimično 0,8. Grab je brojno zastupan na mnogim mjestima jednako kao i bukva ali je u poredbi sa bukvom zaostao u dimenzijama. Osim bukve i graba smjesu tvori crni jasen (Fraxinus ornus) u omjeru: Fagus silvatica 0.4, carpinus oirientalis 0.4 i Fraxinus ornus 0.1. Osim toga pridolaze i drugi elementi (0.1) kao što su ma pir. Quercus lanuginosa, Ostrya carpiniioilia, Sorbus torminalis, Cornus mas, Juniperus oxycedrus, Crataegus monogvna, Viburnum lantana i t. d. Opisana površina se nalazi prema citiranoj karti dr. I. Horvata u području hrasta medunca i bjeiograba koje zaprema veliko prostranstvo između mora na jugu i Dinara na sjeveru. Na prvi pogled mogla bi se ova šuma odvojiti kao posebna varianta primorske bukove šume (Fagetum seslerietosum autumnalis). Međutim Dr. Stjepan. Horvatić u analizi fitocemoiloške snimke koju je izvršio u maju 1950. godine dokazuje da ova šuma predstavlja naročitu varijantu fitocenoze hrasta rmedunca i bjeiograba u kojoj dominira bukva. Fiitocenološka snimka je pokazala slijedeći floristički sastav: Sloj drveća i grmlja: Fagus silvatiica 3.2, Canpšmue orijentailis 3.2, Fraxinus oirnuis 1.1, Quercus lanuginosa +1, Juniperus oxycedrus +1, Sorbus torminialis +1, Corrnus mas +1, Viburnum iamtana +1, Crataegus mionegyna +1, Coromilia emeiroides +1, Ostrya carpinifelia +1, Acer ciarpestre (+1), ´Coryilius avellania1 (+1), Prunus rmaheleb ( + 1), Pirus amygdalifarinlis ( + 1), Pinus nigra ( + 1), Penjačice: Hedera helix +1. Sloj zeleni: Brachypodium silvaticum 1.2, Sesleria autumnalis 1.1, Fastuca -vallesiaca 1.1, Helleboiruis multifodus 1.1, Thymus loinigicauliis +1, Galium vernum + t, Astragalus fillyrieus +1, Potentilla erccta +1, Cephalanthcra alfoa +1, Asperuila cynanchica +1, Hedera helix +1, Viburnum kwitana (klice) +1, Hieraciium sp. (fol) + 1, Plantago media 1.1, Tcucrium chamaedrys +1, Fagus silvatica (klice) +1, Fraxinus ornus (klice) +1, Pteridium aqui&num +1, Primula vulgaris +1, Phyteuma sp. (fol.) +1, Lotus comiiicuilatus +1, Carcx Halleriana +1, Bromus erectus +1, Eryngium emethystinum +1, Teucrium montanuim +1, Campanula trachelium +1. Aremonia aigrimomio ides +1, Veronica aiustriaea ssp. orbicuilata var. hercegovinica + 1, Seseli sp. (foil.) +1, Satureiia montana +1, Plantago holosteuim +1, Mahovine 1,2. Kako se iz snimke Vidi, u šumji postoji čitav niz biljaka, koje se smatraju tipičnim za šumu medunca i bjeiograba. To su: Carpinus oriemitalis, Viburnum lanitana, Fraxinus ornus, Crataegus mionoigyna, Quercus lanuginosa, Cotronffia emeroides, Juniperus oxycedrus, Ostrya carpinifolia, Sorbus toirminalis, Prunus mahaleb, Cornus mas i dr. U sloju zeleni: Sesleria autumnalis, Teucrium chamaedrys, Helleborus multifidus, Carex Halleriana, Astragalus illyricus i dr. S druge strane, znatan udio bukve i većeg broja biljaka iz bukovih šuma kao na primjer Galium vernum, Viola silvestris, Aremonia agiriimonioides i dr. govori u prilog tvrđenju Dr. Horvatića za odvajanje ove šume u posebnu varijantu šume medunca i bjeiograba. 162 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 29 <-- 29 --> PDF |
wi.it.oc 1 Da bi se uočio reljef masiva koji odvaja nalazište bukve od mora, daijemo poprečni profil terena od Sutime do najbliže tačke ma morskoj obali kod utoka rijelte Jadro u more (Prilog 2) a radi orjentacije u pogledu klimatskih prilika dajemo, u pomanjikanju ostalih elemenata, uporednu tabelu srednjih oborinskih vrijednosti kišonujerne stanice Muć udaljene od opisane šume 6 km te stanica Split i Bosansko Grahovo koje se sve nalaze na istoj geografskoj dužini. Tabela No 1. Srednje oboriniske vrijednosti u m/m za 1923—1932 god. MJESEC 1 God. Mjesto f suma I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Split 58 61 80 86 61 50 30 39 72 85 125 110 858 Muć 85 100 110 119 88 69 81 44 105 131 183 147 1262 B. Grahovo 55 102 89 157 100 98 91 66 78 114 148 149 1249 Podaci ovih stanica (3), od ikojih je jedna iz područja crnika (Split), druga iz područja hrasta medtunca i bjelograba (Muć) i treća iz područja bukve (B, Grahovo) pokazuju, da je srednja godišnja suma oborina na Muću za 404 m/m, a u Grahovu za 391 m/m veća nego u Splitu što je rezultat jače kondenzacije vlage toplih struja sa mora uz Svilaju i Dinaru. LITERATURA: 1. Horv t di, Ivo ; Šumske zajiednđce Jugoslavije, Zagreb 1950. U. Giromett a prof. Umberto : O bezobzirnom uništavanju dalmatinske prirode, Hrvatski planimair 1936 br. 2 Zagreb 1936. 3. Izvještaj o vodemim tadozkna i količinama vode za 1940. Mlin. građevina Beograd 1946. 163 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 30 <-- 30 --> PDF |
CONTRIBUTO ALLE RICERCE SULLA DISTRIBUZIONE DEL FAGGIO IN DALMAZIA L´Autore descrive im sito in distretto di Sinj i´l quale e interessante come unica; localita in Dailmazia con ceduo misto composto da Fagus silvatica,, Garpinus orientalis, Fratxinus ornus e Quercus lanuginosa. Img. Tomaševski Stanko (Ravna gora) JESENSKA SJETVA ALEPSKOG BORA, CRNOG BORA I ČEMPRESA U RASADNIKU Uobičajeno je da se sjetva; alepskog boira u rasadniku vrši u proljeće., jer su biljke alepskog bora redovito nakomi jedne vegertacione periode dovoljno razvijene i sposobne za pošumljavanje. 1950 godine izvršena je međutim u šumskom rasadniku u Puli j esensk a sjetva alepskog bora. Prvog septembra zasijane su dvije gredice, Gredice, na kojima je izvršena sjetva, svega smo jedamput zalijevali i pokrivene ljesama, da bi se ponik zaštitio od mraza i bure. Tlo šumskog saradnika u Puli je crvenica s nepovoljnim fizikalnokemijskim osobinama siromašna na Ca i na N i P. Teško se obrđuje i prilikom obrade raspada se na velke i teške grude. Za vrijeme suše duboko se raspucava, a poslije zalijevanja kao i poslije kiše obrazuje se pokorica. Prašenje za vriijeme suše vrlo malo koristi. Nešto boilje rezultate dalo je prašenje poslije kiše ili poslije zalijevanja. Posijano sjeme niknulo je za 15—20 dana i već do prekida vegetacije ponik je bio visok 2—3 cm. Zima 1950/51 godmie bila je blaga i kišovita, tako da je do prekida vegetacije došlo istom početkom januara. Početkom; marta biljike su već bile u vegetaciji. Marta 1951 godine, izvršena je i uobičajena proljetn a sjetva alepskog bora, tako da sada u rasadnriku imademo biljaka jesenske i proljetne sjetve. Tokom vegetacije biljke jesenske sjetve nisu zalijevane nego su samo prašene i pljevljene. Biljke proljetne sjetve 3 puta su zalijevane. Između biljaka jesenske i proljetne sjetve opaža se razlika u b o j i i g 1 i c a. Iglice na biljkama: proljetne sjetve imaju modro-zelenu .boju, dok su one jesenske sjetve više žuto zelene. Da bi ustanovili visinu nadzemnih dijelova, i šlto je po našem mišljenju od većeg interesa, dužinu korijenja, a s tim u vezi i mogućnost upotrebe biljaka jesenske sjetve za terenske radove, iskopali smi 741 biljku jesenske i 677 biljaka proljetne sjetve. Kod biljaka proljetne sjeltive uzorke nismo uzimali s gredica koje su u jačoj mjeri bile napadnute od fusariuma, jer su se na tim gredicama prejako razvile. Mjerenje dužine nadzemnih dijelova i korijenja izvršeno je 26 oktobra 1951. godine. Mjerenjem nadzemnih dijelova došlo se je do slijedećih rezultata: Prosječna visina stabljike kod biljaka jesenske sjetve iznosi 7,61 cm, a za biljke proljeftne sjetve iznaša 6,37 cm. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su biljke jesenske sjetve već do prekida vegetacije bile visoke 2—3 cm, onda razlika prosječnih visina stabljika izmieđu biljaka jesensk e 164 |