DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Šumsko-pokusna stanica Vinkovci Instituta za šumarska istraživanja 3MR Hrvatske vršila je ovog proljeća (1951) podsadnju na takovim terenima sa 4—5 godišnjim biljkama graba, klena, bagrema i topole, bez jesenskog kopanja jama. Unatoč preciznije tehnike sadnje i povoljnih vremenskih prilika biljke graba su dugo vremena kunjale i izlistale mjesec dana kasnije nego u prirodnom pomlatku. One su se kasnije razvile, ali da je bilo sušnije proljeće, propale bi. Potrebno je postrane izbojke obrezati, da transpiraciona površina u početku vegetacije bude što manja; stabalca se ne smiju prikraćivati jer takva ne bi mogla brzo nadvisiti trnje. Na mjestima koja nisu mnogo zakorovljena, može se umjesto sadnje izvršiti sjetva sjemena navedenih vrsta, ali pod motiku sasvim plitko sa 10—20 sjemenki u gnijezda. Međutim i u ovom slučaju bilo bi nužno, da se kopaju plitke jamice u jesen, kako bi sjeme došlo u rahlu zemlju. Sjetva sjemena ne bi mogla doći u obzir u starijim sastojinama; u njima bi zbog ranije konačne sječe trebalo podstojni sloj brže podignuti. Kako se iz izloženog može zaključiti melioracija degradiranih sastojina prvog tipa iako je skupa, nije teško izvodiva, jer su ova staništa povoljna za grab, klen i lipu, a i kvalitet tla na njima je mnogo bolji nego pod sastojinama navedenog drugog tipa, U degradiranim šumama jasena i hrasta, koje se nalaze u suhim depresijama (nizama), situacija je obzirom na podsadnju mnogo teža. Mi nemamo do sada iskustava u tom pravcu, pa i ne poznajemo vrste koje bi za tu svrhu bile najpodesnije. U pitanju su tereni koji su pri površini suhi, ali donji horizonti takvog tla vjerojatno su vlažniji nego pod sastojinania prvog tipa. Može se to pretpostaviti iz toga, što trnje i grab ne ulaze u takovu sastojinu. Struktura i sastav tla vjerojatno su nepodesni za grab, klen i lipu. Potrebno je dakle pokušati podsadnju sa vrstama, koje bi barem do 20-te godine starosti podnosile ovakove stanišne okolnosti i polusjenu. Pored toga potrebno je da to budu vrste bržeg rasta, sa listincem takvog sastava, koji će postepeno popraviti lošu kemijsku strukturu tla i vratiti mu sposobnost za održavanje šume. Da li bi u ovu svrhu mogao poslužiti dud, pajasen, bijela topola i bijela joha, ili možda neka druga vrsta? Radi pomanjkanja iskustava iz prošlosti, prije izvedenih pokusa ne bih htio iznositi nikakve sugestije, pa zato ostavljam to pitanje da bude raspravljeno kasnije, a zaključci do kojih dođemo bit će provjereni tek poslije zezultata naših pokusa na terenu. Z a g 1 a v a k Vratiti u proizvodnju 3.500 ha neproduktivnih sastojina u boeutskom području, znači u toku razdoblja od 15 godina dobiti najmanje 100.000 m* drvne mase prirasta; znači nadalje osloboditi se odgovornosti pred budućim pokoljenjima zbog proširenja degradacije. I zato bi svaki šumarski stručnjak na ovom području trebao taj posao da shvati kao svoju ličnu obavezu. Mi se ne bi smjeli zavaravati mogućnostima lakog pošumljavanja tih površina neposrednom sjetvom žira pod motiku, jer nam taj način ne 159 |